Od Istanbulske konvencije do spašavanja vojnika Lukića

Mediji su već izvijestili o sjednici Glavnog odbora (GO) Matice hrvatske (MH) koja je održana 13. svibnja 2019. te o rezultatima glasovanja koje se odnosilo na točku dnevnoga reda o žalbi glavnog tajnika MH Zorislava Lukića na odluku Časnog suda (ČS) MH o njegovu isključenju iz MH zbog nepoštivanja Pravila MH (Pravila su temeljni dokument funkcioniranja MH, neka vrsta njezina Statuta) što je uzrokovalo niz slučajeva od kojih javnost zna samo za neke, a drugi će se, kako nam govore upućeni izvori, uskoro otkriti tako da će javnost biti nešto više informirana o funkcioniranju MH i nepravilnostima koje se u njoj događaju već duže vrijeme.

Kriza u MH traje barem dva desetljeća, a eskalirala je prije otprilike godinu dana pred prošlogodišnju izbornu skupštinu MH. Povod raspravama među članstvom u GO MH bila je, već do danas pomalo zaboravljena, tzv. Istanbulska konvencija (IK). Naime, kada je na jednom od sastanaka GO MH predloženo da se pod točkom Razno stavi točka o IK (naš ugledni književnik svjetskog glasa Miro Gavran), onda se manji dio tadašnjeg članstva GO MH, na čelu sa sadašnjim predsjednikom i tadašnjim dopredsjednikom Stipom Boticom i drugim tadašnjim dopredsjednikom Damirom Barbarićem, sadašnjim dopredsjednikom Lukom Šeputom i glavnim tajnikom Zorislavom Lukićem, opirao da se predložena točka uopće stavi na dnevni red.

Budući da je većina članova tadašnjeg GO bila za stavljanje točke na dnevni red ona je došla na dnevni red usprkos činjenici što su se protivnici stavljanja te točke na dnevni red trudili „dokazati“ da točka nije pripremljena za sjednicu i sl. Za pripremu sjednica GO MH odgovorno je Predsjedništvo (PR) MH čijih su sedam članova ujedno i članovi GO (ukupno 25 članova). „Glavni odbor najviše je tijelo Matice hrvatske između dva zasjedanja Glavne skupštine“ (čl. 61. Pravila MH), „Predsjedništvo je izvršno tijelo Matice hrvatske, odnosno njezinoga Glavnog odbora. Predsjedništvo provodi odluke Glavnoga odbora…Predsjedništvo priprema sjednice Glavnoga odbora“ (čl. 70 Pravila MH).

Prijepori oko Istanbulske konvencije

Dio tadašnjeg Predsjedništva i GO inzistirao je da MH, kao najstarija kulturna ustanova hrvatskog naroda, pripomogne u rješavanju gorućih pitanja hrvatske kulture i društva (što očekuje najveći broj hrvatskih građana) te da u tom slučaju posreduje svojim konstruktivnim prijedlogom, a prijedlog je bio da se MH svojim autoritetom založi kod Vlade i Sabora da se za neko vrijeme odgodi donošenje saborske odluke o usvajanju Istanbulske konvencije te da se rasprava o njoj u hrvatskom društvu produlji kako bi se zainteresirani hrvatski građani i institucije bolje i stručnije upoznali s tom konvencijom i tek bi tada Sabor odlučio o njezinu usvajanju ili neusvajanju. No, ni takav krajnje dobrohotan prijedlog nije naišao na odobravanje kod manjinskog dijela GO. Prijedlog GO nije ni u kojem slučaju bio da se MH svjetonazorski, ideološki ili bilo kako izjašnjava za ili protiv tzv. Istanbulske konvencije. Napomenimo da su se neke hrvatske ustanove bile upravo izjasnile jesu li za ili protiv IK. Od MH se nije očekivala tako „teška“ odluka. Zbog prevlasti većeg broja članova GO tadašnji predsjednik MH Stjepan Damjanović bio je prisiljen na to da se MH javno oglasi s nekom izjavom. Ne ulazeći u detalje sastavljanja izjave, koji nisu nevažni, MH je izjavu uputila javnosti. Vlada i Sabor nisu ni trepnuli na Matičinu izjavu i prijedlog, nego su je ignorirali.

Autokratsko ponašanje Zorislava Lukića i dijela Predsjedništva MH

Rasprava u MH o IK jasno je pokazala da je u GO nastala podvojenost. Članovima GO postalo je jasno da Predsjedništvo MH ne želi da GO bude upućen u sve detalje funkcioniranja Predsjedništva, ali da donosi odluke koje pripremi Predsjedništvo i tako preuzme odgovornost na sebe. Tako su se članovi GO osjetili omalovaženim jer su služili samo kao glasačka mašinerija, a Predsjedništvo je zapravo upravljalo MH preko glavnog tajnika koji „priprema dokumente i vodi njihove evidencije, priprema sjednice Predsjedništva i tekst odluka“ (čl. 75 Pravila MH). Takvo stanje trajalo je godinama, barem otkad je na funkciji sadašnji glavni tajnik MH Zorislav Lukić. Tada i zbog toga je u GO MH počelo pucati „matičarsko jedinstvo“, tj. GO se počeo dijeliti na one koji nastoje poštivati Pravila MH (u ovom slučaju navedene čl. 61. i 70.) i one koji se tomu opiru.

Uskoro je u MH uslijedila izborna Glavna skupština (GS), koja se održala u Rijeci 16. lipnja 2018. godine i koja je bila organizirana ispod svake razine tako da se na njoj dogodilo mnoštvo propusta i lakših i težih povreda Pravila MH. Prigovor ili pritužbu na sve te nepravilnost rada Glavne skupštine MH podnio je predsjednik Ogranka MH u Čitluku Andrija Stojić. O tome je, prema Pravilima MH, svoj sud trebao donijeti Časni sud MH koji je radio u peteročlanom sastavu više od pola godine i donio je jednoglasnu odluku o isključenju glavnog tajnika MH Zorislava Lukića iz članstva MH jer ga se smatra glavnim krivcem za sve propuste i nepoštivanja Pravila MH, od kojih su najvažnije neusvajanje financijskog izvješća i plana rada za sljedeću godinu, krivotvorenje zapisnika i još niz radnji od kojih je ČS naveo ukupno jedanaest (11). Glavni tajnik je s prezirom odbijao suradnju s Časnim sudom kojemu je predsjedavala Mira Tecilazić Bašić, nekadašnja sudkinja Županijskog suda u Zagrebu.

Glavni tajnik je podnio žalbu na odluku ČS u kojoj je na nevješt i neuvjerljiv način pokušao nijekati svih 11 točaka što bi značilo da je posve nedužan. Poricanje odluke ČS temelji se na pokušaju iskrivljivanja činjenica, što je namjerno (lažno) prikazano kao istina. Provjerljivo je svakome da je npr. zapisnik potpisao Zorislav Lukić, a ne zapisničar koji nije bio ni izabran. Neistinite su i druge od tih 11 navedenih inkriminacija koje je iznio ČS. O nekima se, doduše, može raspravljati i dati neko drugo tumačenje, a o nekima, jednostavno je nemoguće bilo kakvo drugo tumačenje od onoga što govore činjenice. A tome su svjedoci svi članovi Glavne skupštine u Rijeci, njih oko 140, točnije 143 nazočna člana GS. Nadzorni odbor MH je „utvrdio“ da je na Glavnoj skupštini „sve bilo u redu“. Pogleda li se podatak iz zapisnika te Glavne skupštine u kojemu se pod točkom 15 (Izbori) kaže: „Izbori za upravna tijela MH provedena su u skladu s Pravilima MH“ onda svatko može lako zaključiti što je istina.

Na prigovor da se za kandidate za Matičina tijela, koji su dobili jednak broj glasova, izbor trebao ponoviti, glavni tajnik je između ostalog odgovorio: „Treba voditi računa da takva situacija nije predviđena Pravilima MH i da je Izborno povjerenstvo uzelo jedno od mogućih načela iz prakse.“ Naime, kod izbora članova s jednakim brojem glasova primijenjeno je abecedno načelo. Kako ono izgleda u praksi neka se čitatelji sami uvjere: u NO po 103 glasa imali su Leo Andreis i Ivica Vuletić. Ovaj zadnji nije izabran u NO; slično u GO su po 61 glas imali Anđela Frančić, Željko Holjevac i Krešimir Mićanović, a izabrani su prvih dvoje, a treći je otpao; također u GO su po 59 glasova imali Mirko Marić i Ljerka Ostojić; izabrana je osoba Ostojić, a ne Marić. Po kojemu abecednom redu? Navodno po abecednom redu ogranka iz kojih dolaze Marić i Ostojić. Jedanput je kriterij abecedni redoslijed po imenima ljudi, drugi puta po imenima ogranaka. Tko je to odlučio ostaje velika Matičina tajna.

Manipulacije s financijskim izvješćem i financijskim planom

U devetnaest (19) točaka Glavne skupštine MH nema ni jedne koja se odnosi na izbor zapisničara ni na usvajanje financijskog izvješća kao ni na financijski plan za slijedeću godinu. Pod točkom deset (10) Izvještaj glavnog tajnika Matice hrvatske nema ni jedne riječi o financijskom izvješću niti o financijskom planu. Ipak u točki trinaest (13) piše: „Nakon rasprave, izvještaji su jednoglasno prihvaćeni. Prihvaćen je i financijski plan MH za 2019.“ To bi se moglo odnositi samo na izvješća o kojima je bilo riječ, tj. izvještaje glavnog tajnika (točka 10), predsjednika Nadzornog odbora (točka 11) i predsjednice Časnoga suda (točka 12). Nigdje u zapisniku nema ni jednoga slova o tome da je prihvaćeno financijsko izvješće o čemu se nije ni moglo raspravljati jer ga u dnevnom redu sjednice nije ni bilo.

Sve te očiglednosti nisu smetale Nadzorni odbor MH, peteročlano tijelo kojemu je predsjednik Željko Bartulović, tijelo koje „brine o zakonitosti rada Matice hrvatske“ (čl. 78.). da se bez imalo kritičkog stava svrstalo na stranu glavnog tajnika. Na svojoj sjednici, kako je već spomenuto, NO se s četiri glasa (jedan član je bio odsutan) izjasnio o Glavnoj skupštini u Rijeci tvrdnjom da „je sve bilo u redu“, što je posve suprotno činjenicama na osnovi kojih je ČS i donio svoju odluku. Na osnovi krivotvorenog zapisnika Gradski ured za opću upravu izdao je MH Rješenje. Gradski ured to čini u dobroj vjeri i formalno, bez mogućnosti uvida u stvarno (a ne prikazano) stanje stvari na Glavnoj skupštini. Predsjednik NO, pravni „stručnjak“ Bartulović, upravo se pozivao na to Rješenje Gradskog ureda da bi doveo u pitanje odluku ČS.

Svi navedeni i ovdje nenavedeni prigovori Časnoga suda (od njih 11) bili su tema rasprave i odlučivanja na sjednici GO MH 13. svibnja 2019. godine. „Branitelji“ „nevinosti“ optuženog glavnog tajnika sve te ozbiljne stvari smatraju samo beznačajnim propustima o kojima nije vrijedno ni raspravljati. Iako sve te „sitne propuste“ priznaje i predsjednik MH, i predsjedništvo i Glavni odbor (o čemu su priznanja „propusta“ izrečena više puta u posljednjih 11 mjeseci), rezultati nedavnog glasovanja o tome prihvaća li se odluka ČS o izbacivanju glavnog tajnika Zorislava Lukića iz članstva MH, kako su već mediji izvijestili, bili su sljedeći: jedanaest (11) članova GO je glasovalo da se odluka ČS odbaci, a devet (9) da se prihvati, tj. da se Zorislav Lukić izbaci iz članstva MH. Dobro upućen izvor takav rezultat tumači time što neki članovi nisu bili nazočni na sjednici, a jedan (Đuro Vidmarović) je došao na sjednicu, ali je prije glasovanja sjednicu napustio bez obrazloženja. Neki od članova uglavnom nisu dolazili na prijašnje sjednice GO niti su, navodno, upoznati sa stanjem u MH, a Pravilnik nisu ni pročitali te nikada nisu prozborili ni jednu riječ na sjednicama GO. Ali su ovaj puta ipak došli na sjednicu i uredno glasovali. Da li po svojoj ili tuđoj savjesti, teško će se doznati. Jedan se član GO (Ivan Pranjić, OMH Čakovec) tako bezočno okomio na predsjednicu ČS, iako nije pravnik i o pravu, pretpostavljamo, nema pojma, imputirajući predsjednici ČS nestručnost i neznanje. Umjesto zdrave kritike on je postupio po nekad poznatom načelu da „druga treba spasiti“. Na račun glavnog tajnika izrekao je toliko pohvala da se činilo kao da bi ga GO prije trebao predložiti za beatifikaciju ili kanonizaciju nego ga osuditi.

S obzirom da odluka ČS nije prihvaćena barem u onom obliku kako ju je ČS formulirao, GO se trebao izjasniti o trećoj (3) točki dnevnog reda „Žalba Zorislava Lukića na odluku Časnoga suda o isključenju iz članstva MH“. Na pitanje prihvaća li se žalba djelomično ili u cijelosti jedanaest (11) članova GO izjasnilo se da djelomično prihvaća žalbe, samo četiri (4) člana žalbu prihvaćaju u cijelosti, a pet (5) se nije izjasnilo (nevažeći listići). To su oni koji su najvjerojatnije izrazili svoj protest protiv neusvajanja dobro utemeljene odluke ČS. Dva člana su tada napustila sjednicu.

Budući da su samo četiri člana (s glavnim tajnikom pet članova; on nije sudjelovao u izjašnjavanju jer se radilo o njemu) od ukupno dvadeset i pet (25) bila za potpuno oslobođenje od krivice glavnog tajnika, a ostali su bili za neku vrstu sankcije, pristupilo se određivanju sankcije za glavnog tajnika: opomena ili javna opomena? Za opomenu je bilo osam (8) članova GO, za javnu opomenu četiri (4), a šest (6) su, vjerojatno opet iz protesta, prekrižili svoje listiće.

Naplata dugo i brižljivo skrivanih „tajni“ MH

GO je sada pred problemom kako obrazložiti odluku. Činjenično stanje kako ga je temeljito opisala predsjednica ČS i jednoglasno prihvatilo svih pet članova ČS, teško je opovrgnuti. GO će morati prihvatiti najveći dio tog činjeničnog opisa, u kojemu je krivnja nedvojben utvrđena tj. da je bilo manipuliranja u procesu pripreme i održavanja Glavne skupštine u Rijeci. Jedina razlika između ČS i većine GO je u tome što je GO za isto nedjelo odabrao blažu sankciju. To međutim praktično znači da i GO priznaje nepravilnosti pa se time otvara mogućnost Lukićevom tužitelju Andriji Stojiću da te argumente upotrijebi za svoju novu tužbu, sada na građanskom sudu. Ako međutim GO dade neko tanko i neuvjerljivo obrazloženje, to otvara mogućnost Časnom sudu (Mira Tecilazić Bašić, Franjo Husinec, Zvonimir Jakobović, Šimun Marasović i Ivan Pecoja) da argumentirano podnese ostavku što bi vjerojatno u Matici dovelo do novih izbora. Naime, osim članova ČS ima još članova u tijelima Matice koji nisu spremni više trpjeti nepodopštine glavnog tajnika i Botičina prikrivanja tih nepodopština.

Naime, u proteklih 17 godina Maticu praktički vodi Zorislav Lukić, stalni zaposlenik na plaći glavnog tajnika i sve važne odluke donosi praktički sam – predsjednici dolaze i odlaze a on ostaje. Nakupilo se njegovih nepodopština koje su zadnjih mjeseci počele dolaziti na naplatu. Tajnika Lukića, iz zasad nepoznatih motiva, svojski brani predsjednik Botica uz nekolicinu ljudi iz GO i uz pomoć predsjednika NO.

Oporba Lukiću i Botici među Matičinim vodstvom

Prema načinu vođenja Matice vrlo su kritični članovi Predsjedništva Božidar Petrač, Anđelko Akrap, Damir Zorić i Dubravka Oraić Tolić. Zorić je najglasniji, ali unutar Matičinih tijela, kao ni ostali, javno ne istupa o problemima Matice. U Nadzornom odboru ima jaku potporu Mije Jukića, koji je bio dugogodišnji suradnik u državnoj upravi. Budući je najdulje u Predsjedništvu, Zorić zna svu povijest nepodopština glavnog tajnika Lukića, ali i bivših dužnosnika MH, npr. nekadašnjeg predsjednika Igora Zidića i bivše urednice Jelene Hekman, nekada najmoćnije osobe u vodstvu Matice. Kako on ima iskustva u gospodarskim poslovima, za razliku od književnika i profesora, on razumije bilance i financijske izvještaje pa je upravo u raspravama o tim pitanjima na svoju stranu pridobio ostale članove Predsjedništva.

Međutim, Zorić nema Botičino povjerenje. Naime, Zorić i Lukić poznaju se od mladosti, zajedno su djelovali u jednoj političkoj stranci i zajedno je napustili pa Botica u prijateljskim krugovima izjavljuje da Zorić Lukića javno osuđuje, a tajno ga spašava. Neki kažu da je prijateljstvo između Zorića i Lukića zauvijek puklo kada je Lukić uručio otkaz njihovom zajedničkom prijatelju i poznatom glazbeniku Kreši Blaževiću u trenutku dok je on bolovao od raka mozga, te nedugo potom i preminuo.

Botica je sve više sklon traženju pomoći izvan Matice. Uporno pokušava dobiti javnu naklonost ministrice kulture, koja međutim, izostaje. Za pravne savjete kako isplivati iz sudačkih škara Mire Tevilazić Bašić, obraćao se Botica čak i Jakši Barbiću, ali nije dobio neku odlučujuću pomoć. Nakon što se na ranijim sjednicama GO u obrani Lukića oslanjao na apstraktne savjete Barbića sada je, kod rješavanja Lukićeve žalbe, na sjednici Glavnog odbora Botica izjavio da mu je pomoć pružio Hrvoje Sikirić s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Isto tako oslonio se na pomoć malih ogranaka, koje vode u Matici nepoznati ljudi iz Vukovara i Belog Manastira, ali je zato izgubio potporu Slavice Stojan koja vodi važan ogranak u Dubrovniku.

Oslanjanje na male, koji za razliku od velikih ogranaka, u neznanju podržavaju autoritete, bit će jalova pomoć ako Boticu ne podrži većina u njegovu Predsjedništvu. Iako su i Anđelko Akrap i Dubravka Oraić Tolić u Predsjedništvo izabrani na prijedlog Botice, njih dvoje sve više su kritični prema stanju u Matici. Božidar Petrač u Rijeci se kandidirao samostalno i pobijedio Botičina kandidata, anonimnu Ivanu Bolt Vidović, pa za sebe Petrač često kaže da je u Matici neželjeno dijete. Logično je stoga u opoziciji prema Botici kojega bez ostatka u Predsjedništvu podržavaju samo glavni tajnik Lukić i glavni urednik Luka Šeput. No za razliku od prepredenog Lukića, Šeput je mladac kojega su instalirali još Stjepan Damjanović i Damir Barbarić, s namjerom i željom da ga se promovira u budućeg predsjednika Matice. On je, međutim, neiskusan i mogao bi postati novi Botičin problem.

Neurednim ostvarivanjem nakladničkog plana, objavljujući neke knjige mimo nakladničkog plana kako ga je odredio GO, doveo je do toga da pojedina ministarstva sada traže povrat prilično velikih iznosa novca za dotirane, a neobjavljene knjige. Zato je ovaj Osječanin izgubio podršku Ivice Završkoga, predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Osijeku koji, uz ogroman napor i bez ikakve dotacije iz Središnjice, održava solidan nakladnički pogon, jedan od rijetkih ako ne i jedini na istoku Hrvatske. Kao iskusan pravnik Završki često savjetuje Boticu i Lukića kako se nositi s određenim formalnim pitanjima. Sada se pred njega stavlja novi veliki problem.

Traženje čistih računa i transparentnog poslovanja

Predsjednik ogranka u Vinkovcima, vrlo ugledan i politički utjecajan član Matice Dražen Švagelj najavio je prijave nadležnima protiv glavnog tajnika budući da on nije ispoštovao rokove za podnošenje financijskog izvješćivanja, obveznog za sve korisnike Proračuna. Botica će se za savjet vjerojatno obratiti profesoru iz Rijeke Bartuloviću, predsjedniku Nadzornog odbora koji je, kako je već rečeno, podržao financijsko izvješće Matice hrvatske.

Za čiste račune i transparentno poslovanje u Matici i odgovornost onih koji krše Pravila MH nedvosmisleno su se izjasnili potpisnici pisma trojice. Naime, trojica Stipe Kutleša, Miro Gavran i Dražen Švagelj uputili su pismo Predsjedništvu i zamolili da se ovjereni zapisnici Predsjedništva MH šalju svim članovima Glavnog odbora koje je nadređeno tijelo Predsjedništvu. Već više od godinu dana Predsjedništvo se oglušuje o zahtjeve GO i nastoji “dokazati” da je Predsjedništvo iznad GO. U čl. 61. i 70. Pravila MH jasno stoji tko je podređeno, a tko nadređeno upravno tijelo MH: Predsjedništvo je izvršno tijelo Glavnog odbora. Podršku trojici javno su podpisali: Krešimir Nemec, Mirjana Polić Bobić, Slavica Stojan, Damir Zorić, Mario Bušić, Đuro Vidmarović i Dubravka Oraić Tolić.

Rezultati “sakrivanja” zapisnika Predsjedništva očituju se i u tome što su, na Lukićevu nesreću, članovi GO doznali da je protiv njega nedavno podignuta optužnica na DORHU za 64 problematična studentska ugovora kojima je oštećen državni proračun, zašto je DORH zatražio 10 mjeseci zatvora za Lukića ili godinu dana uvjetne kazne. Također se doznalo i za više od pola milijuna kuna plaćenih honorara u Matici za knjige koje nikada nisu objavljene. Sada je jasno zašto se želi da se zapisnici s Predsjedništva ne šalju čak ni članovima GO, a trebali bi se slati svim ograncima i odjelima MH. Uvid u zapisnike trebali bi moći imati is vi građani ove države koji u obliku poreza financiraju i MH kao udrugu građana.

Sve to što se u MH vješto skriva od javnosti samo je vrh santé leda. Ono što je već poznato kao nepravilnosti i kriminal, kao i ono što će vjerojatno izići u javnost, samo pokazuje do koje je razine pala nekada slavna Matica hrvatska. Je li moguće da netko kome je izrečena opomena i dalje bude glavni tajnik MH? Četvorica članova GO na čelu s predsjednikom zatražit će pomoć za spašavanje glavnog tajnika Zorislava Lukića. Rasplet ove enigma u MH rješavati će se nadolazećih dana i tjedana na sjednicama Predsjedništva, Glavnog odbora i Glavne skupštine.

Andro Govorčin/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo