DRUGI PIŠU: Danas se obilježava Dan šehida, je li to dokaz da su Bošnjaci vodili vjerski rat? O

Iako današnja bošnjačka politička garnitura pokušava pred međunarodnom javnosti prikazati kako se tadašnja bošnjačka Armija RBiH borila za „građansku BiH“ upravo obilježavanjem Dana šehida šalje se sasvim suprotna poruka, piše Dnevnik.ba.

Drugi dan Ramazanskog bajrama u Bosni i Hercegovini obilježava se Dan šehida, odnosno bošnjačko-muslimanska zajednica u BiH na taj dan odaje počast svim borcima Armije BiH koji su poginuli u proteklome ratu a koji su pripadali bošnjačko-muslimanskom nacionalnom i vjerskom korpusu.

Šehid (شهيد, šahīd „žrtva”), je religiozni izraz u islamu, koji doslovno znači “žrtva”. To je titula koja se daje muslimanima nakon smrti, ako umru ispunjavajući religijske zapovijedi, ili tijekom rata za religiju.

Šehidom se smatra osoba čije je mjesto u raju (dženetu) obećano, prema ajetu iz Kurana, sura ali-Imran, 169. ajet:

„Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Alahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga“.

Iako današnja bošnjačka politička garnitura pokušava pred međunarodnom javnosti prikazati kako se tadašnja bošnjačka Armija RBiH borila za „građansku BiH“ upravo obilježavanjem Dana šehida šalje se sasvim suprotna poruka.

Bošnjačka ARBiH borila se za bošnjačko-muslimansku BiH i oni koji su poginuli za ostvarenje tog cilja imaju zajamčeno mjesto u dženetu, odnosno muslimanskom raju.

Isto tako, iz ovoga proizlazi da su muslimani u BiH vodili vjerski rat tj. džihad, jer svi poginuli vojnici ARBiH su, valjda, završili u dženetu.

Iz tog sukoba „građanskog“ i vjerskog proizlazi i podozrivost Hrvata i Srba prema krajnjim namjerama bošnjačkog političkog korpusa, posebice prema priči o „bošnjačko-muslimanskoj građanskoj državi“.

Naime, ako se deklarativno bošnjačka elita zalaže za građansku BiH, dok istovremeno odaje počast šehidima i tvrdi kako su stanovnici BiH koji su politički Hrvati odnosno Srbi „neprijatelji Bosne“ i ekstremisti, onda je jasno da tu nešto nije u redu.

Svi oni koji su se borili protiv ARBiH, posebno oni koji su bili u zarobljeništvu te vojske, mogu posvjedočiti da je islamska religija imala ogromnu ulogu kod njenih vojnika.

Najbolji primjer islamizacije “građanske” ARBiH je 7. muslimanska brigada koja je bila sastavljena od pripadnika Armije BiH, domaćih vojnika, tadašnjih bosanskih Muslimana i “humanitarnih djelatnika”, kako ih se umilno u medijskom Sarajevu naziva, odnosno, mudžahedinskih boraca iz stranih zemalja. Ova je postrojba, kao i većina drugih postrojbi ARBIH, u svoje vojne operacija i akcije išla s “tekbirima”, pokličima “Allahu Ekber”, a upute u ratovanju crpila iz Izetbegovićeve Islamske deklaracije i knjižice “Upute muslimanskom borcu”.

Također, bošnjačka ARBiH se posebno obračunavala s vjerskim objektima dviju kršćanskih religija. Tako su brojne katoličke crkve i samostani u Središnjoj Bosni oskvrnavljeni i devastirani. To „građanska“ vojska nikad ne bi učinila.

Napomenimo da poginulim bojovnicima HVO kao ni borcima VRS ni katolička ni pravoslavna crkva ne jamče mjesto u raju.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo