Damir Pešorda: Zajednički nastup ili marginalizacija

Polako se kristalizira stanje na političkoj sceni pred predstojeće izbore za Europski parlament. Ako je vjerovati anketama, HDZ-u pripada pet, SDP-u tri, Živom zidu i Amstardamskoj koaliciji po jedan mandat, a za preostala dva mandata borili bi se HDZ, Živi zid i Most. Stanovite šanse za jedan od ta dva mandata imaju i Neovisni za Hrvatsku, no za to je mala vjerojatnost. Tako stvari stoje po HRejtingu, neka druga istraživanja daju nešto drukčije rezultate, ali ne bitno drukčije. Tako, recimo, istraživanje CroElecta, agencije naklonjenije domoljubnim opcijama, predviđa sljedeći raspored mandata: HDZ-u 4 mandata, SDP-u 3, Amsterdamskoj 2 te Živom zidu, Mostu i NHR-u po 1.

  Rezultate anketa možemo sažeti u sljedeći zaključak: HDZ-e pobjeđuje, SDP osvaja dostatno da Bernardić opravda svoj opstanak na čelu stranke, Amstardamska se koalicija predstavlja kao pun pogodak jer koaliciji nekoliko marginalnih strančica osigurava jedno a možda i dva mjesta u Europskom parlamentu, Živi zid se etablira kao treća politička stranka u zemlji, a desno od HDZ-a možda preživi NHR, a možda nitko. Sa stanovišta hrvatskih suverenista, kojima je još od Sanaderove izdaje tuđmanizma do danas glavna preokupacija ili vratiti HDZ izvornim načelima ili oformiti novu političku snagu sličnog profila, takvo je stanje stvari porazno. Unatoč brojnim pokušajima preuzimanja HDZ-a ili stvaranja alternative HDZ-u hrvatski suverenisti nisu uspjeli!

  Neovisni za Hrvatsku na predstojeće izbore, izgleda, izlaze sami, a Hrast, HKS, HSP AS i neke građanske udruge u koaliciji. Vjerojatno će na izbore izaći još neke stranke koje se deklariraju kao desne, nacionalističke ili suverenističke, tako da će i one uzeti koji glas. U konačnici možda NHR uspije izboriti jedan mandat, ali je vjerojatnost da se to dogodi, objektivno, vrlo mala. Ostali sigurno neće osvojiti mandat, ali će, kako se to kaže, prosuti glasove birača sklonih desnici. Suočen s takvom perspektivom prosječni hrvatski birač, umjereni nacionalist i tradicionalist, svoj će glas opet nevoljno dati HDZ-u. Poslije će taj izbor sebi i drugima pravdati time da nije imao za koga drugoga glasovati. Već tko zna koliko izbornih ciklusa HDZ pobjeđuje na taj način.

  Imajući u vidu sve navedeno, logično se nameće pitanje zašto suverenisti ili nacionalisti (kako se u NHR-u nazivaju premda osobno mislim da je izraz ‘suverenisti’ bolji, iz više razloga) na izbore ne izlaze na jedinstvenoj listi? Argumenti za zajednički izlazak jesu: zajamčeno osvajanje jednoga, a vrlo vjerojatno i dva mandata; stvaranje političke platforme koja će dezorijentiranim i razočaranim biračima pružiti dokaz da može funkcionirati i oporba HDZ-u s desna, što bi znatno utjecalo na sljedeće parlamentarne izbore, bili oni redovni ili prijevremeni. Argument protiv zajedničkog izlaska na izbore jest da zajednički izlazak možda odgađa raščišćavanje stvari na tom dijelu političkog spektra. Točnije rečeno: oni koji uspiju na predstojećim izborima, nametnut će se kao jedina opcija za glasače na sljedećim izborima. Međutim, prilično je izgledno da ne uspije nitko od navedenih te HDZ, ma koliko ustupaka činio HNS-u, SDSS-u i sličnima, i dalje ostane suvereni gospodar tzv. desnoga biračkoga tijela.

 Stoga bi navedenim strankama pametno bilo ići s jedinstvenom listom. No, u tom slučaju postavlja se pitanje poretka na listi. Poznajući nepisani zakon hrvatske političke margine, koji glasi ‘Što manja strančica, to veći ego njenog predvodnika’, siguran sam da bi postizanje takvog dogovora bila nemoguća misija. Ovih dana mi je jedan poznanik, znameniti  hrvatski intelektualac i čovjek s velikim političkim iskustvom, iznio zanimljivu ideju koja bi možda mogla riješiti taj sukob taština kao prepreku ujedinjenju suverenista. Neka potpišu – veli on – međusobni dogovor da će se u Europski parlament ići po preferencijalnim glasovima, a ne po poretku na listi. Dakle, da ne ide samo jedan po preferencijalnim glasovima kako je to po sadašnjem zakonu nego i ostali koliko već mandata osvoje. Tako bi testirali i svoj ugled u narodu, ali i dali izravnu podršku inicijativi za promjenu izbornog zakona za koju je skupljeno 400000 potpisa. To bi mogao biti model suradnje i za parlamentarne izbore.

 Ideja, čini mi se, nije loša, no sumnjam da će biti prihvaćena. Naime, od 2007. – kada sam i sam, doduše u marginalnoj ulozi, sudjelovao u jednom od prvih pokušaju okrupnjavanja domoljubne alternative HDZ-u – prilično sam skeptičan prema pokušajima ”ujedinjavanja desnice”. S druge strane svjestan sam da nije normalno da u cijeloj Europi jačaju suverenističke snage, a da je samo u Hrvatskoj taj potencijal za sada gotovo potpuno paraliziran.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo