Davor Čelan: Dario Kordić – Istinski uzor mladima!
U „hrvatskom“ javnom prostoru je ovih dana ponovno pokrenuta prljava kampanja protiv hrvatskog heroja Domovinskog rata Daria Kordića. Dario Kordić, koji je uz mnoge druge zaslužan da su Hrvati Herceg-Bosne opstali kao narod u Bosni i Hercegovini, ponovno je izložen linču jugoslavenskih i velikobošnjačkih medija. Kao što vjerujem svi već znamo, povod takvom linču bilo je Kordićevo predavanje u Zagrebu pod naslovom „Bog iza rešetaka“. Mala skupina jugoslavenskih huligana, koji se skrivaju iza naziva „aktivisti“ pokušala je prekinuti Kordićevo predavanje, u čemu su Bogu hvala na kraju ipak spriječeni.
„Aktivisti“ su jasan pokazatelj, da je obrazovanje u RH zakazalo!
Velikobošnjački mediji, potpomognuti antihrvatskim elementima krenuli su veličati skupinu kako oni kažu „antifašista“ a ja ću ih nazvati skupinom koja se i dalje zalaže za Titovo propalo „bratstvo i jedinstvo“ koje je na koncu i rezultiralo krvavim Domovinskim ratom u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Odmah su im se u saboru pridružili drugovi iz SDP-a, osobe koje u najmanju ruku mrze sve što ima hrvatski predznak, a Hrvati Herceg-Bosne i dijaspore, koji čine glavni stup Hrvatske slobode su im ipak najveći problem.
Iako smatram, da ne trebamo trošiti previše riječi na osobe kojima je glavni uspjeh u životu prekidati predavanje o vjeri, kako bi propagirali tezu u koju vjeruju samo oni i velikobošnjački unitaristi, kratko ću ipak i o njima u nastavku. No, poanta kolumne kao što pokazuje i sam njen naslov bi trebala ići u malo drugom smjeru. Ipak, u jednu je ruku smiješno ali u drugu ruku doista žalosno gledati, kako osobe koje slave velikog zločinca krvavog bravara Josipa Broza Tita, koji je odgovoran za Bleiburg i ostala stratišta Hrvata i drugih, optužuju poštenog, hrabrog, nevinog i ponosnog heroja Herceg-Bosne i cijelog hrvatskog naroda za ratni zločin.
Najmanju odgovornost za takvo ponašanje snose sami „aktivisti“ a najviše roditelji i država, koja ih nije uspjela naučiti povijesti, te ih educirati o tome što se događalo s hrvatskim narodom u lašvanskoj dolini. Nažalost u slučaju „aktivista“ zakazao je kućni odgoj, ali je isto tako zakazalo i obrazovanje koje su trebali steći u školi. Kada se te dvije komponente sastave onda nas ne treba začuditi ponašanje samoprozvanih jugokomunističkih „aktivista“ i njihovih mentora u Hrvatskom saboru, koji nažalost svakim danom sve manje liči na hrvatski. Obrazovanje u Republici Hrvatskoj nažalost je zakazalo, a primjer za tu činjenicu su „aktivisti“ koji napadaju hrvatske branitelje u Republici Hrvatskoj ali i Bosni i Hercegovini. Napadi tih „antifašističkih“ aktivista, zastupnika i novinara na Daria Kordića nisu samo napadi na Kordića i njegovu ponosnu obitelj, već isto tako napadi na cijeli hrvatski narod Herceg-Bosne, pa rezultirajući s time i na temelje slobodne i suverene najdraže nam Domovine Hrvatske.
Da je država Hrvatska odradila posao kako treba, posebice tu naravno mislim na posao nakon 2000-te, „aktivisti“ bi bili upoznati s onime što se događalo 90-tih godina u srednjoj Bosni. Isto tako bi ti aktivisti znali što su mudžahedini činili tamošnjim Hrvatima, te koliku je pozitivnu ulogu Dario Kordić imao u obrani ponosnih Hrvata središnje Bosne. Također, ti „aktivisti“ bi znali, da se nije dogodio samo zločin u Ahmićima, koji svako normalan osuđuje, već da su se događali i zločini u Križančevom selu, Trusini, Bugojnu, Grabovici, Uzdolu itd. mogao bih do jutra nabrajati. Također, da je država Hrvatska odradila posao kako treba, ti „aktivisti“ bi bili konfrontirani činjenicama, koje jasno ukazuju na to, da je Dario Kordić nevin, te se ne bi konstantno pozivali na tzv. Haaški sud, koji je svoju ulogu u potpunosti ispunio. Uloga tzv. suda od početka je bila jasna, izjednačiti žrtvu i agresora te u potpunosti amnestirati velikobošnjačku politiku.
Postoji i druga, ljepša slika mladih!
Ipak, koliko god mrzitelji hrvatskog naroda pokušavali izbrisati istinu, te koliko god pokušavali uvjeriti mlade Hrvate da pripadaju zločinačkom narodu, u tome Bogu hvala nisu niti će u budućnosti uspjeti. Tome su jamac i oni mladi Hrvati, koji stoje u potpuno suprotnoj strani naspram „aktivista“, te oni doista znaju tko su bili Dario Kordić i Slobodan Praljak, što je bila Hrvatska Republika Herceg-Bosna, te što su te osobe i ta institucija značile hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini ali i hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj, što danas mnogi zaboravljaju.
Jer svima bi trebalo biti jasno, da je pala Hercegovina ili Lašvanska dolina, ne bi bilo ni Republike Hrvatske u današnjim granicama. Mladi studenti, koji su sudjelovali na predavanju Daria Kordića imali su doista mnogo toga za naučiti od divnoga čovjeka, sa srcem pune ljubavi. Za razliku od „antifašističkih“ novinara, „aktivista“ i zastupnika ja kao mladi Hrvat od Daria Kordića doista mogu dosta toga naučiti. Ne samo ja osobno, nego cijela generacija koja pripada mojim godinama ali i starije osobe. Šteta što osobe, koje su pokušale sabotirati predavanje Daria Kordića nisu sjele i poslušale izlaganje Kordića, pa bi i one barem nešto naučile u životu, kada su to propustili učiniti njihovi roditelji ali i profesori u školi i na fakultetu.
Sada će te se možda upitati, što ja kao mlada osoba mogu naučiti od Daria Kordića. No, odgovor je vrlo jednostavan: Mnogo toga. Od Daria Kordića mi mladi možemo naučiti kako se brani svoj dom, svoj narod i svoja obitelj od puno jačeg i iznimno opasnog protivnika. Također možemo učiti, kako unatoč svemu ostati dosljedan, ne izdavati svoje suborce. Rijetki su oni, koji u teškim nevoljama ne izdaju svoje suborce, svojega predsjednika, svoj narod, a Dario Kordić je jedan od njih. Na veliku žalost dušmana hrvatskog naroda, u koje spadaju i samoprozvani „aktivisti“, Dario Kordić će s ponosom koračati svojom Herceg-Bosnom i svojom Hrvatskom Domovinom, za koju je 90-tih godina ratovao, te za koju je proveo 17 godina u uzništvu. Hvala Bogu u Hrvatskoj Katoličkoj crkvi ima mjesta za osobe poput Daria Kordića, jer kad zakaže kućni odgoj i obrazovanje onda je Katolička crkva ta koja svoj narod mora izvesti na pravi put, put prema Isusu Kristu, jedinom našem spasitelju, a ne prema krvavom bravaru Titu. Dario Kordić upravo je pravi primjer kako ponizno slijediti put Krista, te nama mladom hrvatskom puku može biti samo primjer u tome.
Davor Čelan/Hrvatsko nebo