piše: Ante Glibota

Najnovija istraživanja (Biology Letters), kameleona, reptila munjevite i ubitačne brzine jezika, s promjenama boja, kako bi se što lakše prilagodio okružju, za primamiti partnere, već po tim australskim istraživanjima, ima i mogućnost da se i fakultativno i vizualno transformira i pokazuju po “mjeri”, zadovoljštini, njihovih žrtava. Moj amaterski, ali revni interes za prirodu, prirodoslovlje, biologiju…me instinktivno vratio razmišljanjima na ovu studiju, koju sam svojevremeno pročitao, kada sam prije koji dan dobio od nepoznata pošiljaoca elektronskom poštom pismo g. Zdravka Tomca upućeno hrvatskim intelektualcima. Naime, pročitavši taj tekst, on me podsjetio na vrstu ljudi, poglavito političara, po sadržaju i po fizionomiji, koji su spremni preuzeti obilježja koje pripisujemo kameleonima, kako bi zadržali svoje pozicije, po mogućnosti da su na vlasti ili u vlasti, da naprave čak i salto mortale u svojim pozicijama da zadrže svoje mjesto, pozicije, kako bi na vijek bili in, unutra.

Tomčevo pismo je za pažljiva čitaoca iritantno, kako u njegovu sadržaju, a isto tako i po osnovi osobe koja to piše, konačno od nekakvih čudnih savjeta, ocjena i propozicija koje g. Tomac želi u arbitarskom stilu nametnuti. Naime, Tomčevo pismo, je prije svega neuvjerljivo, bez nekih suvislih ideja, rekao bih jedan banalni stil, koji ne donosi ni novina, a isto tako duboko promišljenih, misaonih prijedloga. Radi se zapravo o još jednom ispaljenom ćorku, koji bar po sadašnjem stanju stvari i nije izazvao nikakav interes, jer je osnovno pitanje uvjerljivosti takvog teksta i konačno od koga tekst dolazi. Zdravko Tomac se postavlja u poziciju profesora intelektualne higijene, u vremenima ispunjenim tolikim brojem ljudi na hrvatskoj političkoj sceni tvrdog srca, a isto tako konfuznog duha, pa ćemo mu budući nas i indirektno apostrofira, reći što mislimo da treba reći o njegovoj pisaniji u najmanju ruku, po osnovi dviju tema iz njegovog pisma, s dobrim i širokim srcem, a isto tako, nadajmo se, i još uvijek nešto duha, i ponešto humora. Zapravo, nitko ozbiljan nabi ni trebao uzimati pero u ruke za odgovoriti ili produljiti ovakva pisanja, koje je započeo Tomac, ali kako u svom pisamcu Tomac dijeli packe i lijevo i desno, imputira i laž i neistine za ocijene koje su adresirane ili vezanih za Predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović (KGK), hoću reći kako je ja zovem, “šnajderica s Pantovčaka”, koju Tomac postavlja na pijedestal uspješnosti, uzimam to kao bačenu rukavicu i odgovaram na njegov tekst.

Ovo tim više, jer je upravo na stranicama Hrvatskog Tjednika, gospodin Ivica Marijačić mi je pripisao autorstvo, što dakako ne negiram, pače, da sam KGK prvi nazvao nazivom “šnajderica”, koji se potom i proširio na druge pisce. Kako se Zdravko Tomac odmetnuo sada nakon tolikih mijenja u istino borca, protiv svih laži, polu laži, za njega je eto samo jedna jedina istina, pa grmi zahuktali Zdravko iz svih svojih topovnjača: ” Dakle, nužno je da se izborimo za istinu a istina je cjelina. Pokazat ću tu nakaradnost hrvatske javne scene na primjeru odnosa prema predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović njoj se u zadnje vrijeme, i s lijeva i s desna, isključivo piše vrlo negativno, uvredljivo, podcjenjivački, tretiraju ju kao nulu, kao osobu koja ne zna što radi, kao štetočinu, kao “šnajdericu”, kao nekompetentnu, kao osobu zbog koje se cijela Hrvatska srami. Tako pisanje je velika laž jer negira i ne uzima u obzir ono dobro što je predsjednica napravila i ono dobro što radi. Zaboravlja se da je ona u međunarodnoj javnosti i medijima jedna od najpopularnijih svjetskih političara, da je vrlo uvažavana i cijenjena. Zaboravlja se njen doprinos strategiji tri mora. Zaboravlja se njen doprinos detitoizaciji a osobito ogroman doprinos utvrđivanju nacionalnog identiteta hrvatskog naroda. Naša predsjednica najzaslužnija je što danas u cijelom svijetu znaju da su kockice simbol identiteta hrvatskog naroda, tko su Hrvati i zašto se bore”.

U ovom gorljivom Tomčevu stilu ako bismo kojim slučajem imaginarno zamijenili “šnajdericu s Pantovčaka”, pardon Predsjednicu KGK, s terminom drug Tito, drug Kardelj, drug Bakarić, drug Jakov Blažević,…sve to pozitivno pridjevlje i hvale bi zvučale istim uritmljenim apartčikskim prepoznatljivim rječnikom, jer se ništa u duhu pisma gospodina, pardon druga Tomca nabi promijenilo. Upravo je to, ono što nas smeta! Zagrijao se tako Zdravko Tomac poput oratora Gorgiasa u prepunim atenskim forumima izazivljući publiku kako bi pokazao svoju govorničku virtuoznost tražeći, dajte mi bilo koju temu, bilo koju osobu, ja ću je obraniti, objasniti pa i optužiti ako treba! Dakako, ne može Zdravko Tomac ni zamisliti jedan dijalog ili mišljenja bez čvrsto omeđenih ideologiziranih podjela na desne ili lijeve. Trebam li ga specijalno uvjeravati da to smatramo totalno anakroničnim na hrvatskom prostoru, a pogotovo u ovom vremenu? Ja bih radije razmatrao ovu temu i podjele na one koji vole i one koji ne vole svoju domovinu Hrvatsku. Meni je svaki hrvatski građanin koji voli i radi za interese svoje domovine jednako drag, bio on s desne ili lijeve političke orijentacije, bio on katolik, musliman, pravoslavac… to je za mene temeljno pitanje. Političke senzibilitete u demokratskom društvu u demokratskim političkim podjelama i ozračjima u pravnim državama to je pitanje zagarantiranih demokratskih sloboda, pa neka ih svatko na svoj način uživa, identificira, verificira, kako u političkim, a isto tako i u religioznim i inim odrednicama. Država, interes hrvatske države, njena opstojnost, državni dignitet i integritet, civička dimenzija obnašanja javnih funkcija i civičkog ponašanja, su parametri za svakog istinskog građanina i hrvatskog domoljuba i predstavljaju svetosti u ponašanju svakog istinskog patriota. Svi oni koji se ogrješuju ovim principima zaslužuju da ih se apostrofira, radilo se to o meni, mojoj braći i sestrama, mojoj djeci, svakom hrvatskom građaninu ili obnašateljima javnih funkcija, sve do čelnika vlade RH ili predsjednice države, bez izuzetka. Sve drugo bi bile nerazumne i neopravdane privilegije, koje nemaju mjesta u stvarnom demokratskom društvu i stvarnoj pravnoj državi, što Hrvatska u ovom času nije.

Upravo u ovim osnovnim principima, koji su za posjetiti g.Tomca i ustavni principi nešto drugačije formulirani, koji nas po civičkom refleksu navode da pišemo sa svom ozbiljnošću, vrlo ozbiljne kritike, ne ekshibicije, i ne izmišljotine i laži kako to vi tvrdite gospodine Tomac, kojim ukazujemo na nezgrapnosti, izvrtanja ili travestiju političkih ponašanja, lopovluk, sve nazočnu korupciju, zbog kojeg hrvatski građani trpe, zbog takovih neozbiljnosti, neodgovornog ponašanja i nedopustivo lošim upravljanjima javnim poslovima, iznevjerivši povjerenje glasača, koje im je udijelio hrvatski narod, kroz izborne mandate, u raskoraku s njihovim izbornim postulatima i porukama. Upravo u tome se razlikuju moja gledanja od onih g. Zdravka Tomca, koji još uvijek živi u mentalnom sklopu, da veliki vođa što bilo napravio, on je uvijek u pravu.

Dakle sve te kritike KGK, redom tekstualno poredane, a koje sablažnjavaju i niže g. Tomac, “…tretiraju ju kao nulu, kao osobu koja ne zna što radi, kao štetočinu, kao “šnajdericu”, kao nekompetentnu, kao osobu zbog koje se cijela Hrvatska srami,…” iako ih ja do sada nisam nikada u toj formi napisao, a koje je Zdravko Tomac dušobrižnički posložio vezano za KGK, ja ih sve zajedno ovim tekstom i u supstanci potpisujem. To se svaki detalj može i dakako dokumentirano potkrijepiti, iako sam ih ja već priličan broj specificirao, o čemu sam objavio i niz tekstova kako u ovom tjedniku, a isto tako i u drugim hrvatskim tjednicima ili portalima. Pažljivi čitaoci mojih tekstova su svjedoci, da sam potencijalnu problematičnost već najavio na stranicama Hrvatskog Tjednika tvrdeći da Kolinda Grabar Kitarović nije sposobna nositi predsjedničku lentu već u njenoj predizbornoj kampanji. Osobno bih, naravno, volio da sam se prevario, ali nažalost bilo je previše argumenata, koji su govorili vrlo znakovito o nekompetenciji, neozbiljnosti, nedoraslošću toj zahtjevnoj funkciji i pozivu, što je ona vrlo brzo i konstantno svakim novim danom po izboru sve više potvrđivala, a o čemu svjedoče i distanca od više od četiri godine tijekom njenog dijela dosadašnjeg mandata. Ovdje treba skrušeno priznati, da sam joj i ja osobno dao moj glas, u drugom krugu predsjedničkih izbora, ne u nekom entuzijazmu, već inspiriran u biblijskom duhu, izborom na diferencijalnoj skali većeg ili manjeg zla, pri čemu nas je vodila i logička misao svetog Augustina.

Dakako, treba li pridodati i reći da Zdravko Tomac nije sam izgubio busolu? Busolu je izgubio i jedna druga javna osoba, časnik HV, general Ante Deur, savjetnik predsjednice KGK u jednom podužem razgovoru za tjednik HT. Časnik Deur, jer je demantirao javno izrečene izjave i tvrdnje, čine i akcije KGK i time činom izgubio svoju časničku čast i kredibilitet, opravdavajući laži i nesuvislosti KGK! Njega se nije čulo na hrvatskoj političkoj sceni puno, nažalost ovaj medijski izlazak, coming out, mu je bio koban, nerazuman, po kojoj je za svakog ozbiljnog promatrača i konsekvencama ravan političkom i moralnom samoubojstvu, za one koji drže, dakako, do časničke časti, riječi i istine.

Pitam se sa čitaocima jeli g. Tomac zaboravio na poziv KGK Aleksandru Vučića kojeg je pozvala, da on u središtu Zagreba kardinala Stepinca konfondira s logorom Jasenovcem, a da ona ni ne zucne ni riječi prosvjeda, već ga proglasi istinskim Europljaninom? Razumljiva, je ta “sitnica” kada se zna da je upravo g. Tomac bio ono opasno atitrirano “pero” pisanija ideologiziranog habitusa Jakova Blaževića, nekadašnjeg javnog tužioca, koji je poslao u Lepoglavu i u smrt hrvatskog blaženika i nadajmo se božjoj Providnosti, sutra hrvatskog sveca.

Jeli g. Tomac zaboravio da je KGK udovicama poginulih domoljuba i branitelja, hrvatskim ratnim veteranima, članovima gardijskih brigade zabranila legalno najavljene prijavljene prosvjede i proteste na Markovu trgu, protiv A. Vučića kršeći hrvatske pozitivne i ustavne odrednice, protiv notornog četnika, hrvatoždera, negatora hrvatskog suvereniteta, nazivajući te prosvjednike marginalcima, ” pojedinci s rubnog dijela političkog spektra”. Doduše Vučićev pajdaš i četnički vojvoda Šešelj se nedavno hvalio, kako ga upravo g. Zdravko Tomac svojevremeno u znanstvenom tekstu časopisa Suvremene političke teme branio, kao što mu je također i jedan drugi bivši savjetnik KGK Vladimir Šeks, zvan kodnim imenom “Sova”, poklonio četničkom vojvodi Šešelju svoju knjigu s posvetom ”Divnom čovjeku Vojislavu Šešelju”, ako je za vjerovati njegovoj riječi u spomenutoj citiranoj tv emisiji.

Je li g. Tomac zaboravio njezine “nestanke” s funkcije, u tajnosti i druge marifetluke, koje smo već opisali u nekoliko prilika pa ih ovdje i ne spominjem, o čemu je govorila njegova studentica iz Kumrovca gospođa Jadranka Kosor?

Kako objasniti gospodinu Tomcu da predsjednica nema hrabrosti reći svom glavnom višegodišnjem savjetniku (Mate Radeljić) da podnese ostavku, već mu prijeti posredno da to učini, prijeteći mu preko obavještajnih oficira, da ako to ne učini ugrozama života. O kakvom moralu takove osobe mi govorimo, koja na našu nesreću i ruglo nosi predsjedničku lentu države Hrvatske!

Danas po indicijama Tomca identitet hrvatske kockice nije nikad bio poznat svijetu do dolaska KGK, što je pljuska ljudskom razumu. Ja mu mogu posvjedočiti da su u Europi na račun KGK i Hrvatske zbijane šale na njen račun čak i u humorističkim TV emisijama, po svijetu, po portalima, koji su je pokazivali, kako se gurala među drugim predsjednicama iz njenog protokolarnog čvrsto određenog mjesta u Normandiji, gurajući doslovce laktašenjem neprimjerno druge šefove država, kako bi dogurala do prvog reda uz predsjednika Trumpa. Potom više i nije gledala kuda hoda, već je jednostavno neumjesno doslovno “beljila” u Trumpa, kojeg je sa strani fiksirala, a on je totalno ignorirao, ne trepnuvši okom, što je konsterniralo svaku ozbiljnu osobu i dalo maha TV humoristima po svijetu štofa i poleta, da se to parodijski eksploatira.

Njene “vješalice” oko vrata svim i svakom, sve do onog argentinskog suca koji je odnio Hrvatskoj naslov prvaka svijeta, meni je bio osobno degutantan i neprimjeran za jednu šeficu države, bez digniteta, a isto tako i za sve diplomate s kojim sam imao prigodu razgovarati, kao i sa svim nogometnim svjetskim ekspertima (José Mourinho,…), koji su vidno bili konsternirani ovim krađama, slobodnog udarca nakon prekršaja, koji nije postojao, a isto tako i nepostojećeg jedanaesterca. Ali i Pitana, koji je pristranim suđenjem oštetio hrvatske sportaše je zaslužio “vješalicu” oko vrata KGK, koju je ona neprimjerno nudila i nametala svima, što jedan šef države nikada ne čini. Ona je uzela očito nogometaše i nogometnu reprezentaciju kao predložak, bazu, za novu kampanju, misleći da će joj prikrpljenje nogometašima, dati ili ostaje još jedina nada za reizbornu pobjedu. Pročitana je i u tome dijelu.

Gospođa KGK ni jedno od svojih izbornih obećanja nije održala, ponavljam nijedno!!! Kresala je jedino svoju liniju, što nije bilo izborno obećanje, kao i na bjesomučno mijenjanje više stotina vestimentarnih oprava, na čiju je produkcije očito potrošila najveći dio vremena svog mandata, poradi čega sam joj i prišio pridjev “šnajderice“, jer je pretvorila ured predsjednice u šnajderaj, skladište njenih haljetaka, a ne brigu o problemima hrvatskog puka, koji postaje sve siromašniji i gologuziji, kopanjem po kantama za smeće ispod humanog digniteta. Obrazovana mladost bježi u stotinama tisuća građana u emigraciju, spašavajući goli život, a ona postaje predsjednica novog hrvatskog egzodusa, dok predsjednicu brinu paradiranja o svojim haljetcima, tesanju njene linije, radu na svojoj doktorskoj tezi, za vrijeme mandata, s mentorima poznate udbaške provijencije, skandaloznih ”žicanja” kod modnih kuća oprava za njena diplomatska putovanja i outfite pojave, to je stvarna legitimacija KGK. Kao da je htjela svojim malograđanskim, vulgarnim refleksom i svojim modnim kreacijama i paradiranjima uspostaviti svu i što značajniju distance spram njenog glasačkog tijela, napaćenog i ojađenog hrvatskog puka. Da je imala zrno pameti u glavi, o tome bi svakodnevno razmišljala, ne bi uzimala predsjedničku funkciju, zarobivši je, za dizajnersko modnu pistu i ostale nepodopštine, koje nam je neugodno i spominjati.

Sjetimo se one inauguralne floskule, kako će ona pretvoriti Hrvatsku u najbogatiju zemlju na svijetu, bolju i od Švicarske. Sada već nalazimo te poruke na internetskim portalima, kao parodiju, sprdačine, koji prenose isječke inauguralnog govora KGK popraćene s magarećim revanjem. Eto, to je ono u što su se pretvorila na žalost izborna obećanja jedne nedorasle predsjednice Kolinde Grabar Kitarović gospodine Tomac. Postala je objektom sprdnji! Ne ponovilo se!

Ideju triju mora, prof. Zdravko Tomac predstavlja kao njenu veliku ideju i zasluge, a zaboravlja, ili ne zna, a trebao bi znati, kao bivši profesor Fakulteta političkih znanosti i Visoke Partijske škole u Kumrovcu, da je ista ideja već lansirana i započela prije tri stoljeća u Francuskoj, da su je važni poljski političari relansirali nekoliko puta i početkom dvadesetog stoljeća, ali očito neinformirani teoretičar politike Zdravko Tomac, je u potpunoj ignoranciji, tih sitnih detaljčića, već joj daje aureole koje su nesuvisle i dakako neopipljivim ili bilo kakvim vidnim rezultatima u tome, što su neki nešto senzibilniji svjetski analitičari, geopolitičari nazvali čistom utopijom.

Ovakve Tomčeve indulgencije KGK osmišljene su i posložene, mogli bismo reći, u makijavelističkom duhu, disimulacije po konvencijama, ali da pri tome te disimulacije ne podliježu moralnim i etičkim sudovima, što nije ni decentno ni opravdljivo. Moj osobni odnos spram istine, je bio uvijek takav, da sam mrzio iz dna duše laži. Naime, za biti i živjeti u istini, treba se prije svega biti slobodni, u tom duhu nijedan vanjski faktor me nikada nije mogao spriječiti, pa i unatoč pokušajima i prijetnjama, da smo znali odgovoriti svim takovim izazovima, ostati svoj. Biti svoj, zadržavajući pravo na slobodu izričaja i ono što ja nazivam suverenim ljudskim pravom na istinu i samo golu istinu, bez bilo kakvih konvertitstva, zadobivanja pogodnosti, koji bi se mogli reflektirati na moju osobnu slobodu, stav, slobodnog strijelca.

Tomac u svojim auto damaskijama na izvjestan način disimulira indiferenciju, za sve ono što osobno nazivam domenom javnog dobra, civičkom dimenzijom javnog dobra i akata, koju je i ova predsjednica republike KGK u potpunosti zaboravila, i da ovakvoj javnoj osobi Tomac piše nerazumne panegirike, lišene najosnovnije logike.

Ako svijet želi biti prevaren, neka mu to bude, ili kako bi to rimski jurist i učitelj Cicerona, Quintus Macius Scaevola kazao: ” Si Mundus vult decipi, ergo decipiatur ”. Pa ako hrvatski narod želi ponovo birati KGK, neka mu to bude. Osobno, njoj, moj glas više nikada neću dati, a isto tako i Andreju Plenkoviću, daleko najgorem hrvatskom premijeru od reuspostave hrvatske države. Da raspolažem milijunima glasova ja im više ne bi dao jednog jedinoga!

Konačno, zar to nije prvorazredan cinizam i skandal tvrditi da je KGK uspješna predsjednica? Takvom naznakom g. Tomac zapravo kaže da bi naš narod trebao ljubiti nekompetenciju vlasti, umjesto da osudi improvizacije te “politike” koja se svodi na činjenicu da treba popraviti sutradan njene greške i izjave minulog dana. Vidna ilustracija je bila, dakako, po KGK prišaptali savjet njenih savjetnika, na koje se ona “vadi” oko i s pozdravom ZDS. Frédéric Nietzsche nas je već davno podučio kad kaže « Cinizam je jedina snaga pod kojom vulgarne duše nastoje dobiti čestitost…” Tome se u ovoj prilici nema što uzeti ili dodati! Stvari su jasne.

Pismo Zdravka Tomca donosi još jedan drugi biser pozivom hrvatskom općinstvu i zapravo daje nekakve smjernice intelektualcima kojim bi putem trebala biti koncipirana hrvatska politička zbilja između njegovih pogleda na ljevicu i desnicu, predlažući listu, ili nekakvu okosnicu liste za okupljanje za europske parlamentarne izbore.Pri tome je predložio i listu nekih novinarčića, jedne na široko dekoltirane damice, jedne zastupnica u EP i nekih i već neuspjelih neuspjelo oprobanih političara, kao nekakav svjetionik za okupljanje hrvatskih intelektualaca, koji bi kako on to kaže, mogao dobiti sigurno 20% glasova, kada bio se hrvatski narod prenuo i pokazao dobru volju za zajedništvo. Pri svemu tome Zdravko Tomac se postavlja ni manje ni više, već u ulozi jednog arbitra ? U ime čega i interesima čega? Još jedan prazni ćorak, ili kaj god, uzimljući hrvatsku inteligenciju za kretene?!

Naravno g. Tomac ne može ići ispod već ustaljene šablone, koja je utjelovila njegov politički habitus i gledanja na striktnu podjelu desnice i ljevice. Potrošeni, u krajnjoj liniji, politički nepismeni političar, bi se sada htio postaviti još jednom u uloge arbitra, koji bi sastavljao i trasirao hrvatsku političke silnice budućnosti.

Zdravko Tomac proizvod tragičnih vremena na našim prostorima, koji je vjerovao u cinizam kao objektiv povijesti, materijalizme, koji nisu bili ništa drugo do disimulacije i organizirane laži, kao da nam želi reći, kako bi eto ispalo na kraju, da je to bila samo dobra volja, zaboravljajući pri tome sve žrtve, progone, bespuća tog bezumlja i zla, kojeg je s drugovima provodio, propagirao, militantno podučavao, ideologizirao, da bi se danas posuo pepelom, preobratio, preveo u skrušenog vjernika, a potom kao da se ništa nije desilo, htio nametnuti u arbitra dijeljenja lekcija, koje nitko ne želi slušati od takvih izvitoperenih kameleonskih duša.

Kao kršćani, možemo mu oprostiti, i oprostili smo mu, ali oprost ima i limite koji se očituju u intenzitetu poniznosti, stvarnom ključnom preobraćenju, iskrenosti tog čina. Moja uvjerenje i instinkt u odnosu na g. Tomca promatrajući njegovo djelovanje i na distanci, pa iz blizine, ne odaje mi znakovlje iskrenosti, jer se Tomac zapravo nikada nije pomirio s činjenicom da je ispao iz vodećih igri, i da po svom habitusu ne može biti onaj, koji daje danas, pa ni sutra, moralne lekcije, kada ste svojim životnim putem ostavljali ne mali broj tragove, koji su daleko od etičkih i moralnih uzoritosti.

Ideolog gradskih i republičkih, koje kakvih, centralni komiteta, partijskih komisija, scrib Jakova Blaževića, Kardelja… perjanica i Račanova desna ruka, kandidat reformiranih komunista spram Franje Tuđmana, spin doktor Dražena Budiše kojeg će uvesti u koaliciji Račan-Budiša i povratiti nakon deset godina, na vlast komuniste, koji će uništiti i unazaditi hrvatsku državu. Šef izbornog stožera u predsjedničkim izborima totalnog “Hlebinca“ u politici Dražena Budiše, koji će upravo Tomčevim posloženim “naivnostima“ dovesti Stipu Mesića kao nasljednika Franje Tuđmana i staviti točku na i političke karijere Dražena Budiše. Budiša nije toga, doduše, puno razumio u politici, vidljivim njegovim protivljenju referendumu o neovisnosti Hrvatske, a potom o koaliciji s Račanom, konačno povjerenjem Tomcu, koja će ga smišljeno “preveslati” preko vode, zapravo stajati glave, što je svaki analitičar s dignitetom već čitao unaprijed kao evidentnost. Sjećam se da sam to najavljivao mojim prijateljima i znancima mjesec dana prije izbora i kasnije, koji su mi se smijali u brk, govoreći da Mesić nema šanse biti izabran. Dok sam osobno tvrdio da Budiša nema nikakve šanse pobijediti Mesića, koji je bio za svakog pažljivog promatrača i Račanov izbor. U svojim vremenima slijedit će Zdravko Tomac nove transformacije, sljedivši HDZ-ove različite kompozicije na vlasti od Sanadera do njegove kumrovečke učenice Jadranke Kosor, preko Karamarka i njegova infantilnog ministra vanjskih poslova Kovača, koji nikada ništa nisu shvatili u politici, koje će također veličati panegiricima naš vrli g. Tomac itd.…evo sada i uz KGK, a vjerujem, ako ga zdravlje podrži, da ćemo mi još vidjeti tih transformacija i mijenja, kod ovog već priličito isluženog, ali velikih apetita, političara.

Svaki razuman čovjek njegovog pedigrea bi jednostavno stajao kao zaliven, ukliješten u blok kamena, ne bi ispuštao ni glasa, dok eto g. Zdravko Tomac obojen svim spektrom političkih bojica i tendencija, koji su se izmijenili minulih šest desetljeća na ovim našim turobnim prostorima, bi želio biti ponovo nekakav politički guru, spin doktor, davati naputke i javne packe i lijevo i desno, poput nekakvog političkog čistunca, kojega krase i znanje i besprijekorna moralna i etička vertikala. Mislim da mu se to treba konačno reći, da to nije slučaj u njegovom primjeru, iako moram priznati, da sam se, dakako, dvoumio, da mu sve ovo spočitnem, ali poradi javnog i civičkog zdravlja, mislim da mu je to netko već davno trebao reći.

Problem je upravo u tome, da gospodinu Tomac ta vertikala vidno nedostaje, ona je njemu tako daleko, mjerljivom svjetlonosnim godinama, koje su njemu toliko strane, poput slika jednog paysaga jednome slijepcu. Kako bi Srbi kazali, njihovim jezikom, a što g. Tomac vrlo dobro razumije, svojim pismom » Zdravko bre, promašio si ceo futbal »!

U Parizu, na dan svetog Benjamina, 31. ožujka 2019.

Ante Glibota/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.