Zorica Vuković: Zatrovanost demokratskih odnosa

Kako je moguće da se jedna nasilnička družina koja je začeta u veljači 2011., tako dugo održala u hrvatskom političkom prostoru? Radi se o ‘facebook revolucionaru’, notornom manipulatoru Ivanu Pernaru i njegovoj sekti koju su prozvali Živi zid.

Sve je počelo u doba vladavine Jadranke Kosor i Ive Josipovića kada je vršena represije na hrvatske branitelje. Tako je 5. siječnja 2011., na graničnom prijelazu kod Orašja, uhićen hrvatski branitelj Tihomir Purda (1969.), zatočenik srbijanskih logora Stajićevo i Sremska Mitrovica. Uhićenje je provedeno prema srbijanskoj interpolovoj tjeralici i Purda je zatvoren u Zenici. Njegovo hapšenje je izazvalo zabrinutost i negodovanje hrvatskih branitelja pa je 26. veljače iste godine u Zagrebu održan na Trgu bana Jelačića dostojanstveni prosvjed koji je organizirao general Željko Sačić. Na prosvjedu je govorilo više branitelja: Petar Janjić Tromblon, Mario Slaviček, Vjekoslav Magaš, Branko Borković-Mladi Jastreb. Skup je pjesmom popratio Marko Perković Thompson, a skupu je prisustvovala i supruga Veljka Marića, hrvatskog branitelja koji je osuđen u Srbiji za nedokazani zločin.

„Nismo se borili da bi bili progonjeni kao zvijeri i da bi u Saboru sjedili oni koji Hrvatski nisu željeli, a danas ti isti u hrvatskoj kući odlučuju o našoj sudbini,“ rekao je Mario Slaviček.

Emotivni govor Vjekoslava Magaša burno je pozdravljen. Pozvao je na zaustavljanje progona hrvatskih branitelja, na zaustavljanje pljačke radnika i seljaka. Magaš je dodao kako branitelji ne pristaju na prodaju nacionalnih interesa i ponosa. Onima koji sjede na brdu iza Trga, tj. zastupnicima, poručio da se imaju zašto bojati, i to zbog svog neznanja, nesposobnosti i propusta.

Stjepan Mačković bio je s  Purdom u logoru. Svjedočio je: „Tukli su nas kao životinje! Nismo se borili da bi ovom državom upravljali Srbi. Danas nema ni seljaka ni građana, svi smo branitelji. Mogli smo biti Švicarska, a postali smo Bangladeš!“ Purdin slučaj okončan je tako što je Srbija ‘odustala’ od progona 3. 3. 2011.

U to vrijeme šef policije bio je Tomislav Karamarko, a ministar pravosuđa, baš kao i danas, Dražen Bošnjaković. Neke autobuse s braniteljima, iz drugih dijelova Hrvatske, policija je zaustavila na ulazu u Zagreb.

Nezadovoljstvo branitelja vladavinom Josipovića i Kosorice, iskoristili su tzv. ‘facebook revolucionari’ i napravili nered u sukobu s policijom kad su nasilno htjeli na Markov trg. Time su htjeli degradirati mirni prosvjed branitelja. No brzo se saznalo o kome je riječ. Iskoristivši nezadovoljstvo ljudi, Pernar (Zagreb, 1985.) i ekipa nastavili svoju ‘revoluciju’ narednih dana.

O tome Nevenka Nekić svjedoči: „Čudom nitko nije ranjen ni ubijen, a oni su urlali kako treba srušiti Jacu, kako treba razoriti Sabor, kako će ići baciti iz stana Jacu i tome slično. Tako je sve postalo ružno, nasilno, lažno, prostački, populistički. Na čelu bukača je bio tada Nitko, a zvao se kao davni čestiti haesesovac koji je platio krvlju svoj radićevski san one kobne 1928. u Beogradu… Taj balavac je učinio sljedeće: na upozorenje Mladoga Jastreba, koji je istupio i zamolio da se uklone i ne unose nasilje u mirni prosvjed, balonja je uhvatio iz dubine grla hračak i pljunuo po Mladome Jastrebu.“

Skupljali su se na Cvjetnom trgu oko 18 sati danima, njih 100  ̶ 200. Osim građana koji su za prosvjed saznali putem medija i Facebooka, na Cvjetnom trgu okupljali su se i studenti Filozofskog fakulteta, a onda su kretali ulicama Zagreba, hodajući tračnicama i ulicama kako bi zaustavili promet. Dobro su vodili računa o tome da idu tamo gdje su škole, pa im se tako, zbog blokade tramvaja, ‘priključilo’ više stotina pješaka i učenika koji su išli svojim domovima ili se jednostavno zatekli na ulicama.

U jednom takvom prosvjedu našla sam se i ja kao putnica u tramvaju. Bilo je to 10. ožujka. Nisam htjela  van iz tramvaja. Nekoliko srednjoškolki me okružilo, bojeći se prosvjednika koji su lupali šakama po prozoru tramvaja, vičući: „Svi na ulice.“ Mnogi su nosili dvolitrene boce s pivom. Nekolicina ih je išla ispred tramvaja, kako tramvaj ne bi mogao ići brže, iako je u Vukovarskoj ulici odvojena tramvajska pruga od ceste. Stavljali su kamenje na prugu. Pod kotačima tramvaja, kamenje se mrvilo i stvaralo buku. Moje su se mlade suputnice skupile oko mene, ali ni meni nije bilo svejedno. U sebi sam molila za sve nas da sretno stignemo doma.

Promatrala sam prosvjednike. Bilo je najviše mladih, pretpostavljam srednjoškolaca koji su išli iz 4 srednje i dviju osnovnih škola, koje se nalaze u tom području. Neki su dolazili iz Novog Zagreba i u prosvjedu se zatekli zbog blokade prometa. Tako je Vukovarska ulica, od raskrižja s Držićevom,  od istoka prema zapadu, bila blokirana. Osim srednjoškolaca, bilo je tu klošara, starijih žena s djecom, šetača pasa. Na kraju kolone bio je Pernar u crvenoj jakni. Grlio je omanju dugokosu curu koja mu je dosezala malo više od pojasa. S vremena na vrijeme ju je ljubio, a onda bi se kao pravi ‘alfa-mužjak’ okretao policiji, koja ih je pratila u autu, i davao do znanja, podizanjem ruku, da je on važan.

Konačno smo kod Tehničkog muzeja skrenuli prema Ljubljanici i tramvaj je mogao normalno voziti. Savskom cestom u smjeru obrnutom od ‘revolucionarnih siledžija’, kretala se druga kolona koja je morala napustiti tramvaje koje su zaustavili ‘pernarovci’.

Nakon 75 minuta, stigoh na Remizu (u normalnim uvjetima mi treba oko 12  ̶ 15 minuta) i tamo se na busnoj stanici susretoh s Josipovićevom savjetnicom Ankicom Lepej i njezinim mužem koji su bili na prosvjedu. Lepej je cinkala Ankicu Tuđman, kao ‘zvizdašica’, pa joj je banka dala ‘nogu’. Ali je Gradsko poglavarstvo, na preporuku Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, dodijelilo Lepejici stan od 50 kvadrata u Španskom, u zgradi za stradalnike Domovinskog rata. Koja ironija! Ta aktivna pristalica ‘pernatih’ prosvjeda odlučila je štrajkati glađu dok Kosorica ne da ostavku.

Pitahu je novinari zašto se odlučila na štrajk, a ona će: „Zato što više ne mogu toliko s prosvjednicima hodati, ipak su mi 63 godine, a za Vladu je to dovoljno vremena da postupi razumno za dobrobit sviju, jer bojim se da je građansko nezadovoljstvo previše proključalo i da bi moglo izmaknuti kontroli. Štrajk ću provesti bez medija, jer želim čuvati snagu, a mediji me, što sam svih ovih godina osjetila, ponekad iscrpljuju. Kako su ovi prosvjedi pokrenuti putem Facebooka, tu sam svoju odluku i objavila na Facebooku. Tu ću nastojati ostati aktivna.“

Podsjeća me ova odluka na Savlove (Pavlove) progonitelje koji su se zakleli da neće jesti i piti dok ga ne ubiju. Kako su preživjeli i jesu li preživjeli dugi Pavlov život i evangelizaciju, nije poznato. No drugarica Lepej je preživjela svoj ‘štrajk glađu’, a Jacina vlada je ‘pala’ tek u zakonskom roku.  

O prosvjedima su novinari izvještavali sa simpatijama. Nigdje se nije moglo čuti o blokadi prometa, o prisilnom pješačenju, o nasilju prosvjednika…

Pernar je za sebe rekao kako ima petlje, ali da ne može pobunu na svojim leđima iznijeti sam, a kada dođe na vlast namjerava nacionalizirati imovinu svih stranih tvrtki. Reče da je slobodnog duha te ga ‘lisice’ i lanci neće zaustaviti jer će se sve uskoro čuti…  „Bitno je da se HDZ politički uništi. Oni mogu odgađati izbore koliko žele no sada je jedinstvena prilika da ih se riješimo,“ kazao je Pernar.

Iz ovog prosvjeda stvoren je Savez za promjene 2011. godine. Tragično je da je na Pernarevoj listi bio popljuvani Mladi Jastreb  ̶ Borković.

Savez za promjene postao je Živi zid 2014. Proslavili su se u sprječavanju deložacija koje nisu spriječili. Ali… ponudiše i kandidata za predsjednika RH, do tada nepoznatog Ivana Vilibora Sinčića (Karlovac, 1990.). Na veliko iznenađenje, Sinčić je osvojio 16,42 % glasova.

Očevi vođa živozidaša sudjelovali u Milanovićevoj vladi. Otac Ivana Pernara, Hrvoje Pernar, djelovao je kao viši građevinski inspektor u Ministarstvu gospodarstva i bio je član Stručnog odbora Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa. Otac Ivana Vilibora Sinčića, Ivan Sinčić, bio je visoki dužnosnik SDP-ove Vlade, zaposlen u Carini, i voditelj vladinog Povjerenstva za besplatnu dodjelu strane robe.

Dečki uđoše u Sabor, a ‘djevojčica’ Vladimira Palfi (Belica, Međimurje, 1982.) svoj mandat prepušta dr. sc. Branimiru Bunjcu (Mostar, 1972.). Potpore deložacijama prestadoše, a nastaviše se manipulatorske ‘deložacije’ u Saboru gdje su pokazali zavidno ‘znanje i pamet’. Lukavi muljatori su protiv poreza na nekretnine, oni su protiv banaka i dizanja kredita u tim bankama, a uzeli su iz njih kredite: jedan čak sedam, a drugi je uzeo kredit za kuću. Borili su se protiv EU koja ‘može biti zlo’ …

Bunjac  se hvalio Vladimirinom velikodušnošću jer ga je počastila saborskom ‘plaćicom’, prepustivši mu mandat.  

Manipulacijom pred EU izbore, pokrenuše referendumsku inicijativu Uzmite novac strankama, referendum o ne financiranju političkih stranaka. Nisu se oko tog referenduma previše trudili. Bila je to samo predizborna šuplja fraza  koja se pretvorila u bitku za fotelju EU zastupnika. Postali su sasvim jasni njihovi ciljevi: uzmi novac na sve moguće načine. I kolo od sreće, vrteći se, stropošta u ponor ‘veliko prijateljstvo’. Vladimira uskrati svoj mandat Bunjcu, a on, u suradnji s Pernarom, onako ‘muški opali’ po njoj.  ‘Februarke’ nikom ponikoše i ne stadoše u obranu Vladimire, već u zagrljaju s ‘Bruxellescem’ sjedoše za donatorsku večeru u Esplanadi kako bi skupili love za ‘sigurne kuće jadnih zlostavljanih žena’.

Bunjac se hvali (9. lipnja): „Dao sam 100 % sebe u Saboru. Izazvao sam HDZ i Plenkovića na otvorenu borbu, govorio posve drugačije od mainstreama, zastupao birače koji žele istinske promjene… Također sam ponosan da sam se odupro vlastitoj stranci čim je izdala ono za što se deklarativno zalagala. Iskreno vjerovao sam da se Živi zid bori za direktnu demokraciju, za poštovanje čovjeka i za istinu…“

Kako to da sastavljač horoskopa, Bunjac, nije predvidio ovakav ishod?

Bunjac (FB, 10.6.): „Ne radim horoskope, osim za zabavu sebi i svojim prijateljima, o tarotu jedva da nešto znam, kavu ne pijem. Kao povjesničara zanimala me astrološka simbolika i veliki utjecaj astrologije na društvo, npr. zašto u Indiji ili Kini mladenci prije braka posjećuju astrologe. Prije 15 godina osobito su me zanimali kretanje i simbolika planete Jupiter, koja je od starih naroda bila proglašena za vrhovnoga Boga. O tome sam napisao knjigu Tajna broja dvanaest, koja je objavljena i u engleskom prijevodu.“

U pokušaju da unište HDZ, stožernu stranku koja je vodila Hrvatsku do slobode, pokazali svoje pravo lice.

HDZ ne treba nitko rušiti.

Pod palicom ‘velikih vođa’, počevši od Sanadera, preko Kosorice i ‘znam kud vodim HDZ’, urušava se iznutra, a time povlači i Hrvatsku. Vlast koja radi protiv vlastite povijesti, kulture, vjere i obrazovanja, radi protiv naroda. Svaki dan to vidimo na djelu u kome mrzitelji i zločinci izmišljaju laži. Posljednja je stigla s Brača, iz Supetra. Nažalost ne i jedina. Opet su jadnu ‘nejač’ u 4 sata ujutro ‘istukli’ torcidaši. Nema pitanja što su radili u 4 sata ujutro onako premoreni od sezonskog posla i jesu li možda izazivali, bili pijani, drogirani? Glavno je da su Plenković i Kolinda osudili nasilje, a ‘pupavka’ opet prosula svoje otrovne spore u Saboru.

„Osuđujem svaku vrstu nasilja, tako i ovaj slučaj u Supetru na Braču. Takvo ponašanje je neprihvatljivo. Hrvatska je sigurna zemlja, dobrih ljudi koji zaziru od pojedinaca koji ovakvim ponašanjem narušavaju sliku svoje zemlje”, napisala je na na Twitteru Predsjednica, a Plenki je dodao: „Jasno se protiveći svakom obliku nasilja i nesnošljivosti prema pripadnicima nacionalnih manjina, hrvatska Vlada oštro osuđuje i recentni slučaj huliganskoga nasilja u Supetru na Braču, a žrtvama tog huliganskog čina želimo brz i potpun oporavak.“

Kad su Janicu, u tom istom Supetru, napali ‘torcidaši’, nisu se tako digli na sve četiri. Kao ona nije nacionalna manjina, pa je treba u more. U autu.

U ovakvim odnosima, kako može napredovati nekakva demokracija? Psiholog Pavao Brajša kaže: „U zatrovanim odnosima nismo ugroženi  vidljivom fizičkom silom nego nevidljivim negativnim, toksičnim emocijama koje direktno utječu na naš osjećaj vlastite vrijednosti i oblikuju duhovnu sliku, koju o sebi imamo… Negativne emocije treba konstruktivno i primjereno, korektno i na prihvatljiv način izraziti…“

Partijski kadar, koji je potpuno preuzeo Hrvatsku, dobro zna kako vladati. Zato nam se i događaju ovakva čuda u kojima nema ni d, od tzv. demokracije. Postoji samo diktatura partija, bez obzira kako se zvale političke stranke. To je teška bitka Dobra i Zla. Zna se što katolik treba činiti u takvim uvjetima. Baš ono što se činilo devedesetih: krunicu u ruke, pjevati na duhovnim i  koncertima ‘To je moja zemlja’, zavjetovati se za domovinu i obitelj.

Često pomislim na Gospinu poruku koju je 1996. godine, dala don Gobbiju kad je boravio u Zagrebu:

„Na ovu se naciju moj Protivnik razbjesnio, donoseći u nju tešku kušnju nasilja i rata. Kolike su patnje morala podnijeti ova moja djeca! Ja sam se zauzela da dobiju veliki dar oslobođenja i mira. Ali sad vas očekuju još veće muke.

Ne boj se malo stado. Ocu Nebeskom se svidjelo dati vam kraljevstvo mog Bezgrješnog Srca. Ja sam vam se očitovala i vi ste me prihvatili  velikodušnošću moje male djece. Sada vas mogu povesti, kao nebeska vrtlarica u svjetlom vrtu vaših duša, na put čistoće, ljubavi i svetosti, vježbom svih kreposti koje su mi drage.

Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza.

Tako će biti za čitavo čovječanstvo. Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.

Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu.“

Zorica  Vuković/Hrvatsko nebo