Cvjetnica i njezino značenje

Danas obilježavamo Cvjetnicu koja je i sam uvod u Veliki tjedan, a Crkva se prisjeća Isusovog ulaska u Jeruzalem, ali i njegove muke koja je netom uslijedila.

Pri Isusovom ulasku u Jeruzalem narod mu je mahao palminim i maslinovim granama te uzvikivao: „Hosana Sinu Davidovu“ dok je on jahao na magarcu. Na spomen toga na Cvijetnicu se prije jedne od misa obavlja procesija sa blagoslovljenim palminim kao i maslinovim grančicama, a i čita se ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja, ove godine po Marku. Tom procesijom mi metaforično ponavljamo gestu tog oduševljenja naroda za vrijeme Isusovog ulaska u Jeruzalem.

Važno je naglasiti da Cvijetnica ima dvojako značenje. Prvo se pri ulasku Isusa slavilo kao pobjednika, ali samo par dana poslije, na Veliki petak, ta ista masa vikala je da se Isus raspne. Od cvijeća do trnja – zato je i Cvijetnica u novijoj liturgiji dobila ime kao Nedjelja muke Gospodnje. Grančicama nakon mise kitimo raspela i slike u kući. Prisjetimo se da se i paljenjem istih dobiva pepeo kojeg svećenik koristi na misi Pepelnici.

Cvijetnica nas uvodi u Veliki tjedan (Sveti tjedan, Tjedan muke) koje je razdoblje neposredno prije Uskrsa. To je razdoblje kršćanske sabranosti i promišljanja o muci Gospodnjoj.

Na Veliki četvrtak se u sjedištu biskupije na misi posvećuje ulje za bolesničko pomazanje, svetu potvrdu i katekumene. Na večernjoj se misi obilježava sjećanje na posljednju večeru uz obred pranja nogu – svećenik simbolično pere noge dvanaestorici apostola. Nakon toga slijedi klanjanje do 24 sata kao sjećanje na Isusovu molitvu u Getemanskom vrtu gdje je i bio uhvaćen. Veliki četvrtak do Mise večere Gospodnje je ujedno i zadnji dan Korizme.

Veliki petak, koji uz Veliki četvrtak i subotu čini Vazmeno trodnevlje, spomendan je smrti Isusa Krista. Tog je dana Gospodin razapet i tog dana umire na križu. Ovo je dan žalosti kao i strogog posta. U crkvi se čuva Isusov grob i ne slavi se euharistijsko slavlje. Na oltaru nema križa, svijeća niti cvijeća, a obred je podijeljen u tri dijela: Službu riječi, klanjanje križu te Sveta Pričest od hostija blagoslovljenih na Veliki četvrtak. U kontinentalnoj su se Hrvatskoj žene znale dizati prije izlaska sunca, založile peć i pekle beskvasni kruh. Vatra se gasila prije izlaska sunca jer se tokom dana nije smjela paliti.

Velika subota je dan tišine prije Vazmenog bdijenja koje se slavi navečer te se time u samoj crkvi i dočeka dan Gospodnjeg uskrsnuća. Na Vazmenom se bdijenju prvi put izgovara „Aleluja“ nakon korizme, a obred se sastoji od službe svjetla, službe riječi, krsne te euharistijske službe.

Blagdan Uskrsa se ne slavi svake godine na isti dan već na prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca, tj. uštapa. Budući da uštap može biti jedino između 22. ožujka  i 25. travnja, to znači da blagdan Uskrsa može jedino pasti između toga vremena. 2038. godine Uskrs će upravo biti na posljednji mogući datum – 25. travnja.

U ovim mislima pokušajmo doživjeti koji trenutak Cvjetnice  te iz dana u dana kroz Veliki tjedan slijediti Krista.

Smilja Erak / kroativ.at/http://www.kroativ.at//Hrvatsko nebo