M.Prpa: Političko pismo hrvatskim “antifašistima”

“Dragi naši” hrvatski antifašisti.  Vašim prosvijedom u Austriji u samom gradiću Bleiburgu i vašim stavom o tome da treba zabraniti takve komemoracije koje se na Bleiburškom polju održavaju svake godine u svibnju mjsecu, i da se ne bi smjelo komemorirati komunističke žrtve.

Stotine tisuća golorukog izbjeglog naroda i razoružane hrvatske vojske, žrtve su na Bleiburgu  gdje je sve počelo, a završilo na bezbrojnim marševima smrti po cijeloj Jugoslaviji. U više od dvije tisuće masovnih grobišta ubijani su uglavnom Hrvati, ali i drugi narodi u Jugoslaviji. Njihova je sudbina bila stravično mučenje i smrt od strane jugokomunista i velikosrba presvučenih u partizanske odore, u vremenu mira koji je nastupio završetkom Drugog svjetskog rata. (U tom  masakru , nažalost, sudjelovali su i hrvatski komunisti i to u značajnom dijelu i koji se danas skrivaju iza imena – antifašisti)

Apsurdno je da tu zabranu tražite od jedne Austrije koja je bila nacistička od 1937. do 1945. godine.. Tražite zabranu okupljanja, od tih istih Austrijanaca, koji su kod ulaska Hitlera s njemačkom vojskom  u Beč, kao milijunska masa Austrijanaca svečano razdragana, dočekala ga je uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desne ruke u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi ! Sve u znak dobrodošlice!

Brojni austrijski mladići obukli su njemačke vojne i SS odre, kao  pravi nacisti iz Slovenije su istjerivali Slovence. I Austrijanci, kao takvi, nikada, pa ni dan danas, nisu se smatrali nacistima, a to pripisuju jednoj maloj mučeničkoj Hrvatskoj.

Hrvatima, koji nikada u četrnaest stoljeća svog postojanja na ovim prostorima, nisu pod svojim barjakom osvajali tuđe teritorije, i za vrijeme Drugog svjetskog rata branili su svoju zemlju od brutalnih neprijatelja od krvavih četnika i od jugokomunista, i kao hrvatski partizani u Istri i Dalmaciji branili su je od  talijanskog fašizma i njemačkog nacizma.

A nas Hrvate, najveće mučenike i stradalnike prepustili ste zajedno s Englezima, pod jugokomunistički i velikosrpski nož, kad je u miru, nakon prestanka rata,  počevši od Blejburga pa sve do brojnih marševa smrti, mučeničkom smrću ubijen svaki šesti Hrvat.

Ubijeno je i mnoštvo  civila, obitelji s djecom, žena, staraca, bolesnika i ranjenika,mnogi su živi zakopani u različite bunkere, poput Hude jame, a vi nas  nazivate – nacističkom ruljom i fašistima. I tražite zaštitu od jedne nacističke Austrije koja je pokretač oba svjetska rata – prvi 1914. g. napadom na Srbiju, a Drugi je poveo njihov Hitler, koji je u Austriji rođen, odgojen i odrastao. Vrlo lukavo su ga podvalili Nijemcima. Ako bi se itko trebao poklopiti vlastitim ušima to je zacijelo država Austrija.

Nedvojbeno, bilo je riječ o komunizmu, najokrutnijoj  ideologiji u povijesti svijeta, koji su svuda sijali kulturu smrti. U Konačnici u cijelom svijetu više od 150 milijuna izgubilo je živote od te pošasti. U svakoj zemlji, beziznimno u svakoj gdje god su se komunisti dočepali vlasti, svugdje su udarili na svoj vlastiti narod i počinili stravične pokolje. To je bila ideologija kulture smrti, a mi kršćani i vjernici idemo na svoja groblja i polažemo cvijeće i palimo svijeće, tako isto idemo na naše najveće stratište Bleiburg i ono sve što on simbolizira u cijeloj hrvatskoj povijesti, mi tamo s ljubavlju prema žrtvama širimo kulturu života.

Ples mrtvačkih kostiju, poput onog u Bleiburgu, zaplesat će i u jednoj Rusiji,  Ukrajini, Kini, sjevernoj Koreji, u svim onim drugim državama, gdje su crveni bezbožnici, (više divlje zvijeri nego ljudi) posijali bezbrojne masovne grobnice,  po ogromnom prostranstvu bivšeg SSSR-a, Kine, Mongolije, Albanije, Mađarske, Jugoslavije, Kube, Kambodže i brojnih drugih država na svijetu.

Svi oni imaju svoje male, velike i vrlo velike višemilijunske “Bleiburge”. Hoćete li i njihovom pobožnom narodu  zabranjivati da se okupljaju na molitvu u svojim “Bleiburgima” da se sjećaju svojih mučenika i njihove tragedije, da na njihove kosturnice polažu cvijeće i pale svijeće. Hoćete li i njih nazivati nacističkom ruljom.

Uzalud Vam svrstavanje na stranu zla, na stranu ubojica, jer ovo su kosti koje spominje Sv. Ivan apostol u svome biblijskom djelu Otkrivenje ili Apokalipsa.  Ako ste demokrati, stanite na stranu žrtava, bez obzira tko je njihov masovni ubojica. Ovdje istovremeno upućujem i veliku zamjerku Katoličkoj crkvi u Austriji, posebno njenim biskupima. Hrvatska to nije od njih zaslužila, jer smo živeći u zajedničkoj AustroUgarskoj državu istu smo,  kao Hrvati, četiri puta spasili od propasti, uglavnom od naleta Turaka. Dva puta spasili su je hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski, treći put ih je spasio Nikola Jurišić pod Kisegom, a četvrti put hrvatski ban Josip Jelačić spasio im je carsku vlast u Beču.

Hoćete li, i za te narode, kad budu pohodili  i komemorilari svoje Bleiburge, reći – da su i oni nacistički šljam. Ako je itko u ovoj situaciji nacistički šljam to  je austrijska politika. Vidjelo se kako su postupali s vjerničkim miroljubivim narodom na terenu prošle godine u Bleiburgu. Policajci koje su poslali na komemoraciju da prave red – bili su pravi politički divljaci.

Zašto, isto tako ne postupite s Poljacima, kad masovno pohode stratišta Katynske šume, gdje su Sovjeti pobili oko trideset tisuća poljskih časnika, unutar te cifre nalazila se i elita poljskih političara,  intelektualaca, znanstvenika, umjetnika i na bilo koji način uglednih i istaknutih poštenih ljudi. Tamo se skupljaju, tamo se mole, pale svijeće i polažu vijence, na kosti svojih mučenika najdražih i najbližih. Hoćete li i njima reći da su i oni  nacistička rulja?!

Konačno, u bivšem SSSR-u ili vašoj majčici Rusiji kako ste joj tepali, vaši kolege i drugovi  Lenjin i Staljin sa svojim sljedbenicima, pobili su u bezbrojnim gulazima i u hladnom paklu Sibira, više od 40 milijuna pripadnika raznih naroda pod njihovom vlašću. Porušili su u cijelosti sve kršćanske bogomolje u SSSR-ui ubili oko sto tisuća svećenika i crkvenog osoblja. Uz to se mora spomenuti Gladomor u Ukrajini, gdje su glađu pomorili više od sedam milijuna Ukrajinaca s tri milijuna njihove djece.

U cijeloj političkoj povijesti, propali su  ili na neki način nestali svi mogući režimi, a to će biti i u budućnosti. Ostala je i preživjela, uz velike žrtve i rane, Kršćanska crkva, za koju je Krist rekao – Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu i vrata paklena nikad je neće nadvladati. Rusija se obratila na kršćanstvo, tako na pr. u Moskvi nije od komunista ostala gotovo nijedna crkva, a već danas u Moskvi ima više od tisuću novih ili obnovljenih crkvi. Što na to kažete?!

Da se ponovno vratim na stanje u komunističkoj Jugoslaviji.

Samo vama, radi pojašnjenja, navest ću nekoliko povijesnih istina koje nisu ni najmanje sporne ni hrvatskoj ni jugoslavenskoj historiografiji:

1.U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“. Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti zločinom (pravim genocidom nad vlastitim narodom).

2.Nadalje, svim protivnicima svog režima najavio je „da će u novoj komunističkoj državi svjetlost sunca gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame“.

3.General Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“

4.Milovan Đilas je pak izjavio:  Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjetii „jer takvo  zlo kakvo smo mi učinili nad Hrvatima, nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Ti ljudi su mahom bili nevini, nepismeni seljaci, radnici i sl. i nikome ništa nisu napravili.“

5.Iz izvještaja Aleksandra Rankovića u Beogradskoj skupštini, kao glavešina vojnog i tajnog redarstva, veljače 1951. možemo pročitati: ,,Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3,777,776 zatvorenika (ovaj broj je očito namješten, jer pet sedmica zaredom nikad se ne može dobiti), ali nije daleko od stvarnog stanja), dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja, od toga 500 tisuća Hrvata.” Kakvo je to oslobođenje i kakva je to osloboditeljska vojska koja je na najgrublji način pobila 586.000 pripadnika  svog vlastitog naroda, gdje se nije ni znalo kakva imene ti nastradali ljudi nose, ubijane su samo kategorije ljudi, a da se pojedinačno nije znalo koga se ubija.

Sve zločine su pripisivali ustašama, unatoč toga da u Istri i oklici nije bilo niti jednog ustaše, a brojne fojbe (duboke jame) hrvatskim i talijanskim stanovništvom, ista stvar je bila sa Splitom i Dubrovnikom, gdje je pobijena brojna inteligencija, a nije bilo ni jednog ustaše.

Poznato je da su komunisti u svijetu krivi za ubojstva oko 150 milijuna žrtava!

U toj cifri uključena je i Kina koja je u dva navrata i to u vrijeme rata pobila oko pedeset milijuna naroda, a drugi put šezdesetih godina prošlog stoljeća nešto i više za vrijeme tzv. Kulturne revolucije.

Da dobro ste čuli – poznato je da su komunisti u svijetu krivi za ubojstva150 milijuna žrtava. To je svjetska historiografija  vrlo precizno dokumentirala.

Pa što god vi mislili – niti jedan jedini njihov zločinac  za to nije kažnjen. A malo, malo pa organiziraju javne parade pod zvijezdama petokrakama, a za to se jedna Austrija ne uzrujava, ali nažalost ni naša Hrvatska.

Nikada niste imali u vidu da na blajburškim komemoracijama nastupaju od strane ljevičara plaćeni provokatori, da nose fašističke oznake i ustaške kape. To se isto događa i na velikim nogometnim utakmicama, tako su neprijatelji Hrvatske na nogometnom igralištu Poljud nacrtali ogromnu svastiku ili kukasti križ, a takvih sličnih podmetanja ima bezbroj – samo ne bi li Hrvatsku prikazali kao fašističku državu i vlast.

To podmetanje je austrijskim  biskupima vrlo dobro poznato, pa nam nije jasan njihov postupak o komemoraciji.

Zato, gospodo Austrijanci i vi “dragi” hrvatski antifašisti, i vi koji sebe nazivate Europejcima i ljevičarima, morate znati da mi komemoriramo komunističke i velikosrpske žrtve, a ne možete nas tjerati da, zbog lažnog antifašizma u Hrvatskoj , da mi trebamo komemorirati naše strašne ubojice. Hrvatskom narodu je nanesena smrtonosna rana od koje se ni nakon 73 godine nije demografski oporavio. Među žrtvama koje mi komememoriramo  bilo je manje od 1% zločinaca.

Bilo kako bilo mi Hrvati ćemo uvijek stati na stranu kulture života. I nemojte više nikada pokušati iz hrvatskog naroda protjerati Krista. Mi smo narod ljubavi i Kristovog mira. To je naša vječna  svjetlost, sli i zavjet. Širiti kulturu smrti, a još gore pripisivati je drugima, tj. vašim žrtvama – to je sve dublje tonjenje u sve veći duhovni mrak.

“Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tâme obavija duše. Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode”.

(Codex moralis croaticum)

Zagreb, 13. svibnja 2019.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo