Fra Josip Vlašić o hodočašću Stepinčevim putem: Bogu i ljudima sam zahvalan za iskustvo dobroga!

Vrijeme:2 min, 0 sec

Fra Josip Vlašić, franjevac iz samostana Marijina pohođenja u Pazinu, jedan od pokretača sve popularnijih e-duhovnih vježbi, sudjelovao je u hodočašću Stepinčevim putem u organizaciji udruge Ekosspiritus, Bratovštine sv. Jakova apostola i Zdruga katoličkih skauta Zagrebačke nadbiskupije. Hodočašće je trajalo pet dana, a sudionici su prešli put od Krašića do Lepoglave.

Svoj dojam s hodočašća Stepinčevim putem fra Josip objavio je na Facebooku:

“Hodao sam Stepinčevim putem (Krašić – Kotari – Zagreb – Marija Bistrica – Lepoglava). Četiri dana hoda i jedan dan odmora, molitve i kateheze u Mariji Bistrici. Nisam hodao sam. Bio sam dio skupine od 40-ak osoba. Sve su organizirali udruga Ekosspiritus, Bratovstina Sv. Jakova i Zdrug katoličkih skauta Hrvatske (tj. Zagrebačke nadbiskupije). Po procjeni moje app hodali smo cca 110 km. Po etama to je bilo ovako:

1. dan: Krašić – Kotari (Samoborsko gorje) 27 km
2. dan: Kotari – Zagreb (Gornji grad) 33 km
3. dan: Kašina – Marija Bistrica (zbog kiše smo odlučili krenuti iz Kašine, a ne ići preko Sljemena) 15 km
4. dan: dan odmora, molitve i kateheze u Mariji Bistrici
5. dan: Marija Bistrica – Lepoglava 35 km

Solidno.

Jedno jako dobro iskustvo. Što je bilo dobro? Bilo je dobro hodati. Bilo je dobro upoznati jedan novi i lijepi dio Hrvatske. Bilo je dobro vidjeti čudesne stare crkve. Bilo je dobro biti uz Stepinca. Bilo je dobro hraniti se riječju Božjom i euharistijom. Bilo je dobro upoznati nove ljude i razgovarati s njima. Bilo je dobro tuširanje u hladnoj vodi i skromni uvijeti noćenja u vrećama za spavanje. Bilo je dobro šutjeti i hodati. Bilo je dobro biti umoran. Bilo je dobro vrijeme, pa i kada zbog kiše moraš biti u pothodniku i tu provesti najraspjevanije trenutke ovog hoda. Bila je dobra kuharica koja se brinula za dobru i obilnu hranu. Bila mi je dobra Marija Bistrica i dan počinka, molitve i kateheze u njoj. Osobito mi je bio dobar put svjetla uz bistričku kalvariju. Bili su dobri nutarnji dijalozi, i s Bogom i sa samim sobom. Bilo je dobro hladno pivo. Bili su dobri vicevi. Bili su dobri čepići za uši. Dobro je bilo što nije bilo žuljeva. I spoznaje su bile dobre. Bilo bi još bolje da smo ‘gazili’ Sljeme, ali je bila razborita odluka zaobići ga. Bila je dobra grupa. Mjera svega je bila dobra. Bilo je dobro. Bogu i ljudima sam zahvalan za iskustvo dobroga.”

 

HKM/https://hkm.hr/Hrvatsko nebo