Ilija Vincetić: I neka se nitko ne uvrijedi, “čuvaj se onih koji su bez grijeha, i ne polazi s njima na put”!!
Vrijeme:2 min, 10 sec
Teško mi je gledati ova prepucavanja na desnici, motivirana (uglavnom) mišljenjem koje se temelji na “halo efektu”, “pouzdanoj” informaciji iz druge ili treće ruke, neugodnoj istini za neke od aktera jedne ili druge strane (iste medalje) koja uglavnom nije presudna za njihovo sadašnje djelovanje.
Većina objava, komentara, osvrta je negativna, ad hominem usmjerena ili konotirana, upućena svađalačkim tonom, uz obilje uvreda upućenih svakome tko drugačije misli.
Sve to me izuzetno žalosti.
Oni koji me poznaju vjerojatno su primijetili da sam u kampanji bio izuzetno suzdržan, osim kada je u pitanju kritika katastrofalne (anti)politike Plenkovićevog HDZ-a.
Zašto?
Zato što mi niti jedna od ponuđenih lista nije bila u potpunosti prihvatljiva.
O mnogim akterima znam dovoljno i pozitivnih i negativnih činjenica da je nemoguće naći aritmetičku sredinu, a u ovoj situaciji je teško arbitrirati između njih.
Bar nije lako bez prevelike doze subjektivizma.
Neki od aktera su ljudi kojima se možeš samo nakloniti.
Za neke kao pojedince nikada ne bih dao svoj glas.
I mogu argumentirati zašto.
Zato sam šutio u kampanji.
Postoji vrijeme kada istrajavanje na istini nikome ne koristi.
Poglavito ako se radi o “puritanizmu radi puritanizma”.
Prateći vaše objave i komentare dragi prijatelji, usuđujem se reći da vas je podjednak broj koji nekritički uzdižete ljude koji nisu baš toliki “anđeli”, kao onih koji (isto tako) nekritički blate ljude nisu baš toliki “vrazi”.
U ovakvim situacijama, kada raslojavanje postane autoperpetuirajući proces, a sukob potisne dijalog, uvrede prognaju činjenice, naša osobna ograničenja i kompleksi katalizator osobnog angažmana, kada se potisnu načela i zakonitosti, najbolje je zastati, promisliti, čuti što drugi govore.
Sjetiti se da nam je Bog dao dva uha a jedan jezik.
S razlogom.
Bio bih vam svima zahvalan kada bi osvijestili činjenicu da rezultat svake rasprave određuje njen početak.
U svakoj raspravi, (da bi ona mogla raspravom biti), prvo se definiraju pojmovi (kako bi bili sigurni da govorimo o istim stvarima – pojavama); nakon toga se dogovaraju načela koja ćemo slijediti; onda se postavljaju ciljevi koje želimo postići; i, na kraju, ali NAJVAŽNIJE, hoćemo li krenuti od onoga što nam je zajedničko, ili od onoga što nas razlikuje
Pametujem?
Vjerojatno!
No, vjerujte mi, ne postoji drugi put.
Na žalost, sve što ja mogu učiniti je moliti dragog Boga da nam pošalje osobu koja će nas povesti ka istom cilju, putem iskrenog dijaloga, zagledane u interese hrvatske države i naroda.
Dati nam razboritosti, snage, poniznosti, strpljenja.
Daleko su parlamentarni izbori.
Još se mogu čuda dogoditi
I neka se nitko ne uvrijedi, “čuvaj se onih koji su bez grijeha, i ne polazi s njima na put”!!
Sve vas lijepo pozdravljam!
Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo
