Plenkovićevi „neki sukobi“ i jedno haško svjedočenje bivšeg KOS-ovca

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u ove tri godine otkako je na vlasti trudio se da hrvatskoj javnosti nametne briselski pogled na stanje na tzv. zapadnom Balkanu jer je uostalom s takvom misijom i poslan u Zagreb. Dok je njegov brbljavi prethodnik čelnik SDP-a Zoran Milanović kao premijer izjavio da je Hrvatska slučajna država i da je imala građanski rat, Andrej Plenković je u maniri eurounijskog diplomata prije dvije godine na međunarodnom „Dubrovnik forumu“ mrtav hladan izjavio da su se na ovim prostorima u bliskoj prošlosti vodili „neki sukobi“.

Svođenje velikosrpske fašističke agresije na Hrvatsku samo na „neke sukobe“ što se u krajnjoj liniji svodi na krakteristiku građanskog rata služilo je prije svega samom Plenkoviću da bi stekao pozitivne poene u briselskoj birokraciji uoči nedavnih izbora za sastavljanje Europske komisije u kojoj je prema stranim izvorima i on bio jedan od kandidata, a pored toga bio je izabran da vodi pregovore oko sastava eurounijske vlade. Andrej Plenković je jednostavno „popušio“ u toj pretjeranoj ambiciji da se domogne visokog činovničkog mjesta u Europskoj uniji. On naravno zbog toga ne mijenja retoriku o Domovinskom obrambenom ratu, jer ga nikad nije kvalificirao kao obrambeni, a pogotovo ni slučajno da je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji, odnosno da je to bio međudržavni sukob, kako je to potvrdio Međunarodni sud pravde u Haagu u slučaju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije.

I pored toga nakon neuspjelog pokušaja da se domogne neke visoke pozicije u Europskoj komisiji Andrej Plenković kao poslušni briselski birokrat nastavlja se zalagati za eurounijske interese na ovom prostoru a ne kao čelnik izvršne vlasti za hrvatske nacionalne i državne interese.

Najavio je za vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskom unijom u prvoj polovici iduće godine održavanje samita Europske unije i tzv. zapadnog Balkana, kakav je u prvoj godini svojega mandata bio organizirao tajni haaški svjedok Stjepan Mesić. Zato se samo dva dana nakon boravka Angele Merkel u Zagrebu hrvatski veleposlanik u Beogradu Gordan Baketa sastao sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić kako bi pripremio posjet Andreja Plenkovića Beogradu u čemu svakako ima i te kakav utjecaj politika Angele Merkel prema ovom području.

Što je najvažnije i vrlo zapanjujuće prilikom susreta Plenkovića i Vučića u njihovim razgovorima uopće ne će biti na dnevnom redu rješavanje sudbine nestalih osoba koje Hrvatska traži od Srbije, nego će prioritet prema najavi hrvatskog veleposlanika biti priključenje zapadnog Balkana Europskoj uniji.

Posjet Andreja Plenkovića Beogradu bit će više u funkciji politike Europske unije, odnosno Njemačke prema prostoru bivše Jugoslavije nego u funkciji rješavanja brojnih neriješenih pitanja između Hrvatske i Srbije. Za provođenju takve kapitulantske politike prema velikosrpskoj politici Beograda Andrej Plenković ima ekipu neojugoslavenskih suradnika u koju spadaju Mate Granić iza kojega je pak jugoslavenski diplomatski metuzalem Budimir Lončar, pa ministar unutarnjih poslova i bivši Mesićev suradnik Davor Božinović, bivša ministrica vanjskih poslova koja tečno govori srpski Marija Pejčinović Burić i naravno čelnik velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Milorad Pupovac.

Uoči najavljenog posjeta Beogradu Andrej Plenković bi trebao biti svjestan da Srbija posebice u posljednje doba vodi propagandnu kampanju protiv Hrvatske, što nikako ne bi smjelo ostati bez odgovarajućeg odgovora službenog Zagreba. Tako je bilo i povodom ovogodišnje proslave Oluje kad su srbijanski predsjednik Vučić i njegovi ministri optužili Hrvatsku za „zločinačku Oluju“ te za promoviranje „fašističke ideologije“. Tu fašističku ideologiju demonstrirala je upravo Srbija za vrijeme Slobodana Miloševića, pa je to bio i povod da Hrvatska optuži Srbiju pred Međunarodnim sudom pravde za genocid. A da se stvarno radilo o djelima genocida kojega Međunarodni sud pravde međutim nije potvrdio može poslužiti jedno svjedočenje u suđenju Slobodanu Miloševiću što ga je ovih dana objavio jedan portal kao podsjetnik ne samo Hrvatsima nego i Srbima.

Radi se o svjedočenju potpukovnika KOS-a dakle obavještajne službe JNA Slobodana Lazarevića koji je bio cijelo vrijeme na službi u tzv. Republici Srpskoj Krajini (RSK) veza s obavještajnom službom JNA u Beogradu te predstavljao političke i vojne vlasti u pregovorima međunarodne zajednice s Hrvatskom. U svjedočenju pred Haaškim tribunalom on je potvrdio da nisu postojale tri vojske JNA, Vojska Republike Krajine i Republike Srpske nego da je to bila jedinstvena vojska kojom se dirigiralo materijalno i operativno iz Generalštaba u Beogradu. Svo oružje, oprema, oficirski kadar i financije dolazili su izravno iz Beograda i sve vojne akcije planirane su i izvođene pod zapovjedništvom načelnika Generalštaba JNA generala Momčila Perišića.

Najvažnije u tom svjedočenju je Lazarevićeva izjava da ako ikoga treba optužiti za iseljenje hrvatskih Srba iz tzv. Krajine onda je to jedino bivše vodstvo Krajine i tadašnja vlast u Beogradu. To je svjedočenje pomoglo u krajnjem slučaju za oslobađanja od optužbe protiv generala Gotovine i Markača. I to bi trebalo biti polazište i samog Andreja Plenkovića kao i aktualne hrvatske politike u odnosima sa Srbijom koja lažno optužuje Hrvatsku za navodno etničko čišćenje, iako su pravo etničko čišćenje Hrvata iz okupiranih područje počinili prosrspka JNA i druge četničke paravojne postrojbe u tim po Plenkovićevom izričaju u „nekim sukobima“ na području bivše Jugoslavije.

Vjekoslav Krsnik

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo