Punih je 28 godina od napada JNA i kordunskih Srba na Karlovac i Dugu Resu: Tri dana napada i 136 poginulih branitelja i Karlovčana

Već u ljeto 1991. događaju se mnogobrojni napadi na Hrvate koji su živjeli u blizini srpskih uporišta pobune u okolici Karlovca. Nakon pada Topuskog i okolice zaleđe Karlovca je očišćeno te je agresor krenuo u opći napad na sam grad.

Napad na Karlovac je započeo topničkom pripremom prilikom čega je tisuće projektila zasulo grad. Nakon toga su snage JNA tenkovima preko Slunjskih brda došle do samih prilaza gradu. Karlovac su branile dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca Cobre iz Zagreba, 2. gardijska brigada i pripadnici karlovačke policije.

Osobito žestoke borbe vodile su se u prigradskom naselju Turnju koji je gotovo cijeli pao u ruke Srba, a hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad. Ipak, nadljudskim naporima malobrojna hrvatska vojska uspjela je obraniti most i odbaciti neprijatelja. Narednih dana velikosrpske snage su u još nekoliko navrata neuspješno pokušale osvojiti Turanj. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti Turanj su prozvali mali Vukovar.

Na samo središte grada ispaljeno je cijelo punjenje VBR-a. Najviše je stradao pogon Pamučne industrije Duga Resa, na koju su, osim pripadnika tadašnje JNA, pucali kordunski Srbi, iako su i sami u njoj radili. Osim Pamučne, pogođeni su i robna kuća, općina, kino, srednja škola.

Taj najžešći napad na Karlovac tijekom Domovinskog rata trajao je tri dana, a ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca.
2.gardijska brigada Gromovi dala je veliki obol obrani Karlovca i Duge Rese. Presudnu ulogu imali su i pripadnici 3. pješačke bojne 2. gardijske brigade „Gromovi“. Jeseni te godine na karlovačko-dugoreškom bojištu poginulo je sedam “Gromova”, a 38 ih je ranjeno.Na karlovačkoj i koranskoj bojišnici zaustavili su neprijateljske tenkove na Turanjskom mostu i učvrstili obrambenu crtu na rijeci Korani.

Napadi su nakon nekoliko mjeseci nešto popustili poslije ove ofenzive, nakon što su se borbe vodile gotovo kuća do kuće, no opasnost nikad nije prestala sve do oslobađanja Hrvatske i kraja rata.

Bakale: Mostobran Turnja branila je 2.pb.110, Cobre i narodna zaštita

Predsjednik Udruge 110.brigade Nikola Bakale ne slaže se s tvrdnjama portala povijest.hr, pa dodaje:

Prema pisanim zapovijedima mostobran Turnja branila je 2.pb.110.br., dio snaga samostalne čete “COBRE” iz Zagreba iz 102.br., Narodna zaštita Turnja i Jelaša. Nakon organiziranog povlačenja naših snaga sa Slunjskih brda prema Zastinji i Ladvenjku, te Karlovcu ostalo je dio snaga na Turnju i to pripadnici s.č.Cobra, dio snaga 2.pb. i NZ. Specijalna jedinica policije TRN vršili su 06. i 07. napadna djelovanja prema Šancu a tijekom noći u 22,00 sata 07. upućene su dodatne snage 1.pb. koje sPu zauzele desnu stranu crte bojišnice Turnja prema Poloju. Demantiramo da su neprijateljski tenkovi u te dane izbili na Koranski most, te da su pripadnici 2.gbr. zaustavili tenkove, te uspostavili crtu obrane na Koranskom mostu.
Činjenica je da su došli pripadnici 2.gbr. na Koranski most i da su imali dvoje smrtno stradalih, ali radi istine neka se očituje 2.gbr. po čijoj su zapovijedi došli i sa kojom zadaćom, te već kada su došli u borbenu zonu i područje odgovornosti 110.br. kome su se javili i sa kojom zadaćom su došli. Radi istine isti su upozoreni od strane 110.br. da su naši ljudi na prostoru obrane Sajevac, Poloja i škole, te da ni slučajno ne dižu most na Korani gledajući da je mostobran na Turnju obranjen i učvršćen.
Poradi istine moramo reći da smo tada od 04 do 08. imali 28 branitelja smrtno stradalih a 174 vojnika i civila ranjeno.