Zorica Vuković: Božji dar

Svibanj, ovjenčan ružama, đurđicama, jorgovanima, božurima, tratinčicama, zelenilom i nebeskim plavetnilom, prošaranim bijelim oblacima, posvećen je pobožnosti Majci Božjoj. Blaženi kardinal John Henry Newman kaže da je to…: „Zato što tada na drveću i na vrtnim cvjetovima niču svježi pupoljci. Zato što se tada produbljuju dani, sunce izlazi rano, a kasnije izlazi. Upravo stoga jer su takva radost i veselje izvanjske prirode sasvim prikladne pratiteljice naših pobožnosti prema onoj koja je Ruža otajstvena i Kuća zlatna.“

Sv. Ivan Pavao II. je rekao: „U biti, ovo je njezin mjesec. Tako, dakle, vrijeme liturgijske godine zajedno s ovim mjesecom zovu i pozivaju naša srca otvoriti se prema Mariji na poseban način.“

Baš zbog liturgijskih zahtjeva korizme, koja može biti od veljače do travnja, u svibnju se obilježava i blagdan čak trojice Isusovih apostola: svete Jakova mlađeg i Filipa  ̶  3. svibnja, te sv. Matiju  ̶ 14. svibnja.

Sveti Matija (st. Matthias) je apostol koji je zamijenio Judu Iškariotskog. Rodio se u Judeji u 1. stoljeću, a pripadao je sedamdesetdvojici učenika koje je Isus poslao da evangeliziraju pred njim. Taj poziv i poslanje opisao je sv. Luka, evanđelist:

„Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: ‘Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.

U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.

Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.’“ (Lk 10,1-12)

Sveti Matija je jedini apostol kojega Isus nije izravno pozvao među dvanaestoricu. Njega je kockom odabrala prva zajednica da popuni prazno mjesto nakon Judine izdaje. To je ono što se najpouzdanije zna o apostolu Matiji.

„U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: ‘Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. Pisano je doista u Knjizi psalama:

Njegova kuća nek’ opusti,
nek’ ne bude stanovnika u njoj!
Njegovo nadgledništvo nek’ dobije drugi!

Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.

I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: ‘Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.

Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.“ (Dj 1, 15-26)

Petar, kao presjedajući skupa, ne usmjeruje pažnju, moć i vlast koja mu je dana, na sebe, već je usmjeren na Boga i njegovu riječ i u sam čin uključuje cijelu zajednicu.  Svjesni svojih slabosti i ograničenja, Petar i zajednica, žele sav sud prepustiti Onome koji je pravi poznavatelj srdaca. Stoga mole Gospodina da pokaže koga je odabrao, jer znaju da On sve unaprijed vidi i dobro zna. Bacaju kocku i kocka pada na Matiju.

Nakon izbora Matije, na okupljene je sišao Duh Sveti.   „Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.  Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.“

Osim ovog pouzdanoga, Bogom nadahnutog, teksta o sv. Matiji, postoje o njemu i neprovjereni izvori. Počeo je propovijedati narodima otajstvo križa, u velikoj svetosti života i predivnom žaru duha. Sveti Klement Aleksandrijski kaže da je u svojim uputama sv. Matija posebno insistirao na nužnosti da se ‘umre’ tijelu, da ga se ‘ukroti’ da uvijek odbija ono što traže neuredne želje senzualnosti. S druge strane mora se raditi na jačanju duše, vjerom.

Matija je propovijedao da je grijeh poremetio red koji je uspostavio Stvoritelj. To je tjelesnom čovjeku dalo sklonost ka stvarima koje ga degradiraju. Stoga je jedino sredstvo koje nam je preostalo za obnavljanje slike i sličnosti Božje, prema kojoj smo stvoreni, podvrgavanje tijela duhu. Ali sam duh i duša, također su bili narušeni prvotnim grijehom, a time i skloni zlu. Što će onda biti njihova zaštita? Vjera i znanje.

Kad su apostoli međusobno podijelili provincije koje su trebale biti evangelizirane, Judeja je dodijeljena sv. Matiji. Propovijedao je velikim žarom i mnoge je ljude obratio na kršćansku vjeru, piše sveti Isidor iz Sevilje. Židovi su bili nepovjerljivi  i vodili su trajni rat protiv njega, jer im je taj sveti apostol jasno pokazao dolazak Mesije kroz Pisma. Sv. Matija putovao je u Etiopiju, Arabiju, Egipat i Kapadokiju, a neki spominju i Kaspijsko jezero kako bi evangelizirao.

Apokrifni spis Djela Andrije i Matije spominje da je Matija išao u unutrašnjost Etiopije. Tamo je bio oslijepljen i bačen u tamnicu. Iz nje ga je Bog, po Andriji, oslobodio i vratio mu vid.

Jednom su pogani natjerali sveca da popije otrov. Popio ga je i ostao neozlijeđen, a ozdravljao je i druge zatvorenike kojima su dali piti otrov. Kada je sveti Matija napustio zatvor, pogani su ga uzalud tražili, jer im je postao nevidljiv.

Apostol Matija se vratio u Judeju i nije prestao prosvjetljivati svoje sunarodnjake svjetlom Kristova učenja. Radio je velika čuda u Ime Gospodina Isusa i mnoge je uveo u kršćansku vjeru.

Umro je mučeničkom smrću u Jeruzalemu, kamenovanjem, nakon čega mu je odsječena glava. Zbog toga ga na slikama i kipovima prikazuju uvijek sa sjekirom. Bilo je to 63.-te godine.

Zemne ostatke svetog apostola navodno je u IV. stoljeću carica Jelena, majka Konstantina Velikog, donijela u Trier (Njemačka), gdje se danas štuju u opatiji sv. Matije. Tamo mu je, kao spomen, uklesana rečenica bibličara Kornelija a Lapide: „U Gospodinovu je zakonu bio veoma učen, tijelom čist, duhom razborit, u rješavanju pitanja Svetog pisma oštrouman, u savjetovanju vidovit, u govoru okretan, činitelj mnogih čudesnih znakova, raširenim je rukama prema nebu, kao mučenik, Bogu predao dušu.“

Dio njegovih relikvija carica Jelena odnijela je u Rim. Danas se one nalaze u Bazilici svete Marije Velike u Rimu i svete Justine u Padovi.

Ime Matija hebrejskog je porijekla i korijen riječi znači Božji dar ili Čovjek Božji. On je Crkvi doista i bio velik Božji dar, jer postade jedan od njezinih stupova.

Kao zaštitnika štuju ga mesari , stolari, tesari, krojači. Zazivaju ga kod alkoholizma i malih boginja.

Mnoge crkve i župe posvećene su sv. Matiji, a zaštitnik je i grada Triera.

Blagdan sv. Matije počeo se slaviti u 11. stoljeću, a u reviziji Generalnog rimskog kalendara 1969. godine, blagdan mu se slavi 14. svibnja.

Molitva sv. Matiji:

O Bože, koji si svetom Matiji dodijelio mjesto u društvu Tvojih apostola, daj nam, po njegovu zagovoru, da, radujući se što nam je Tvoja ljubav dodijeljena, možemo zaslužiti da budemo izbrani među Tvoje. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Tvome  Sinu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.

Ili…

O Svemogući Bože, koji si bio voljan pridružiti blaženog Matiju tvojim apostolima, daj molimo da po njegovu zagovoru možemo neprestano uživati tvoju milost prema nama. Amen.

Kako se dosta često, čak i u katoličkim glasilima, miješa uloga apostola Matije i njegovog imenjaka Mateja, navest ću i neke karakteristike evanđelista Mateja, iako se njegov blagdan obilježava 21. rujna.

Matej (Matthew, Matteo), Levi (Mk 2,14; Lk 5,27), sin Alfejev, po zanimanju je bio carinik. U to doba carinici su bili omraženi, jer su skupljali porez i ostale dadžbine za tadašnje okupatore Izraelaca, Rimljane. U  Novom zavjetu se spominju kao ‘carinici i grešnici’  (Mt 9,10; Lk 15,1) i ‘carinici i bludnice’ (Mt 21,31). Mnogi su, obavljajući ovu službu ubirali i više poreza i dio od toga zadržavali za sebe, bogateći se. Zato su za Židove bili najgori grješnici; prezreni i odbačeni, ljudi s kojima se ne treba družiti jer bi druženje s njima izazvalo sablazan.

Matej je ubirao porez u gradu Kafarnaumu na obali Genezaretskog jezera, na glavnoj cesti koja povezuje Jeruzalem i Damask. Jednog dana pored carinarnice je prolazio Isus. Matej ovaj susret opisuje u svom evanđelju:

„Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim.“

Matej je bio počašćen ovim pozivom baš zbog prezrenosti židovske zajednice i postao je pokornik. Svoj pristanak je dao u hipu, a u čast Isusovu, priredio je gozbu.

„Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: ‘Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?’ A on, čuvši to, reče: ‘Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.’ “ (Mt 9,9-13)

Ovaj događaj nacrtao je talijanski slikar Michelangelo Merisi da Caravaggio (1571.-1610.), začetnik baroknog slikarstva. Kritičari umjetnosti su raspravljali koji bi lik na Caravaggijevoj slici predstavljao Mateja. I složili su se da je to onaj koji pokazuje prstom na sebe. Kao da pita: „Zar ja?“ Znao je kako židovska zajednica doživljava carinike.

Tumačeći ovu sliku i poziv dvanaestorici apostola, Benedikt XVI. je rekao u Brindisiju (južna Italija): „Dvanaest apostola nisu bili savršeni ljudi, izabrani zbog svoje moralne i vjerske vrline. Bili su to vjernici, da, puni entuzijazma i žara, ali u isto vrijeme obilježeni ljudskim ograničenjima, ponekad čak i ozbiljnim. Stoga ih Isus nije pozvao jer su već bili sveti, potpuni, savršeni, ali bi to mogli postati, kako bi se preobrazili  i tako preobrazili i povijest.“

Papa, u ovoj raspravi ne spominje Mateja. Te riječi vrijede za sve apostole, za Zakeja, za Petra, Magdalenu, za tebe i mene, za tolike svetce i obične vjernike  tijekom dvije tisuće godina povijesti kršćanstva.

U tri evanđelja Matej je naveden kao jedan od dvanaestorice: Mt 10, 1-4; Mk 3, 13-19; Lk 9, 12-16. Samo Matej navodi, uz svoje ime, da je carinik.

Povjesničar Euzebije (3-4 stoljeće) kaže da je Matej najprije propovijedao Hebrejima (Židovima), kojima je, napisao evanđelje na aramejskom jeziku kojim su tada govorili Židovi u Palestini. Original Matejeva evanđelja nije sačuvan, već samo grčki prijevod. Euzebije se u svom izvještaju oslanja na spise Papije, biskupa Gerapolija u Frigiji koji, oko 130.-te godine, piše: „Matej je sabrao riječi (Gospodinove) na hebrejskom jeziku, i svatko ih je tumačio kako je mogao.“

Matejevo je evanđelje prvo, i pisano je tako da Židovima dokaže da je Isus obećani Mesija u kojem se ispunjaju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Stoga Matej svoje evanđelje započinje rodoslovljem Isusa Krista, pokazujući kako je Isus po tijelu potomak kralja Davida. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Mihejevo. I tako redom.

Matej u evanđelju citira pet velikih Isusovih ‘besjeda’. Najpoznatija je svakako ona na gori:

„Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“ (Mt 5,3-12)

Matej je opisao Isusovu kritiku tadašnjih vlastodržaca:

„Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.

Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.

Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.

Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!

Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.

Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!“(Mt 23,14-32)

Matej često spominje Kraljevstvo nebesko i govori o teškom ulasku bogataša u to kraljevstvo. Zatim ga uspoređuje sa zrnom gorušice, kvascem, izgubljenom drahmom, nađenim biserom, s ribarskom mrežom u koju se love razne vrste riba…: „Kada se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posudu, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta…“ (Mt 13, 48-49) Opisao je i radnike posljednjeg sata: milost je Božja pružena do zadnje sekunde čovjekova života. Treba samo vjerovati baš kako je jedino Matej opisao Isusovo hodanje po uzburkanom moru: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ (Mt 14, 31b)

Ovo je Evanđelje u kršćanskoj starini imalo najveći utjecaj jer posvećuje puno pažnje Isusovim riječima i nauku i o njemu se može puno pisati. Nažalost, o daljem Matejevu životu malo se zna.

Ne zna se točno kamo je pošao naviještati Radosnu vijest, nakon Palestine, a ne zna se ni za mjesto ni vrijeme njegove smrti. Pa ipak je sigurno da se od godine 954. njegove relikvije nalaze u Salernu, južno od Napulja. Kako su onamo dospjele, nije poznato. Jedno su se vrijeme te relikvije, zbog teških prilika, čuvale skrivene, pa su pomalo pale i u zaborav. Ponovno su pronađene oko 1080.-te godine i položene u crkvu podignutu njemu u čast. Crkvu je osobno posvetio Papa Grgur VII.

Današnja građevina je, nakon potresa 1688. godine, potpuno obnovljena. U kripti, za koju se vjeruje da sadrži ostatke apostola Mateja, nalazi se zasvođena dvorana s planom bazilike podijeljenim stupovima i mramornim ukrasima iz 18. stoljeća. Stropne freske naslikao je Belisario Corenzio i prikazuju prizore iz Matejevog evanđelja  i neke epizode iz povijesti Salerna.

Svetog se Matiju prikazuje s knjigom ili svitkom u ruci, perom i zaštitom anđela. I njegovo ime, baš kao i imenjaka mu Matije, znači Čovjek Božji ili Božji dar.

Zaštitik je grada Salerna, carinika, poreznika, bankara, zaštitara, brokera, računovođa i knjižničara…

Sveti oci ističu tri značajke svetosti sv. Mateja:

Spremnost i radost, s kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv;

Njegovu velikodušnost: ostavio je sve priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje;

Njegovu poniznost, kojom se naziva ‘carinikom’ i ‘grešnikom’, opisujući gnjev farizeja zbog toga što se Isus svratio k njemu ‘grešniku’.

Tijekom vjekova Crkva, koju je stvorio Isus Krist, uz pomoć svojih apostola bila je napadana od samog početka. To je i danas. No sv. Matej je ostavio je zapisano Isusovo obećanje dano Petru i apostolima: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ (Mt 16, 18-19)

U Galileji, od kuda je sve krenulo, uskrsli Krist je apostolima, a i nama danas,  ostavio poruku:

„Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 18b-20)

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo