Brigadir HV-a Ilija Vincetić: Kako razumjeti?

Prodavala se vjera, istina, korijeni, obitelj, rod, narod, jezik, običaji, zemlja:

– za malo bolji obrok!

Za “čast” – slugom biti!!

Nad bratom imati vlast!

Moći nanositi bol!

Liječiti svoj jal!!

I dužnike razumijem.

Nitko im nije rekao (pravu) cijenu.

Da to što prodaju, zove se DUŠA!

Njih iskreno žalim.

Znam da je “dug zao drug”, teško je dužnikom biti.

“Tko je dužan i na Božić je tužan”!

A oni će i umrijeti dužni!

No, prodati tuđe, a znati da te susret s Vlasnikom na kraju čeka?!!

To mora biti MORA.

U noćima dugim!!

Razumijem i ucijenjene.

Netko zbog nečega.

Oni samo dokazuju da još ima straha.

Od srama!

No, kako razumjeti “one”, one koji su sljedba, IZ UVJERENJA?!!

U što li oni vjeruju?

Unatoč onome što vide oči?

Onome što čuju uši?

Gledajući u sve sitnija leđa naše djece i unuka koja sporo, ali neumitno se udaljavajući, nestaju na obzoru.

Slušajući ZBOGOM a želeći čuti – DOVIĐENJA!

Ta slijepa sljedba, ti dehumanizirani vojnici partije (ove ili one), ti klonovi, koji u falangama nastupaju, izazivaju i željenje i bijes.

I strah!

Od ludila!

Masovnog!

Ti intelektualni, emocionalni, socijalni, “zombiji na daljinski”, donekle su shvatljivi dok im baterije u upravljaču imaju napona.

No, kada se baterije isprazne?

Kada naredbe u vidu impulsa izostanu, a oni se i dalje nastave kretati, djelovati, gluhi i slijepi na stvarnost, na istinu.

Neosjetljivi na posljedice.

A “krvožedno” programirani!!

Te čovjekolike jedinke kojima je jedini smisao postojanja biti dijelom “Borga”!

Ispunjavati naredbe.

Želje.

I očekivanja.

Kako njih razumjeti, a ne upasti u zamku bioetičke dileme?

Postoje li bionički nositelji političkog naboja i kako ih razlikovati od bioloških?

Kako postupati s njima?

Ilija Vincetić: Hrvatsko nebo