Dok europske zemlje strahuju od bh. selefija, u Zagrebu organizirana izložba Aliji Izetbegoviću, čovjeku koji ih je i doveo u BiH

U Novinarskom domu u Zagrebu otvorena je izložba Alija Izetbegović – predsjednik izbliza

Nije dugo trebalo čekati da se pamflet ‘selefije’, nastao u režiji paraobavještajne bošnjačke službe MOS-a u BiH, počne topiti u vlastitim lažima, ali i dokazima iz cijeloga svijeta kako ovoj zemlji tek predstoji ozbiljna prijetnja od istih ljudi koje je navodno vrbovala hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) ne bi li navodno podmetnuli naoružanje selefijama u BiH te time potvrdili navode predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o 10.000 islamista u BiH. Selefije su u BiH stigle uglavnom u ratu. U pitanju je radikalna vjerska skupina koja nasljeđuje učenje iz prvih dana islama i koja smatra da se treba strogo držati tih propisa. U ratu je bošnjačka strana selefistički islam prihvatila s humanitarnom i vojnom pomoći iz Saudijske Arabije. Selefije smatraju kako lokalna kultura i običaji predstavljaju najveću prijetnju islamu i njegovu ispravnomu učenju i prakticiranju. Nisu sve selefije u BiH radikalni islamisti, ali su zato sve terorističke napade poslije rata u BiH izvele upravo selefije.

Problem SOA, a ne teroristi

Jedan od takvih napada trebala su izvesti braća Halilović, podrijetlom iz BiH, ali u njemačkoj Rajni Vestfaliji. Otkrila ih je njemačka tajna policija BND i deportirala iz Njemačke u BiH. Jedan od braće rođen je u Bosni i Hercegovini neposredno prije rata, dok su druga dvojica rođena u Njemačkoj. Živjeli su u Njemačkoj, ali su stalno održavali veze upravo sa sunarodnjacima i selefijama u mjestima Ošve i Mačevići kod Maglaja. Ova selefijska naselja jedna su od onih koji su odbili poslušnost prikloniti se Islamskoj zajednici u BiH, koja je prije dvije godine zatražila da prekinu s podučavanjem islama. Nakon što nije uspjela u tomu, Islamska zajednica BiH prešutno je prihvatila njihovo vjersko djelovanje i u tim paradžematima, što je pandan župi u Katoličkoj crkvi. Halilovići su kao struktura terorističke organizacije Islamske države trebali poduzeti napad u Njemačkoj. Nakon što su izručeni u BiH, odmah su ispitani, ali su brzo pušteni bez ikakvih mjera nadzora.

Braća Halilović imaju bosanskohercegovačke, ali i njemačke putne isprave. Da ih je kojim slučajem njemačka tajna služba uspjela vrbovati kako bi otkrila razmjere djelovanja selefija i potencijalne prijetnje, sigurno bi to učinila. Nitko u činu deportacije trojice braće, koji su i žrtve posljednjega rata u BiH, u bošnjačkoj javnosti nije vidio problem ili nešto što se može povezati s navodnom aferom selefija ili s akcijama SOA-e koja je htjela iskoristiti jednoga selefiju kako bi podmetnuo naoružanje u jedan vjerski objekt, mesdžid, u mjestu Stranjani u sjevernom dijelu BiH. A poveznica je više nego očigledna i cjelokupnoj javnosti, kao i bošnjačkim medijima, ali pod utjecajem i strahom od paraobavještajne službe, kojoj je na čelu Osman Mehmedagić Osmica, odnosno Bakir Izetbegović i njegov SDA, ne smiju povezati dva i dva. Jednako kao što ne smiju povezati niti činjenice o tome kako će se u sljedećih mjesec dana u BiH vratiti i ratnici koji su se borili na strani terorističke organizacije Islamske države, ali i ne prvi među njima, neformalni vođa selefija u BiH Nusret Imamović. On je po podatcima obavještajaca u BiH pobjegao u Libiju neposredno nakon sloma terorističke organizacije.

Po službenim podatcima u BiH će se iz vojnih kampova i zatvora vratiti najmanje 110 boraca i članova obitelji selefija. Ukupno je iz zemlje otišlo oko 240 boraca i njihovih supruga, ali se u međuvremenu u Siriji i Iraku rodilo i 80-ak djece. Radi se o osobama koje su ‘prekaljene’ u uvjetima Islamske države i koje poštuju šerijatski režim vlasti. Kamo god došli, ti ljudi koji su mjesecima i godinama živjeli u ekstremnim uvjetima i ratovali na krajnje brutalan način, sada su hodajuće tempirane bombe u psihološkom, psihijatrijskom, sociološkom i političkom smislu. Upravo na terenu u Siriji i Iraku nalaze se bh. istražitelji, gdje su uhićeni dijelovi razbijenih jedinica ISIL-a. Najprije moraju utvrditi stvarni identitet zarobljenika koji su evidentirani kao državljani BiH, a zatim napraviti procjene te ih vratiti u zemlju. Za razliku od zemalja Zapada, BiH ima krajnje blag odnos prema ovim ljudima. Velika Britanija i Francuska ukidaju državljanstvo svima koji su se priključili ISIL-u, a o tom razmišlja i Njemačka. U BiH su kazne za one koji su se vratili u BiH uglavnom do godinu dana zatvora. Uz to, ove su kazne počinitelji, službeno teroristi, mogli otkupiti ako su u okviru jedne godine.

Alija u Zagrebu

Koliko je sustav kojim upravljaju bošnjačke policijske, obavještajne i pravosudne strukture ‘osjetljiv’ na selefije, odnosno bivše svete ratnike koji su za vrijeme rata došli boriti se u BiH na strani Armije BiH, vjerojatno ponajbolje svjedoči odnos prema nedavnom dvostrukom ubojici u BiH Edinu Gačiću. Iako je bilo poznato kako se radi o paranoidnom shizofreniku, tek nakon što je ubio policajca nedaleko Sarajeva, progledavalo mu se kroz prste. Čak i na brutalno ubojstvo s početka godine jednoga trgovca nedaleko Konjica. Uostalom, bošnjačke su vlasti sustavno prikrivale brojne zločine selefija, ali i mudžahedina iz vremena rata. Jedan od najtežih ratnih zločina počinjen je nad Hrvatima u Bugojnu. Najviši hrvatski vojni i politički dužnosnici koji su zarobljeni, a zatim netragom nestali, odnosno ubijeni, po svim relevantnim informacijama završili su u kampu mudžahedina u Orašcu između Bugojna i Novoga Travnika. Od 21 zarobljenika, među kojima su bili i zapovjednici obrane grada i predsjednici lokalnoga HDZ-a, tek su pronađene kosti njih dvojice. I to izlomljene do tih granica da je samo zahvaljujući upornosti članova obitelji bilo moguće utvrditi da se radi o njima. Nakon rata svi teroristički napadi djelo su radikalnih selefija, primjerice ubojstva hrvatskih policajaca povratnika Ante Valjana i Perice Bilića u prvim godinama nakon rata u središnjoj Bosni, pod čija su vozila podmetnuti eksplozivi.

Identičan eksploziv korišten je i za likvidaciju doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara ili u slučaju autobombe u Mostaru. I u dokumentima koji se spominju uz napad na tornjeve u SAD-u, jedan od pilota Ali Ata, imao je svoje ratno iskustvo u BiH. Zbog tih je veza upravo i izručeno sedam Alžiraca iz BiH u Guantanamo. Sve selefije i mudžahedini u BiH su stigli uz blagoslov ratnoga bošnjačkog člana BiH Predsjedništva Alije Izetbegovića. Većina zločina ljudi koje je on unovačio ostala je nerasvijetljena, kao i slučajevi ratnih zločina počinjenih tijekom rata nad Hrvatima i Srbima u središnjoj, ali i u sjeveroistočnoj Bosni. To su prije svega slučajevi likvidacija u Maljinama i Bikošima gdje su pobijeni zarobljeni hrvatski civili i vojnici. Njihova su tijela ritualno masakrirana. Na Haaškome sudu ovi su predmeti preskočeni, a zasad se to događa i pred sudovima u BiH. Upravo takvu čovjeku Hrvatsko novinarsko društvo u Novinarskome domu u Zagrebu dopušta organizaciju izložbe Alija Izetbegović – predsjednik izbliza. Sličnu posve sigurno pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je nemjerljivo zaslužan za opstanak BiH, nikada ne bi mogao dobiti u Sarajevu. Ako je bilo sumnje da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelji, zar treba boljega dokaza za to od zagrebačkoga događanja?

Domagoj Tolić/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo