Razgovor s D. Pešordom: Na predstojećim izborima vjerojatno će pobijediti Kolinda Grabar-Kitarović

Razgovor s kolumnistom i književnikom dr. sc. Damirom Pešordom

Požar u pariškoj katedrali Notre Dame mnogi su protumačili i kao simboličan čin koji izražava propast zapadne civilizacije. Kako Vi gledate tu simboliku?

Ako požar u pariškoj katedrali tumačimo na simboličan način, onda je požar ”podmetnut” još daleke 1789. padom Bastille. Ni Francuska revolucija, međutim, nije događaj bez višedesetljetne, ako ne i stoljetne pretpovijesti, tijekom koje se pripravljala, kao što primjećuje austrijski povjesničar umjetnosti Hans Sedlmayr, ”unutarnja revolucija nezamislivih razmjera”. S druge strane civilizacija u kojoj živimo oblikovana je plodovima Francuske revolucije koliko i kršćanstvom.

Htjeli – ne htjeli mi baštinimo to dvojstvo i s njim smo se dosta dobro nosili do nedavno, a sada, čini se, polako posustajemo. Tako da je danas i ova moja upotreba zamjenice ‘mi’ podosta diskutabilna, živimo već u društvu brojnih ‘mi’, od kojih je tradicionalno europsko ‘mi’ , s kojim se i sam identificiram, u stalnom uzmicanju. To stanje pesimisti bi mogli tumačiti kao da je zapadna civilizacija, odnosno ono što se pod tim još prije nekoliko desetaka godina podrazumijevalo – već propala. No, optimisti bi u krizi mogli vidjeti priliku za obnovu. Osobno sam optimist, ali prilično umoran optimist…

Je li više uopće moguća reafirmacija kršćanskih vrijednosti, barem u srednjoistočnoj Europi?

Vaše pitanje implicira socio-politički kontekst, ali pozivanjem na kršćanske vrijednosti nužno ima i tu teološku i transcendentalnu komponentu. Što se prvoga tiče, odgovor je da ne znam je li to moguće, ali osobno bih želio da srednjoistočna Europa uistinu afirmira vlastiti put u budućnost, različit od puta posvemašnje dekristijanizacije kojim ide zapadna Europa; što se drugoga tiče, istinskog kršćanina povijesne okolnosti ne bi trebale pokolebati u vjeri. Dakle kršćanske vrijednosti i kršćanstvo neuništivi su jer su od Boga, a On je iznad povijesti.

Ontološka golotinja

Hoće li migracije nepovratno uništiti europskih kulturni identitet?

Migracije su posljedica, a ne uzrok krize naše civilizacije. Naime, netko je inspirirao i omogućio taj imigracijski val, odnosno valove kojima se ne nazire kraj. Taj netko je izdanak europske civilizacije, a ne azijske. Naravno, kada se pokuša identificirati tog ”nekoga”, krenu priče o teorijama urote, masonima, Frankfurtskoj školi, bilderberzima, Trilaterali, Sorosu itd. Ne ulazeći u to koje sve skupine i pod kojim imenom rade na protukršćanskom preoblikovanju Europe i zapadne civilizacije općenito, pouzdano možemo utvrditi da im je zajedničko to da su svi oni iz te civilizacije i potekli.

Što se migracijama stanovništva hoće postići? Mislim da je primarni cilj atomizacija zapadnih društava, izmicanje oslonca zapadnom čovjeku u vjeri, naciji, obitelji i svjetonazoru. Nema čovjeka pogodnijeg za manipulaciju i iskorištavanje od onoga koji ne zna tko je, što je, odakle je, kamo ide i gdje pripada, ne zna čak ni što mu je među nogama! S druge strane nije isključeno da uskom vladajućem sloju odgovara postupna islamizacija Europe. Na primjeru tradicionalnih islamskih društava vidimo da elite u tim društvima uopće nemaju problema sa socijalnim buntom, stječe se dojam se sve društvene nepravde kompenziraju s još više islama i neprijateljstva prema onima koji nisu muslimani ili nisu dovoljno dobri muslimani.

Michel Houellebecq u romanu Pokoravanje dosta uvjerljivo prikazuje mirni prijelaz viskorazvijenog francuskog društva na islam, pri čemu elite ne pružaju znatniji otpor jer, zapravo, zadržavaju svoj status, a dodatni je bonus što legalno mogu imati više žena. U romanu nema drame, ali prisutna je jedna kafkijanska atmosfera, osjećaj bezizlazja, dok rasplet razotkriva da su zapadnjačke elite već odavno bez biti, bez esencije, tako da se s lakoćom mogu zaogrnuti bilo kojim plaštem da bi prekrili svoju ontološku golotinju.

Negacija demokracije

Kako gledate na val jačanja desnice u Europi, a kako na novu „psovku“ o tzv. populizmu koja kao da zamjenjuje etiketu „fašizma“?

Ja to čak ne bih nazvao jačanjem desnice, više je tu, čini mi se, riječ o obrambenom refleksu, nešto kao kad tijelo refleksno reagira kada je ugroženo, a Europa jest ugrožena. Da je tomu tako, dokaz je činjenica da te nove snage vlastitu ideologiju razvijaju usput, u hodu, iz nužde. Pri tomu je za sada, koliko sam uspio vidjeti, tek Orban uspio izgraditi jedno koherentnije viđenje društva utemeljeno u afirmaciji kršćanskih i tradicionalnih europskih vrijednosti, prelazeći pri tomu i sam put od Soroseva stipendista i nominalnog liberala do političkog kršćanina, konzervativca i umjerenog nacionalista.

Naravno, tu su i Poljaci, čije živo katoličanstvo nužno djeluje i na političko i društveno uređenje. Novi pokreti u zapadnoeuropskim zemljama više lutaju i teže nalaze ideološko utemeljenje jer djeluju u društvima gdje su praktični kršćani odavno u manjini. Što se tiče etikete populizam, ona implicira da su široke mase a priori u krivu te da političke poslove i odlučivanje narod treba prepustiti upućenim elitama, a to, priznat ćete, jest negacija demokracije kao takve.

Kako procjenjujete moguće rezultate europskih izbora u Hrvatskoj?

O tomu sam već nešto pisao, pretenciozno bi bilo da ja izlijećem s nekim brojkama koje znatnije odskaču od procjena s kojima izlaze agencije za ispitivanje javnog mnijenja, na stranu sad što većina tih agencija uvijek te brojke ”natežu” malo na lijevo. Uostalom, europski izbori su za nas važniji po tomu što će signalizirati u kojem smjeru kreće hrvatska politička scena nego po zastupnicima koje ćemo izabrati u Europski parlament. Uglavnom, ključno je pitanje hoće li nacionalno osviješteni dio biračkoga tijela još jedanput dati glas HDZ-u kao ”manjem zlu”, odnosno ”da se glasovi ne osipaju”, ili će omogućiti oporbu HDZ-u s desna.

Vjerojatno će pobijediti Kolinda Grabar Kitarović

Krajem godine bit će i predsjednički izbori. Može li doći do kakvih iznenađenja?

Iskreno, nakon čudnovatih vrludanja aktualne predsjednice pod pritiskom stranačke središnjice moj interes za samu instituciju predsjednika nekako je splasnuo. Pokazalo se da predsjednik nema mehanizama da ijednu od svojih dobrih ideja realizira, ali i da je prisiljen i mijenjati stavove ukoliko ga matična stranka malo pritisne. Na predstojećim izborima vjerojatno će pobijediti Kolinda Grabar-Kitarović premda bih ja osobno rado u utrci vidio i nekog našeg komičara, recimo Željka Pervana, a nije loš ni Miroslav Škoro, kojega neki spominju u posljednje vrijeme…

Kako gledate na političku situaciju u Bosni i Hercegovini, nakon ponovnoga izbora Komšića za tzv. hrvatskog člana Predsjedništva BiH?

Uvijek mi je teško govoriti o političkom stanju u BiH, valjda stoga što sam i sam Hercegovac i dobro znam koliko je nepravde učinjeno Hrvatima u BiH. Pri tomu ne mislim samo na ono što su im učinili njihovi susjedi Srbi i Muslimani, nego i na ono što im se u kontinuitetu čini iz Hrvatske. Polagana izdaja koja traje još od devedesetih pokušava se kompenzirati mrvicama u vidu pomaganja folklornih društava, nekih institucija i sl.

No, jedno pouzdano znam, postoje tri izlaza iz sadašnje političke situacije u BiH: prvi je da Hrvati dobiju svoj entitet u BiH, drugi je da BiH prestane postojati kao država i treći je nestanak Hrvata u BiH. Na Hrvatskoj je da sve poduzme kako se ne bi ostvario ovaj treći scenarij. Dosadašnja Hrvatska po tom je pitanju učinila vrlo malo.

Pobjedonosno preuzimanje

Iako je pokrenuta pred nekoliko godina, Inicijativa tri mora i dalje nema konsenzualnu potporu hrvatske politike, dok je političko-medijska i kulturna scena i dalje duboko kontaminirana jugoslavenskim sadržajima…

Da, o tomu sam govorio kada sam rekao da predsjednica nema mehanizme da svoje dobre ideje realizira. Znakovito je da Plenkovićeva vlada nije poduprla inicijativu, očito na Plenkovića presudan utjecaj ima netko komu nije u interesu jače povezivanje Hrvatske sa srednjom Europom, recimo Angela Merkel. Zato nam ona zajedno s Macronom organizira zapadnobalkanski samit u Berlinu, a Plenković se na taj poziv rado odziva iako, zapravo, nije jasno kako on to može doprinijeti srpsko-kosovskom pomirenju. Kad ga ni Srbi ni Kosovari ne doživljavaju kao neki autoritet…

Što se tiče, kako kažete, ”kontaminiranosti jugoslavenskim sadržajima”, moram reći da se ne radi više o kontaminaciji, naprotiv riječ je o pobjedonosnom preuzimanju, barem što se medija, kulture i sporta tiče. Svi oni koji se na bilo koji način odupiru jedinstvenom jugoslavenskom kulturnom prostoru, marginalizirani su i potisnuti na sam rub javnog djelovanja, a često i gole egzistencije. To intuitivno kuže i mladi koji ulaze u javni prostor te se prema tomu ravnaju i pjevaju, da tako kažem, regionsku pjesmu. Zato treba odati priznanje onima koji se tom zovu novčanika i želuca uspješno odupiru, a to se, svakako, može reći za HKV-ov portal i Vas osobno.

Davor Dijanović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo