DEMOGRAFIJA I DEMOKRACIJA Zašto je bošnjačka vizija „građanske BiH“ neprihvatljiva Hrvatima?
Vrijeme:3 min, 17 sec
Hrvati jesu spremni na građansku organizaciju BiH na državnoj razini. Spremni su čak i birati samo jednog predsjednika, ali za to je potrebno stvoriti određene preduvjete.
Jako to dobro izgleda na papiru: svi su isti, nema razlika među ljudima, za sve vrijede isti zakoni, sva su prava svima zajamčena, pa i ona nacionalna. Priča je to koja je lako razumljiva strancima jer predstavlja infantilnu simplifikaciju bh. realnosti koja otprilike kaže: nacionalisti su vodili rat, uništili državu a „građani“ žele društvo jednakih individua. Lijepo to zvuči stranom, ali i bošnjačkom uhu.
No, kakvo bi mjesto za život uistinu bila Bosna i Hercegovina ako bi se ostvarila tzv. „građanska država“.
U prvom redu je važno naglasiti da je najmanje polovina BiH i danas „građanska“. Entitet RS je građanski entitet u kojem vrijedi pravilo jedan čovjek jedan glas. Kakva prava imaju oni koji nisu dio većinskog, srpskog, naroda, ne treba posebno objašnjavati. Nije da ljudi nemaju nikakva prava. Imaju. Međutim, nesrbi su uglavnom na marginama društvenoga i političkog života u RS.
Bošnjačka politika sad Federaciju BiH želi praviti po modelu Republike Srpske, odnosno urediti je tako da demografska većina bude ujedno i demokratska, kako to vole kazati velikobošnjački jastrebovi zaogrnuti velom lažne građanštine.
Kako bi bilo živjeti u tzv. građanskoj državi s političkom dominacijom demografske većine najbolje znaju Hrvati Zenice, Sarajeva, Tuzle, Bugojna, Travnika, Kaknja, Konjica, Jablanice i drugih mjesta s izrazitom bošnjačkom većinom.
Tako jedna Zenica daje formalne počasti Sakibu Mahmuljinu, generalu bošnjačke Armije BiH najpoznatijem po tom što je bio zapovjednik 3. korpusa ARBiH u čijem su sastavu bili mudžahedini, preteče terorista ISIL-a. Istovremeno, u Sarajevu se povede linč protiv svakog tko se usudi izustiti kako u BiH žive i Hrvati te kako ih Ustav BiH prepoznaje kao konstitutivan narod čija se prava trebaju i moraju poštivati.
No, navedeni primjeri su u biti sitnice u odnosu na ono što radi službena bošnjačka politika iz Sarajeva, bez obzira je li riječ o nominalno lijevim ili desnim strankama. Sva bošnjačka politika još od raspada bivše države svodi se na privatiziranje zajedničkih institucija države Bosne i Hercegovine. Taj je proces počeo još u ratu, kad su se institucije bivše SR BiH počele pretvarati u institucije bošnjačkoga naroda u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je ratni entitet Republika BiH za Hrvate i Srbe danas „takozvani“, jer on kroz institucije nije uključivao političke nebošnjake.
Nakon rata pokušalo se stvoriti institucije koje će biti i bošnjačke i srpske i hrvatske. No, taj proces nije do kraja uspio. Naprotiv, izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH bošnjačkim glasovima, te uspostavom platformaške Vlade FBiH institucije i BiH i FBiH počele su se ubrzano pretvarati u institucije bošnjačkoga naroda. Kao što su institucije RS-a institucije srpskog naroda.
U cijeloj postratnoj povijesti BiH bošnjačka politika nije propustila niti jednu jedinu priliku da oduzme hrvatskom narodu njegova ustavom zajamčena politička prava. Fenomen Komšić je najbolji primjer. Bošnjačka politika nije morala pristati na fenomen Komšić, ali je to učinila i u praksi pokazala kako vidi „građansku BiH“.
K tomu, Hrvati danas opravdano strahuju i od gubitka svoga identiteta jer su današnji nasrtaji na hrvatski identitet očiti i beskrupulozni.
Ipak, Hrvati jesu spremni na građansku organizaciju BiH na državnoj razini. Spremni su čak i birati samo jednog predsjednika, ali za to je potrebno stvoriti određene preduvjete.
Jedan od njih je prethodno stvaranje političko-pravnog okvira kroz koji bi Hrvati mogli nesmetano ostvarivati svoja prava koja im pripadaju kao suvremenom narodu koji od pamtivijeka živi u BiH. Jedan od najboljih primjera je belgijski model društvenoga ustroja države, u kojem je konstitutivnim zajednicama na razini nižoj od države osigurano legitimno političko predstavljanje i puna autonomija, kako teritorijalna tako i neteritorijalna.
No, to nije ono što želi bošnjačka politika. Bošnjačka politika traži dominaciju i pokoravanje malobrojnijih. To se praktično i manifestira u svakodnevnom političkom životu BiH. U toj činjenici leži i uzrok gotovo svih problema u bošnjačko-hrvatskim političkim odnosima.
Jurica Gudelj/Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo
