Nakon Manolićevog svrstavanja na Plenkovićevu stranu svakom HDZ-ovcu puno je toga jasnije

Povodom 30. obljetnice utemeljenja Hrvatske demokratske zajednice, o sadašnjem HDZ-u se sasvim prigodno i primjereno oglasio besmrtni Joža Manolić, i to u „Nacionalu“, medijskoj jezgri bivše Kontraobavještajne službe (KOS) i Uprave državne „bezbednosti“ (UDB).

Ni manje ni više, Plenkovića je usporedio s Tuđmanom, a optužio „desnicu“ za rušenje kako ondašnjeg Tuđmanovog, tako i trenutnog Plenkovićevog HDZ-a. Dakle, čovjek koji je usred Domovinskog rata pokušao izvesti puč protiv predsjednika države i HDZ-a, više od dva desetljeća kasnije podupire predsjednika vlade i predsjednika HDZ-a. Sapienti sat.

Iako nije plodonosno, valja tu i tamo promozgati te se zapitati što bi bilo kad bi bilo. Zapitajmo se, što bi bilo da su Mesić, Manolić, Boljkovac i ostali uspjeli u svome puču, da su uspjeli preuzeti HDZ, a time i državu?

Prvo, ne bi bilo operacija Bljesak, Oluja i drugih, ne bi bilo mirne reintegracije Slavonije i Baranje, Hrvati u BiH bi bili etnički očišćeni, „ustaško“ iseljeništvo se, ni kad bi im bilo dopušteno, ne bi imalo gdje vratiti. Hrvatska bi ostala u ostacima ostatka ostataka, a Miloševićev bi velikosrpsko-fašistički režim suvereno vladao “regijonom”.

Hvala Bogu, predsjedniku Tuđmanu i ministru Gojku Šušku, to se nije dogodilo. Međutim, strukture moći, kako one nelustrirane jugoslavenske, tako i inozemne, samo su promijenile modus operandi. Umjesto brutalnog, koljačkog, neotesanog i sirovog – četničkog nasrtaja na RH, krenulo se suptilnijim, ali i dugoročnijim putem. Istinabog, u međuvremenu su se i geopolitičke okolnosti izmijenile, no, ono što ’94. nisu uspjeli Manolić, Mesić i ina udbašija, vrlo je uspješno provedeno od 2000. godine, pa naovamo.

Prisilno su umirovljeni hrvatski generali, pazi ironije, prozvani radi navodnog pokušaja puča. Dakle, najbolje se hrvatske sinove jednim potezom pera odstranilo. Hrvatske obavještajne službe, o čijim ratnim uspjesima i postignućima još dugo iz praktičnih razloga ne ćemo ništa znati, također su rasturene. Hrvatska policija, koja je dala nezanemariv obol u Domovinskom ratu, kastrirana je, a od vremena Ranka Ostojića i dodatno srbizirana. Hrvatska se zbog Račana, Sanadera, Mesića, Josipovića, Milanovića, Pusić i ostalih domaćih izdajnika, opet našla na “vozu za regijon”, ovaj put uz potporu Merkeličine Njemačke; uloge su ostale iste, samo su glumci promijenjeni. Bez ustezanja možemo kazati da je neuspio Manolić-Mesićev puč odgođen, umjesto 1994. je izveden 2000. godine.

I sada, danas, kad se nalazimo u novome žarištu (geo)političkih silnica, Hrvatska, a Hrvatska i dalje većinski jest HDZ, ali onaj izvorni, Tuđmanov HDZ, eto nama Jože Manolića koji tumači ulogu “desnice” i njihove navodne zločeste te nečasne namjere spram dobrog i velikog vođe Plenkovića, a iza kojega stoje Manolićevi kolege i “Kolege” Šeks, Granić i Božinović, ali i koruptivno-klijentelistički kadrovi Valentića, Gregurića, Šarinića…

Kaže Manolić: “A ovi koji danas ruše HDZ paraobavještajnim službama i raznim lopovlucima, u stvari rade protiv Ustava. Kao što je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović protuustavno izbacila bistu Josipa Broza Tita. Jer ne možeš ti na antifašizmu graditi državu, a najizrazitiji simbol tog antifašizma izbacuješ iz Ureda predsjednice. To je njezin protuustavni čin i ne samo njezin, nego svih onih koji danas ruše antifašizam.”

Ironija poprima jednu neviđenu razinu kad Joža Manolić proziva, pazite sad, “paraobavještajne službe” da rade protiv Ustava, čime ujedno i ponavlja Josipovićevu tezu o “Vasinom jatu”, što dokazuje da se radi o istom (udbaškom) leglu kojemu pripadaju ne samo Manolić, Josipović, nego i njihovi štićenici unutar HDZ-a..

A zašto je tomu tako?

Jer svi oni dobro znaju da ništa nije gore i opasnije po hrvatsku budućnost u “regijonu”, ovakvom ili onakvom, nego pravi čovjek na čelu HDZ-a. I to se ne smije dopustiti.

Dalje mudruje Joža: ” Tuđmanov odgovor na to pitanje bio bi – HDZ nikad ne smije biti krajnja desnica. Nikad! Jer se onda gubi smisao politike pomirbe i smisao politike okupljanja cjelokupnog hrvatskog naroda ”

Koliko je politika pomirbe polučila uspjeha vidimo iz aktualne situacije u Republici Hrvatskoj. SOA upozorava na jačanje četništva u Hrvatskoj, u Srbiji se četništvo rehabilitira pod vodstvom Aleksandra Vučića (Šešeljevog malog od kužine), Plenky i co. guraju Hrvatsku, prema naputcima iz Bruxellesa i Berlina u “Zapadni Balkan”, kojemu je središte – Beograd. Milorad Pupovac (kojega je politički stvorio Ivo Sanader, Šeksov i Granićev đak), sa svojim Novostima pljuje po svem hrvatskom, Milanovićeva vlada je bila više srpsko-hrvatska, no hrvatsko-srpska. Rijeka i Istra postadoše najzapadnije srbijanske granice, opstruira se osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, a svetosavlje pod maskom pravoslavlja i dalje vuče konce u “regijonu”.

HDZ ne smije biti krajnja desnica. HDZ to ni ne želi, niti može biti, jer je to svehrvatska stranka pod čijim je vodstvom stvarana država i pod kojom je stekla toliko sanjanu neovisnost. HDZ je u političkom smislu nasljednik koliko (lijeve) radićevštine i (desnog) starčevićanstva – Hrvatska demokratska zajednica je dakle stranka i lijevih i desnih, ali političkih Hrvata i lijeve i desne hrvatske, suverenističke, pučke i socijalne politike.

I sad nam dokazani i prokazani lažovi, koje se nikad nije ni ispitalo na okolnost Stepinčeve smrti (o čemu bi Joža znao nešto više reći), podgrijani leševi kojima nitko nije javio da su umrli, sad nam ti i takvi sole pamet iz jednog notornog “Nacionala” te staju u obranu Andreja Plenkovića i njegove odnarođene, otvoreno protuhrvatske politike, Andreja Plenkovića koji je čak poslao izaslanika i vijenac na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci.

Možemo biti uvjereni da Manolić, Mesić, Šeks, Granić i ostali čeznu za HDZ-om, onim HDZ-om kojemu su i mogli pripadati isključivo zbog Tuđmanove naivne vjere u pomirbu, kojeg su na svakom koraku sabotirali i destruirali, pa su, uvidjevši da Tuđman ne vozi u smjeru Beograda, pokušali izvesti puč. Trenutni HDZ nije bitno različit od vizije njihova HDZ-a, potpuno odnarođen, neprepoznatljiv, prepun lažnog demokršćanstva, patvorenog europejstva, jedan EU-nuhovski HDZ koji je, nažalost, postao desno krilo UDB-e.

Vremena još ima, Plenkijeva klika je na odlasku i stvari se mogu vratiti tamo gdje im je mjesto. A što se tiče Manolića, valjda je sad i zadnjem HDZ-ovcu jasno tko mu je predsjednik stranke kad ga brani, podržava i kuje u zvijezde ni manje ni više no Josip Manolić.