“Nakon nas, potop” – očiti je moto Plenkovićev i kruga oko njega

Upućeni u zakulisne dogovore smatraju da se HDZ već dugo priprema na ovakav scenarij; naime, u parlamentarne se izbore nikad ne bi krenulo dok je Hrvatska demokratska zajednica u formalnoj koaliciji sa SDSS-om, što objašnjava zašto se iz mjeseca u mjesec povećava klub zastupnika Milana Bandića, dok Bandić zauzvrat dobiva mir u Zagrebu te se u svojem posljednjem mandatu priprema za političku mirovinu.

I zaista, trenutna parlamentarna većina broji 82 zastupnika, pa čak i kad bi SDSS napustio vladajući koaliciju, uz možda još jednog ili dva manjinca, saborska je većina osigurana. Također, skorašnje predsjedanje Europskom unijom bila bi najbolja izlika za održavanje ovakve nakaradne saborske većine, u kojoj bi presudni glasovi bili oni Milanke Opačić, Tomislava Sauche i njima sličnih.

Iz trenutne se situacije u vladi i Saboru dade iščitati tmurna hrvatska politička budućnost, a koja će nakon sljedećih parlamentarnih izbora neumitno rezultirati velikom koalicijom HDZ-a i SDP-a, zbog čega Plenković, Jandroković, Šeks, Kalmeta i drugi priželjkuju pobjedu Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima. Ironično, kako stvari sada stoje u dvama najvećim strankama, Davor Bernardić je posljednja preprjeka velikoj koaliciji.

U tom kontekstu se mora istaknuti da potpora ovog i ovakvog HDZ-a, koji politički ovisi o HNS-u, SDP-ovim prebjezima i SDSS-u trenutnoj predsjednici u borbi za drugi mandat, je sve samo ne iskrena i autohtona. Zato je predsjednica i zaoštrila retoriku, dala intervju za Hrvatski tjednik i sl. jer je shvatila da nema smisla puhati u Plenkovićeve diple, na što ju je ovaj primorao, smatrajući da izbore može dobiti suludim ljevičarenjem i europejskim poltronstvom.

No, vratimo se SDSS-u koji je za mnoge utjelovljenje i ishod Tuđmanove promašene politike abolicije, odnosno pomirbe. Jer, unatoč tomu što je tu stranku osnovao Goran Hadžić, što vrvi ljudima koji su sudjelovali u agresiji na RH, najbjelodanije se njihov politički cilj vidi iz pisanja SNV-ovih “Novosti”, zapravo “Ferala 2.0.” Pod krinkom manjinskih prava, upravo iz tog tjednika kreću najsvirepiji i najgnjusniji napadi na suverenitet i opstojnost Republike Hrvatske, što ne bi bilo ni sporno da se ne financira iz proračuna.

Nadalje, mnogi su zaboravili kako se svojedobno Plenković ponio prema MOST-u, HDZ-u beskrajno svjetonazorski bližem od SDSS-a. Ćuprijaši su, nakon što su glumili oporbu obnašajući vlast, galantno izbačeni bez puno natezanja, a brzo se vidjelo da to nije učinjeno zbog njihova anarhizma i političkog vrludanja, nego zbog onoga što je uslijedilo: Agrokor, Istanbulska, Marakeš… Jer, da je MOST zaista izbačen jer je kritizirao vladu koje je sam bio dio, što bi se tek trebalo učiniti s Pupovcem koji RH, u čijoj vladi sjedi, uspoređuje s NDH?

SDSS će najvjerojatnije napustiti koaliciju, i svoj će dug HDZ-u i Andreju Plenkoviću vratiti tako što će zaoštriti retoriku te početi optuživati vlast za “toleriranje ustaštva” i slične bedastoće. Odnarođenom i poltronskom HDZ-u će se na taj način pumpati rejting, računajući na kratku pamet u Hrvatica i Hrvata. S druge strane, SDSS nema što izgubiti jer im je tri zastupnička saborska mjesta omogućio već Sanader, pa mogu nastaviti s produbljivanjem jaza između hrvatskoga naroda i srpske manjine.

Iako cilj svake političke stranke jest vlast i ostanak na vlasti zbog čega nerijetko pragmatizam prevladava nauštrb idealizma, ovakvo vlastohleplje dijela vrha HDZ-a i struktura oko njih nije nikada viđeno u hrvatskoj političkoj povijesti. “Nakon nas, potop” – očiti je moto Plenkovićev i kruga oko njega, pogotovo sad, kad su briselske ambicije osujećene.

Mila Marušić

http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo