Abnormalno je normalno u – Hrvatskoj

Gdje ja stojim? Jesam li ja kukavica poput onih koji su ubili Isusa? Ili, imam li hrabrosti ustati za nacionalne, moralne  i duhovne vrijednosti iznad svake mjere, čak i ako to dovodi do neugodnih posljedica? (Glen Argan)

Kakva nam je gadna vlada – takav i narod u Domovini, jer su prihvatili abnormalno za normalno. Značenje i pojam ”gadna/no” ne odnosi se na izgled, nego na osobine osoba, koje su niskog morala, pokvarenjaci, podlaci, kradljivci i veleizdajice; a takve čeljadi ima mnogo u svim razinama vlasti, od predsjedni(ce)ka do portira i poljara, te u svim udrugama, društvima, župama i  općenito u puku.

Kada zbrojimo činjenice kako se vlasti ponašaju u državi, kakva izrugivanja država dozvoljava i narod odobrava, onda normalan čovjek, koji voli svoju domovinu, mora doći do zaključka: (čast izuzecima) gad na vlasti i u državi.

Gledamo iz emigracije (iseljeništva) kako stotinjak bivših partizana, četnika, srboslava i njihovih sljedbenika (8. svibnja 2019.) ”paradiraju Zagrebom, baš kao da su u – Beogradu s crvenom petokrakom u povorci nazvanoj ‘Besmrtni partizanski odred’. Nosili su fotografije svojih velikana, pjevali jugoslavenske i partizanske pjesme, klicali Titu i partiji, jednom riječju sve je izgledalo kao da smo još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj!

A da je živ, Tito bi sigurno pohvalio ovu razdraganu skupinu, ako zbog ničega  drugoga, ono zbog – mladosti… Najstariji među njima tih su godina možebitno navršili 7 – 8 godina, odnosno tek su mogli krenuti u osnovnu školu… Franjo Habulin, predsjednik SABA RH rođen je 12 godina nakon II.  svjetskog rata, a njegov zamjenik Josip Milat, imao je tri godine kad je počeo rat.” (1)

Je li moguće, da je u Zagrebu ”vaskrsnuo” Tito, partija i Jugoslavija nakon Domovinskog obrambenog rata, u kojem je perfectum est demolirana velikosrpska iluzija.?

Da ruglo bude još gore, (anti)fašisti su drugog dana organizirali ”svečanu akademiju” u Koncertnoj dvorani Lisinski u povodu obilježavanja ”Dana pobjede nad fašizmom i oslobođenje Grada Zagreba”. Na pozornici su bili izviždani Mirjana Hrga, izaslanica predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović i Olivera Majić izaslanica gradonačelnika Milana Bandića, i vikali su: ‘Vratite Trg maršala Tita” (2) 

Tko je ”oslobodio” Zagreb?

”Tito je u svojoj ‘Pohvali’ za oslobođenje Zagreba u Vjesniku imenom i izrekom nabrojao sedam visokih oficira i I. i II. armije, od kojih su trojica Srbijanci (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat. (!?)

I dok je  u Zagrebu i okolici trajao pokolj i ubijanje svih onih koji su smatrani ‘neprijateljima komunizma’, na glavnom Trgu Srbijanac i rođeni Beograđanin Koča Popović držao je govor i uzviknu: “Govorim vam kao sin Srbije.”

Navodno je u Zagreb trebao ući X. ”zagrebački” korpus sastavljen od partizana iz sjeverne Hrvatske, ali su bili zaustavljeni i čekali tri dana dok je 45. Srpska divizija u čijem je sastavi bila i 20. Srpska brigada koji su pod svaku cijenu nastojali preuzeli Zagreb i ‘ustaško leglo’, kako su u Srbiji zvali glavni grad NDH. Jedan od motiva bio je i osveta koja se i dogodila u razmjerima koje normalan čovjek ne može ni zamisliti, a kamoli takva zvjerstva i počiniti, Ta je jedinica formirana tek 1944. na krajnjem jugu Srbije, a dobar dio bio je sastavljen od amnestiranih četnika koje je Tito ‘pomilovao’ u kolovozu 1944.godine.” (3)

U Zagrebu hodamo po kostima

Dr. Hebrang je zamolio  građane Zagreba, da ne hodaju po kostima koje su pod ulicama, koje je nabrojio, na ”Dan oslobođenja Zagreba”. Mi bismo preporučili, da se na taj dan (8. svibnja) svake godine oda počast poginulima s 3 minute šutnje, uz mrtvačke zvuke crkvenih zvona u gradu. Je li to velika žrtva za sve one koji su zvjerski ubijeni samo što su bili Hrvati, kojeg smo i mi dio? Narod koji ne poštuje svoje mrtve, taj je narod osuđen na propast, jer ne zna cijeniti žrtve i nije spreman žrtvovati se za Domovinu. Kukavičluk ne mijenja ljudsko podrijetlo, nego od čovjeka čini ništariju.

”Podaci ukazuju da je 50.000 Zagrepčana sudjelovalo u ratu na partizanskoj strani, od čega je oko 20.000 poginulo, ali samo dio njih bili su članovi komunističke partije.

Ulazak partizana u Zagreb 1945. godine krije još i danas velike tajne pogubljenja nenaoružanih civila bez suda. Po tom Zagreb simbolizira poslijeratna zbivanja 1945. godine u cijeloj Hrvatskoj. U policijskim istragama postoji  tvrdnja da ima 940 skrivenih grobnica u kojima su poubijani civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe…

Jedino što je do sada otkopano,  tri su lokacije od 17 postojećih u Gračanima i  djelimično u Savskoj. Za podatke o skrivenim grobnicama sačuvao je  higijeničar Miroslav Haramija, koji je bio određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanovića. Vukovar je pretrpio 1991. godine, ono što je  Zagreb pretrpio 1945. godine od srpsko-crnogorskih četnika i srboslavlja, s razlikom što je u Zagrebu bilo više Ovčara.” (4)

Bleiburg je sinonim za posljeratni genocid u Europi

Samo za dva dana (11. i 12. 04. 2019.) objavljeno je više od dvadeset osvrta u dnevnim medijima u Hrvatskoj, od kojih većina imaju negativno mišljenje i lažno tumačenje događaja u Bleiburgu, koji predstavlja, kako reče dr. Hebrang – najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe.

Za taj pokolj Hrvata – najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe, Bleiburg je mnogima trn u oku, jer svjedoči o gnjusnim zločinima partizana, četnička i komunista, koje su počinili oni, i njihovih roditelji i rodbina, a nisu u stanju  izbrisati povijesne istinu.  Stoga nastoje s optužbama i lažima negirati zločine, u krajnjem slučaju minimalizirati, ali ne uspijevaju ponajviše što su neki među mrtvima ostali na životu da svjedoče o zločinu.

Ofenziva partizana i srbokomunista na jurišu je i danas u Hrvatskoj, samo s drugim metodama, ne pucaju iz bacača nego iz antihrvatskih medija na hrvatske branitelje, domoljube, hrvatske svećenike i nacionalne institucije s lažima, podvalama i obmanama. Sredstva kojim se danas ubija hrvatski narod nisu puška, pištolj ili  nož, nego pisana riječ u tisku (Novosti, Jutarnji, Večernji, Novi i nekoliko stotina Portala) te riječi i slike na HRT, Nova TV,  RTL, N1 i lokalne televizije s regionalnom pokrivenošću, sustavno se ubija moral, vjera i nada u hrvatskom narodu (corpus delicti).

Srbin Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru je izjavio:”izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito”. Drugim riječima, pobjednička vojska nije  pobila i poklala sve hrvatske razoružane vojnike i civile, koje su im predali Englezi. Neshavtljivo s koliko kuraže je ovaj zastupnik četnika u Hrvatskom saboru izrazio svoje duboko žaljenje zbog ”malog broja pobijenih u Bleburgu”  i nije mu ni ”dlaka pala s glave”!? Pretpostavimo, da je hrvatski zastupnik u Srpskom parlamentu rekao:”U travnju 1941. i svibnju 1995. posao nije obavljen temeljito…”, ne bi iznio živu  glavu iz Parlamenta.

Neprijateli crkve progone katolike Hrvate

Koruška katolička crkva, i državne vlasti, odbili su molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise na Lobaškom polju kraj Bleiburga zbog toga jer se ”ova misa politički instrumentalizira” (komunistička terminlogija!), glasilo je u priopćenju iz Koruške.

”Apsurdno je da tu zabranu traže (hrvatski, austrijski, talijanski i slovenski antifašisti, o.p.) od jedne Austrije koja je bila  nacistička od 1937. do 1945. godine. Traže zabranu okupljanja, od tih istih Austrijanaca koju su kod ulaska Hitlera s njemačkom vojskom u Beč, kao milijunska masa Austrijanca svečano razdragana, dočekala ga je uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desnu ruku u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi! Sve u znak dobrodošlice! (5)

”Njegova svetost” Irinej, dokazani velikosrpski nacista i fašista, koji je kako poglavar svetosavske crkvre sa svojim kultom mrtvih i osvjedočenom mitomanijom pozvao Srbe na mržnju prema svemu što nije srpsko i na uništavanje susjednih naroda. ”Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima (nikada nije Hrvatsku, ili Zagorje nazvao pravim imenom!?) tragično ponašanje braće rimokatolika, koji su izazvali najveća stradanja Srba, a nisu nikada iskazali kajanje niti uputili ispriku.”, rekao je Irinej. Ali, ”braća” su mu rimokatolici u Istri, Dalmaciji, Lici, Kordunu, Slavoniji, Baranji i drugim hrvatskim krajevima.

Pedere thus – Prditi tamnjan!  Grci kažu za onoga koji može činiti što hoće, a drugi mu se zato ipak klanjaju i dive.

Nije samo Irinej čije su oči beskorisne jer mu je slijep razum, nego se i Papa  Franjo ”boluje” od iste bolesti. Na povratku iz Bugarske i Sjeverne Makedonije papa Franjo  je rekao  novinaru HRT mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim. ”No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se , promišlajo sam to, tražio sam savjete i vidio da treba zatražiti pomoć Irineja. On je veliki patrijarh. Irinej  je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo i Iraneju i meni jedini je interes istina.” (6)

Ako je u interesu istine, onda je istina da je  kardinal Alojzije Stepinac poručivao svima, bili oni Srbi , Židovi, komunisti, da se mogu  skloniti kod njega ”Brojni su Židovi, više od 259 koji su bili liječeni u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Kad bi policija dolazila i tražila nekog od Židova u bolnici, liječnik bi napisao da je taj pacijent umro, jer su imali Stepinčevu podršku.” (7)

Židovski Židovi znaju tko je bio kardinal Stepinac, samo je problem sa srpskim Židovima, koji vide Stepinca kao ”ustašu i zločinca”.

Hrvatski lešinjari nad žrtvama u Bleiburgu

Vesna Pusić, bivša ministraca vanjskih poslova RH, pozdravila je odluku i smatra da je Crkva u Hrvatskoj  trebala davno zabraniti održavanje mise na Bleiburgu, jer ”narušava ugled katoličke Crkve” te nazvala komemoraciju – svinjarijom. ”Komemoracija žrtvama Bleiburga iskorištavana je za rehabilitaciju fašizma, ustašluka i zločinaca  iz Drugog svjetskog rata”,  kazala je Pusićka.

Treba ovdje naglasiti, da je Vesna Pusić bila ministrica vanjskih poslova RH, koja je ”zastupala” interese države u svijetu, a sudeći po njezinoj suglasnosti s  odlukom tajnika biskupije u Klangenfurtu Engelbert Guggenberega, klasičan je dokaz veleizdaje. Zamislite, ”naša” Vesna natjecala se u ime Hrvatske za Tajnicu UN-a!  Uzaludno je  prepirati s onima koji poriču osnovne istine.

”Žrtve Jasenovca i Bleiburga ne mogu se izjednačit”, kazao je Ante Nobilo  ono što je i Goldstein mislio, da su u Jasenovcu ”svi bili nevini”. Pupovac je  u Hrvatskom saboru ponovio istu misao: ”onih koji su za sobom ostavili krvave tragove nad ljudima koji nikome ništa nisu učinili. Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom, Kovčevskom Rogu ili Macelju, a mnogi na Teznom, Kovčevskom Rogu i Macelju jesu krivi za desetke i stotine tisuća onih koji su ubijeni diljem takozvane NDH, samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi ili antifašisti.”

Pupovac je u pravu:”Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom…”,  naime, nisu krivi jer nisu bili živi. Krivi su oni koji su ostali živi, bilo da su pomilovani ili izbjegli; krivi su oni koje je spasio kardinal Stepinac i časne sestre od njemačkih nacista i talijanskih fašista; krivi su oni koje je abolirao predsjednik Tuđman. Krivi su također Cigani (Romi), Židovi, Srbi i ”antifašisti”, jer su bili u neprijteljskim hordama, bili komunisti i četnici, koji su ubijali i harali diljem Hrvatske.

Komunistima i četnicima, i hrvatskim zločincima, podignuti su mnogi spomenici i data imena ulica. U RH slave se komunistički i jugoslavenski blagdani, svečano se obilježavaju ustanci, ofenzive kao i za vrijeme Jugoslavije. U mislima nekih građana u Hrvatskoj živi ”veliki sin jugoslavenskih naroda – maršal Tito”, jer prvoborci NOR i oficiri JNA još i danas primaju mirovine (penzije) koja im se isplaćuje u hrvatskim kunama, a hrvatski branitelji se ubijaju zbog bolesti, prezira i neimaštine, kao da su oni izgubili rat!

”Danas je  na području RH 11.087  korisnika mirovina boraca NOR-a i 6.026 bivših pripadnika JNA. Prema poslijednim podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava u roku od godinu dana od donošenja uredbe o konvalidaciji, zahtjev je podnijelo 37.879 osoba, od čega za utvrđenje mirovinskog staža, njih 24.801. Pozitivno je riješeno, kako se navodi u odgovoru, 12.334 zahtjeva za utvrđenjem staža i 12.334 za konvalidiranje riješenja o mirovini. Ukupno je priznato vrijeme provedeno u RS Krajini u ratu u radni staž mirovinskog sustava RH. Nakon što je novim Pravilnikom ukinut rok od godinu dana za ostvarenje prava na konvalidaciju, javilo se još 32.520  bivših Krajišnika, koji su propustili prvi rok. Od tog broja, navodi se  u odgovoru 31.766 zahtjeva je bilo za konvalidiaciju mirovinskog staža, od čega je pozitivno riješeno više od 17.248.

Konačno brojka Krajišnika koji su zatražili i dobili mirovinska prava od Hrvatske, za vrijeme u kojem su smatrani državljanima RS Krajine, konačno završila na fantastičnih 46.697.  Tih gotovo 50.000 Krajišnika koji su se 1990. pobunili protiv Hrvatske i naj vjerojatnije u velikom broju sudjelovali i u oružanim terorističkim akcijama protiv Hrvatske, danas uživaju ili će uživati hrvatsku mirovinu. ” (8)

Ima li igdje na svijetu takav narod koji je nagradio svoje neprijtelje i ubojice – izuzev Hrvata.??? I za gluposti postoje kriteriji. Svake godine njemačka agencija, koja se bavi svrstavanjem država u kategorije gluposti objavi rezultate. Tako je Hrvatska zauzela prvo mjesto 2017. godine. Za Hrvate kažu: ”Ovi likovi ništa ne žele nego biti Nijemci… i to ih svrstava u posebnu kategoriju glupost… Teško je reći tko je gluplji: pokvareni političari ili ljudi koji ih svaki puta iznova biraju. Mala zemlja za velike gluposti. Zemlja u kojoj je more  bistrije od ljudi. Dali je davno rekao da je intelegencija bez ambicije kao prica bez krila. To je Hrvatska.” (9)

Zaključna misao

Državno izborno povjerenstvo potvrdilo je  33 liste , dvije nezavisne, a ostale stranačke. Ukupan je broj kandidata 396, koji se natječu za 12 izbornih mjesta u Europskom parlamentu.  Među hrvatskim stranačkim listama nalazi se i Pupovčeva  SDSS lista, koja bi mogla dobiti jednog ili eventualno dva zastupnika u europarlamentu.

Među stranačkim kandidatima bilo je velikih okršaja oko proslave ”Dana oslobođenja Zagreba” jer Bruna Esih, koja je često puta bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar -Kitarović, rekla je da je ”Dan oslobođenja Zagreba” bio – Dan okupacije Zagreba.

”U kontekstu toga što se dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945. godine, ulazi Jugoslavenska armija, dan nakon toga se Zagreb pretvorio u mjesto masovnih egzekucija, izvukli su iz sanatorija u Brestovcu dvjesto ranjenika i ubili, isto što su radili na Ovčari. U Zagrebu ima na desetke Ovčara.” (10)

Da li kandidati na stranačkim listama stvarno žele biti predstavnici Hrvatske u EU, ili imaju svoje osobne  planove, jer biti član EU parlamenta je prestižna i unosa ”dužnost” izražena u euro valuti. Stvarno, da li su kandidati uvjerenu u svoju intelektualnu sposobnost i moralni kvalitet zastupati hrvatski narod u međunarodnoj zajednici kakva je Europska unija? Vidjeć ćemo hoće li hrvatski narod  i ovoga  puta izabrati pogodne ili sposobne, kao na izborima u Hrvatskoj.

S druge strane ”Hrvati su dužni  Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu. Predlažem da se ‘građanskoj opciji’ zvanoj SDSS izravno zajamči najmanje tri mandata u EU parlamentu – ako je to ikako moguće – tako da ne moramo  ionako oskudna stranačka  financijska sredstva trošiti na izbrornu kampanju. To bi bilo višestruke koristi za ‘region’, Srbiju, pa i šire, u tom nema  nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića ‘progura’ u EU, naime. Pogotovu sad, kad mu se drma stolica pod guzicom.” (11)

Ako, kojim slučajem Pupovac ne bude izabran i na traktoru ne ode u Brusel, onda ga treba deportirati u Beograd ili Banja Luku, jer u Hrvatskoj je već bio poklopac za  sve garbage cans.

U zaključku, možemo s ponosom reći: ”Bilo kako bilo mi hrvati ćemo uvijek stati na stranu kutrure života. I nemojte više nikada pokušavati iz hrvatskog naroda protjerati Krista. Mi smo narod ljubavi i Kristovog mira. To je naša vječna svjetlost, stil i zavjet. Širiti kulturu smrti, a još gore pripisivati je drugima, tj. vašim žrtvama – to je sve dublje tonjenje u sve veći duhovni mrak. ‘Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tame obavija dušu. Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode, Codex moralis croaticum.” (12)

Nemojte se moliti za dobar život, molite se da budete snažan i ponosan narod! (Bl.S. Casey)

(1) Mladen Pavković (kamenjar.hr)

(2) direktno.hr

(3) Petar Horvatić (narod.hr)

(4) Andrija Hebrang (direktno.hr)

(5) Mile Prpa (hrvatskonebo.org)

(6) direktno.hr

(7)  večernji.hr

(8) Guido Hornik (dragovoljac.hr)

(9) H1 Hrvatska

(10) narod.hr

(11) Zlatko Pinter (hrvatski-fokus.hr)

(12) Mile Prpa (braniteljski portal)

17. svibnja 2019.

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo