Razgovor s dr. sc. D. Novoselom: Veliko značenje Zagrebačkog prigorja za hrvatsku povijest

 Razgovor s dr. sc. Domagojem Novoselom povodom predstavljanja njegove knjige „Jesen Prigorja“

U petak će, s početkom u 18 sati, u velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika, biti predstavljena Vaša knjiga „Jesen Prigorja“. Možete li nam ukratko reći čime se bavi Vaša knjiga?

Knjiga „Jesen Prigorja“ dorađeni je rad mojeg doktorata obranjenog na Odsjeku za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Izvorni je naslov rada „Stanovništvo Upravne općine Gračani – Remete 1918. – 1941.“ Sam naziv knjige „Jesen Prigorja“ proizlazi iz razloga što je to vremensko razdoblje u kojem sela Zagrebačkog prigorja (Gračani, Remete, Bukovec), te najuže sjeverne okolice grada Zagreba, tada doživljavaju vrhunac svojeg kulturološkog i društvenog razvoja s vrlo izraženim identitetom koji se uspio očuvati u neposrednoj okolici velikoga grada.

Međutim, to je doba u kojem se pojavljuju i prve natruhe urušavanja tog društva, svih njegovih struktura, počevši od obitelji kao temeljne ljudske zajednice pa do gospodarskog i kulturnog života koji neposredno pred izbijanje Drugoga svjetskog počinje sve više dolaziti pod utjecaj grada. Sukladno tome mijenjaju se i obrasci ponašanja domicilnog stanovništva koji se ogledaju u mnogobrojnim segmentima; planiranje obitelji i smanjivanje broja djece, zapošljavanje u gradu i sve veće zapostavljanje poljoprivrede i stočarstva kao dotadašnjeg primarnog izvora prihoda, odbacivanje narodne nošnje kao svakodnevne odjeće i prihvaćanje gradskog stila odijevanja… naravno bilo bi previše romantičarski gledati na promjene kao samo negativne procese, jer blizina grada seljacima Zagrebačkog prigorja omogućava i pozitivne promjene za stanovništvo: uvođenje vodovoda i elektrifikacija sela tridesetih godina, uspostava autobusne linije s gradom Zagrebom, sve veći broj otvorenih obrta i nastavka školovanja djece u gradu, ojačanje zdravstvene skrbi i poboljšanje higijenskih prilika na selu itd.

Upravo zbog svega navedenog u naslovu stoji riječ „jesen“ koja kalendarski označava vrhunac i dozrijevanje plodova, ali isto tako gašenje cvata prirode i pripremanje za zimski počinak. U toj igri riječi mislim da se isto dogodilo sa Zagrebačkim prigorjem koje je u tom međuratnom razdoblju u svakom segmentu doživjelo svoj vrhunac.

U svom sam radu nastojao analizirati stanovništvo Upravne općine Gračani – Remete kroz Matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih župe Remete kojoj su tada pripadala sela Gračani, Remete, Gornji Bukovec, Donji Bukovec, Zvečaj, Bliznec, Dolje i Čret, knjige Status animarum (stanje duša) župe Remete, potom popise stanovništva iz 1921. i 1931. godine, dnevničke zapise remetskog župnika Leopolda Rusana te arhivsku građu Upravne općine Gračani – Remete sačuvane u Državnom arhivu u Zagrebu. Naravno tu je i cijeli niz drugih materijala i izvora u kojima sam nastojao komparirati stanje u općini sa susjednim prigorskim općinama, prvenstvenom Upravnom općinama Šestine i Upravnom općinom Markuševec. Na koncu dobivena je, po mom sudu jedna dobra povijesno – demografska analiza koja prati obiteljske strukture unutar općine u razdoblju 1918. – 1941. Specifikum je što je istraživano područje danas integralni dio grada Zagreba, pa je rad zapravo prvi takav koji se detaljno u demografskom i povijesnom kontekstu bavi jednim dijelom današnjeg grada Zagreba i njegovim stanovništvom kao osnovom svakog prostora.

Iako se rad prvenstveno temelji na proučavanju obiteljskih struktura i svakodnevice, nastojao sam ga prožeti društvenim, a samim time i političkim događajima na prostoru općine. Treba znati kako je prostor Zagrebačkog prigorja, a samim time i Upravne općine Gračani – Remete već i prije 1918. godine, a napose u vremenu 1918. – 1941., pa i kasnije imao veliki politički i društveni značaj u hrvatskom društvu. Ako samo pogledate susjedne Šestine tamo je u prigorskim opancima (što je vrlo značajno) po vlastitoj želji pokopan pravaški prvak i Otac domovine Ante Starčević. Također u Šestinama se u to doba nalazila obitelj Kulmer koja je imala veliki utjecaj na događaje toga vremena. Potom same Remete kao glavno marijansko svetište u Hrvatskoj čiji sam latinski naziv Djevice Marije (Advocata Croatiae) dovoljno govori koliku je težinu imalo za hrvatski narod. To je bilo mjesto u kojem su svoje sjedište imali Pavlini, a kasnije su zagrebački biskupi i nadbiskupi dovodili velike procesije od više tisuća ljudi tijekom cijele godine.

Dakle, taj je prostor i prije 1918. godine imao veliki značaj za hrvatsku povijest. U razdoblju 1918. – 1941. on se još više pojačava. Sva središnja sela organiziraju svoja pjevačka društva („Podgorac“ u Gračanima, „Frankopan“ u Remetama) preko kojih se onda vodi ne samo kulturna djelatnost, već ona postaju mjesta na kojima se formira društveni i politički život općine. U Remetama se u to doba gradi nova općinska zgrada te se središte općine prebacuje iz Gračana u Remete. Naravno ta su događanja dovela do unutarnjih sukoba u općini, prvenstveno između lokalnih političara iz Gračana s jedne i Remeta s druge strane. Također ne treba zanemariti činjenicu da su zbog svoje blizine gradu Zagrebu, ali i remetskog svetišta te prirodnih ljepota, Remete i Gračani bili omiljena izletišta Zagrepčana, ali i ljudi iz drugih krajeva Hrvatske.

U toj velikoj masi ljudi koja bi vikendima nagrnula u gostionice prigorskih sela u potrazi za zabavom, hranom i pićem, našlo bi se često i mnogo političara, s kojima bi onda stanovnici dolazili u kontakte te tražili svoje političke uzore te se priklanjali određenim strankama. Zapravo je vrlo teško reći tko u to doba od značajnijih osoba političke i javne scene nije posjetio Upravnu općinu Gračani – Remete i to često više puta. Od Stjepana Radića, Vladka Mačeka, Alojzija Stepinca, Aleksandra Karađorđevića, Ante Trumbića, Marije Jurić Zagorke, Ive Kerdića, Dragutina Domjanića ,Vilima Bukšega, Ivana Wernera…a neki su poput Mile Budaka ili Janka Holjca čak su bili i stanovnici općine u određenom razdoblju svojih života. Naravno da je onda sukladno tome u Gračanima i Remetama bujao politički život.

Predmet knjige je, dakle, stanovništvo Upravne općine Gračani od 1918. do 1941. Riječ je o vrlo turbulentnom razdoblju hrvatske povijesti, koje počinje sa stvaranjem Kraljevstva SHS, a završava s uspostavom NDH. Koliko se na primjeru Gračana mogu pratiti tadašnji opći politički i društveni procesi?

Istina. Već nakon konca Prvoga svjetskoga rata i stvaranja nove južnoslavenske državne zajednice sela Zagrebačkog prigorja dolaze pod veliki utjecaj nauka braće Radić, a samim time i HSS – a (HPSS –a, HRSS-a – stranka je mijenjala ime) kao nositelja politike širokih seljačkih masa toga doba. Stjepan Radić između 1920. i 1928. godine tri puta posjećuje Gračane. Održava velike narodne skupštine na kojima se okuplja cjelokupno seljaštvo Zagrebačkog prigorja. Od svih sela najjaču bazu stvara upravo u Gračanima gdje je njegova stranka bila apsolutno dominantna, iako je pobjedu na izborima odnosila i u susjednim selima i općinama. Ovdje se oslanjao na bogate seljake, vlasnike veleposjeda, trgovina i ugostiteljskih radnji, koji su često i financijski potpomagali rad stranke.

Najveću oporbu HSS – u činili su seoski župnici. Osobito remetski župnik Leopold Rusan koji je bio veliki protivnik Stjepana Radića i njegove stranke, a podupiratelj Hrvatske pučke stranke. Nešto manje, ali također vrlo kritični prema HSS – u bili su župnici u susjednim Šestinama i Markuševcu. Treba napomenuti da je Radić u svojim govorima doista često napadao svećenstvo te bio uvjereni antiklerikalac.

U toj borbi za utjecaj među seljaštvom Zagrebačkog prigorja Radićeva je stranka odnijela pobjedu nad svećenstvom, iako se autoritet župnika i dalje poštovao, no u znatno manjoj mjeri nego prije pojave HSS –a . Također treba istaknuti kako je HSS preko svojih organizacija, prvenstveno „Seljačke sloge“ znatno doprinosio očuvanju kulturnog blaga Zagrebačkog prigorja, potičući odijevanje narodne nošnje kod seljaka, ne samo prilikom velikih svečanosti i godova već u svakodnevnom životu. Na taj je način nošnja Zagrebačkog prigorja (koja se često pogrešno naziva „šestinskom nošnjom“) postala sinonim za odjeću hrvatskog seljaka, pa se u to doba često pojavljivala u tadašnjim novinama i časopisima. Utjecaj i status HSS –a ostao je neupitan među seljaštvom Zagrebačkog prigorja sve do 1941. godine i početka Drugoga svjetskoga rata u Jugoslaviji.

Gračani su u svibnju 1945. bili poprište masovnih komunističkih zločina…

Sam konac rata donio je velika ratna i poratna stradanja, ne samo na području Gračana, već u cijelom Zagrebačkom prigorju. Tu sam temu obradio u nekoliko članaka kao i jednim dijelom u svojoj prvoj knjizi „Gračanska kronika“. Zahvaljujući između ostalim i tim radovima potaknuto je i Ministarstvo branitelja koje je tijekom posljednjih nekoliko godina istražilo potencijalne lokalitete te ekshumiralo posmrtne ostatke više stotina pobijenih. Oni su prije nekoliko tjedana i dostojno pokopani pokraj crkve sv. Mihalja u Gračanima.

U cijeloj povijesti Zagrebačkog prigorja, a osobito Gračana to su najveće ljudske žrtve koje su zabilježene u tako kratko periodu od svega nekoliko mjeseci poraća. Zahvaljujući sinergiji svih čimbenika i taj je važan segment hrvatske povijesti na ovom području velikim dijelom istražen, iako će se nadam se, daljnja iskapanja nastaviti te žrtve dostojno pokopati.

Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo