Martina Blaženka Juričić: Jedna poučna priča za svakog tko se smatra nesavršenim
Neki je seljak svakog dana donosio u selo vodu sa izvora. Dva velika vrča natovario bi na magarca i pošao kući. jedan vrč bio je star i sav ispucao, pa je putem voda curila, drugi vrč je bio potpuno nov i nikad ni kapi vode nije izgubio.
Napukli vrč se osjećao poniženim i bezvrijednim, tim više što je novi vrč koristio priliku svako malo da se pohvali:
JA NIKADA NE PROLIJEM NI KAP VODE.
Jednoga se jutra stari vrč potuži gopodaru:
GLEDAJ GOSPODARU, OD MENE NEMA KORISTI. IZGUBIŠ MNOGO VREMENA, TRUDA I NOVCA, A MENI NA POVRATKU ISCURI VELIKA KOLIČINA VODE, GOTOVO SE SVE ISPRAZNI. OPROSTI MI GOSPODARU.
Sutradan su ponovno išli na izvor i gospodar se obrati vrču:
Pogledaj svoju stranu puta, prekrasna je, sva u cvijeću zahvaljujući tvojoj vodi. Kupio sam razno raznog cvijeća i posijao ga uz put, a ti si ga i ne znajući zalijevao iz svojih pukotina.
Svi smo puni rana i pukotina, ali Bog od svih nesavršenosti može načiniti pravo zelenilo On to može sve zacijeliti i popraviti.
Nije važno kakvi smo, jesmo li stari, mladi, razbijeni, ranjeni, bolesni, tužni, razočarani. Bog ozeleni svaku klonulost u nama.
Samo mu vjerujmo.
Martina Blaženka Juričić/Hrvatsko nebo