A VLADA MIRNO GLEDA: U sjeni ideoloških svađa četiri izvora vode potiho prešla u ruke stranaca

Znate sigurno stihove hrvatske himne, i među njima one: “Teci Savo, Dravo teci/Niti Dunav silu gubi/Sinje more svijetu reci/Da svoj narod Hrvat ljubi…” Lijepi stihovi, moćni, emotivni, jel’da. E, ali onaj dio o ljubavi prema svome narodu i domovini, mogli bismo, bogme, ozbiljno problematizirati. Prije pet dana portal Politika Plus donio je tekst o tome da potiho, bez ikakve prašine, i bez ikakvog objašnjenja koje bi izvršna vlasti i mjerodavne institucije ponudile svojim građanima/narodu kojeg Hrvat ljubi, izvori pitke vode kojima su raspolagale neke hrvatske tvrtke prelaze u ruke stranaca. Nakon toga, nikome išta! Od nikoga glasa čuti nije! Većina medija se za to nije uhvatila. Ne nosi se ta vodena roba.

TRAŽIMO REAKCIJU VLADE, PREDSJEDNICE, DORH-a…

Voda nema političku boju. Važnije su svađe u vezi ustaša i partizana, važnije su prepirke oko uličnih i spomen-ploča, nego voda koja bi Hrvatskoj trebala biti svetinja. Tekst s portala Politika Plus prenosimo u cijelosti. I zahtijevamo da se o navodima oglase Vlada, Ministarstvo gospodarstva, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, DORH, Hrvatska biskupska konferencija, braniteljske udruge… – dakle, svi oni koji o svemu i svačemu imaju što reći, ali o vodi, eto, zasad ne govore.

Dok izvori pitke vode mijenjaju vlasnike/koncesionare nitko se ne oglašava. Naravno, voda nema ideološku boju, pa nije zanimljiva. Sram vas bilo!

ČUDNA PREDAJA NACIONALNOG BLAGA

“Dok nas naši političari zabavljaju poviješću o kojoj nemaju pojma, miješajući se u gospodarstvo o kojem znaju još manje, ugrožavaju nam budućnost, jer o njoj ozbiljno niti ne razmišljaju. Iskustvo pokazuje da bismo se svaki put kada nam stranke “prijete” izborima ili nekim epohalnim potezima za opće dobro morali dobro okrenuti oko sebe i vidjeti što su nam opet podvalili. Tako, dok smo mi uspjeli u dvije godine steći tri premijera i dok smo se upustili u borbu za bivšu hrvatsku kompaniju koja se bavi energijom prošlosti (naftom), ono što je zasigurno budućnost svake osobe na svijetu nestaje iz naših ruku. Naravno, u pitanju je voda.

PODRAVKA JE BEZ JASNOG RAZLOGA PRODALA LIPIČKI STUDENAC ČESIMA, KOJI SU PRIJE TOGA POSTALI VLASNICI RADENSKE. BIVŠI VLASNIK SVETOG ROKA NEOBJAŠNJIVO JE NAGOMILAO GUBITKE NA PUNIONICI, PA SU JE U STEČAJU PREUZELI NOVI VLASNICI IZ SAUDIJSKE ARABIJE. PREMIJER JE POTVRDIO DA JE AGROKOR MORAO ZA KREDITE ZALOŽITI JAMNICU, OTKRIVŠI DA JE  ZALOŽENO I POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KOJE IMA U ZAKUPU.  ČETVRTI IZVOR – CETINU – PREUZIMA OFFSHORE KOMPANIJA IZ AMERIČKE DRŽAVE DELAWARE – NA 50 GODINA…

Na problem gubitka kontrole nad najvećim hrvatskim izvorima pitke vode upozorio je premijera Plenkovića prije više mjeseci Pokret za modernu Hrvatsku. Odgovor je naravno bio – šutnja. Mogli smo se samo nadati da podaci o gubitku kontrole nisu istinite, ali… Četiri najveća hrvatska izvora, sada je i službeno potvrđeno, više nisu u hrvatskim rukama! Ostali smo i bez Lipika i Jamnice i Svetog Roka i Cetine.

IZVORI ODOŠE, A DRŽAVA TO MIRNO DOPUŠTA

Analizirajući pozadinu predaje pojedinih izvora strancima, ne zna se koja je predaja čudnija. Podravka je bez ikakvog posebnog i opravdanog razloga prodala Lipički studenac Slovencima, odnosno tako se samo čini na prvi pogled. Lipički je studenac kupila Radenska, ali je tu tvrtku prije toga kupili Česi. Prijašnji vlasnik Svetog Roka je potpuno neobjašnjivo nagomilao velike gubitke na punionici, pa su je u stečaju preuzeli novi vlasnici iz Saudijske Arabije. Sam premijer Plenković je ovih dana potvrdio da je Agrokor “morao” za nove kredite založiti Jamnicu (ako nije prije već bila založena za kredit u Sberbanci o čemu su se pojavljivale informacije). Pri tom je vjerojatno nenamjerno izjavio da je za kredit založeno i poljoprivredno zemljište koje ima u zakupu (ili vlasništvu?!) Agrokor.  Četvrti izvor – Cetinu preuzima offshore kompanija iz američke države Delaware – na 50 godina.

Neozbiljno je, najblaže rečeno, da država sve to dopušta i mirno promatra. Jer razlog postajanja bilo koje države je zaštita nacionalnih interesa. Općih i pojedinačnih. Cilj države mora biti osiguranje budućnosti države i građana, recimo stvaranjem nacionalnog fonda, po primjeru Norveške, u čiji se fond slijeva, primjerice, sav novac od koncesija za eksploataciju silnih izvora nafte. Različite su mogućnosti. I neusporedivo važnije od ustaša i partizana. Jer trenutno prodajemo svoju budućnost i  budućnost naše djece.

Govore da voda u Hrvatskoj mora poskupjeti za 30 posto jer to traži EU. Jel’da!? A u Irskoj ne mora..

U NAS VODA POSKUPLJUJE, U IRSKOJ BESPLATNA

Da bu sve bilo još spektakularnije, najavljuju nam da voda MORA hitno poskupiti – za 30 posto! I naravno – da to od nas traži Europska unija. Sad, postat će jasniji odgovori na pitanje tko će imati najviše koristi od poskupljenja pitke i mineralne vode. Ali, će postati puno nejasnije ZAŠTO u Hrvatskoj voda mora poskupjeti, a u Irskoj MOŽE  ostati besplatna?

Teško je na ovo dati pošten i fer odgovor, čak i onima koji  besramno uništavaju našu budućnost. Jer je voda trebala, mogla i morala biti dugoročni strateški resurs Republike Hrvatske. Ili se sve svodi na ono do čega dođemo koje god teme se dotaknemo – Hrvatska treba i zaslužuju i bolju vlast i bolju oporbu, neusporedivo poštenije i sposobnije političare od ovih koji nam sudbinom ravnaju već dvadeset i sedam godina… I prevode nas uporno žedne preko vode”, piše Damir Gašparović na portalu Politika Plus.

https://www.onenastupaju.hr/Hrvatsko nebo