Mile Prpa: Paklena spirala kriminala i korupcije u Hrvatskoj

Živimo u najljepšoj zemlji na svijetu. Živimo u klimatskom raju, idealnom za život. Bog nam je dao sve, osim razuma i poštenja, što je osobna kategorija svakog pojedinca.

Ali živimo i u krugovima paklene spirale, gdje se svaki novi krug  našeg nepoštenja, gramzljivosti, kriminala, korupcije i sl. – sve više i više širi kao krugovi spirale i obuhvaćaju cjelokupnu naciju, naprosto s ciljem da je proguta i da na kraju  od hrvatske države opstane samo povijesni pojam, da je nekad tu bila .

Sve dosadošnje hrvatske vlade, beziznimno sve, od 1990. moralno su zakazale, počevši od one prve Vlade u vrijeme Dr. Franje Tuđmana pa sve  do danas. Niti jedna Vlada u svom mandatu nije htjela (ne nije mogla) nego nije htjela nagaziti na sve veći i veći kriminal u svojim i političkim  i gospodarskim krugovima, i uništiti ga poput pesticida koji uništava korov u nasadama. Nitko me ne može uvjeriti da nije tako, jednostavno u Hrvatskoj nema političke volje da se korupcija, kriminal i široki dijapazon različitog grabeža iz Državnog i svih regionalnih i lokalnih proračuna izravno ili neizravno isisavaju sredstva, koja je ovaj bijedni i polugladni nesretni narod  uz znoj i suze stvarao.

Čak su izmislili, da ne bi ružno zvučalo,  za krađu i pljačku upotrebljavaju riječ “otuđiti”. Otuđiti nešto nije pravni termin iz oblasti kriminala i kriminologije, već je pravni termin iz stvarnog prava koji znači, ako sam pravnim poslom prodao svoju kuću, ili bilo koju drugu nekretninu ili neke druge vrijednosti otuđio sam ih, što znači ne biti više njihov vlasnik . Otuđiti znači prodati ili darovati nešto, a ne ukrasti.

Kriminal i korupciju možemo za vazda uništiti i izbaciti je iz Hrvatske samo dubokom, dubokom reformom pravosuđa i zakonodavsta koje regulira to područje. Treba po hitnom postupku izmijeniti Kazneni zakonik i Zakon o kaznenom postupku. Ne može netko ukrasti na stotine milijuna ili milijarde kuna, a još kad ga uhvate dovede sto i pedest svjedoka, tako da nije moguće godinama do kraja završiti kazneni postupak.

Treba uvesti drastične kazne, i ne samo to, nego propisati konfiskaciju cjelokupne  imovine. Zakon o kaznenom postupku treba preurediti, da bude vrlo efikasan, izuzetno ekonomičan, po ugledu, na neke druge države, da rješava stvari po principu in medias res. A  ne dopustiti strankama u procesu da otežu postupak u nedogled. Za svaku višu državnu, županijsku i lokalnu funkciju treba uvesti institut da funkcija traži prihvaćanje – odgovornost cjelokupnom njegovom imovinom za neuspjeh ili počinjeno kazneno djelo.

Nadalje teba odmah odmaknuti Ustavni sud, daleko i od kaznenih i od građanskih sporova, i treba ga vratiti u njegove gabarite.  Ustavni sud je najveća kočnica i u građanskim i kaznenom postupanju sudova. Iznad Vrhovnog suda, ne smije biti nikakve druge istance koje mogu poništavati ili mijenjati odluke Vrhovnog suda Hrvatske. Zašto bi se inače zvao “Vrhovni” – to je pravni apsurd!

“Pravna osovina” u Hrvatskoj često je  ona između Banskih dvora i DORH-a. Ono što politika “blagoslovi” to se i procesuira. Takvi procesi nisu pravni, a najmanje vladavina prava. Treba odmaknuti svaki utjecaj politike od bilo kaznenenih ili građanskih sporova. Nezavisnost sudstva je zaglavni kamen bez kojeg sudstvo ne može biti slobodno i samostalno.

Kazneni predmeti (kao oni protiv Ive Sanadera,) i brojnih drugih koji traju godinama, je slika nesposobnosti prvosuđa, njegove neučinkovosti, ali i pravna sramota cijelog političkog sustava u Hrvatskoj. Često se  zapaža, da se sudi i po ideološkoj liniji. Politička ljevica, da ne znam što učini, ona je imuna, gotovo rijetko se kad njeni počinitelji kaznenih djela procesuiraju. To samo govori da svi građani nisu isti pred zakonom. Također, treba ukinuti mogućnost  da se ukinuće pritvora kupuje novcima, počesto i u milijunima. To znači socijalnu nejednakost građana pred sudom. Bogatun kupi slobodu (najčešće ukradenim novcima), a sirotinja čeka presudu u zatvoru. Gospodo političari to je nemoralno, to je slika Vašeg lica, nekome pokazujete svoje lice, a drugima svoje naličje. Ili krupne ribe ako su i osuđeni šalju se na guljenje krumpira u neki restoran, a sirotinja ili kriminalci iz redova običnog naroda  kaznu odguljuju u zatvorima.

Predsjednik IDS-a povodom pljački Uljanika i sl. izjavljuje da IDS nema ništa s tim. To je priča za malu djecu. Svi ti pohapšeni ljudi, ali i mnogo šire su kadrovi koje je tamo instalirao IDS. Bez IDS, u Istri i Rijeci nitko ne može biti postavljen ni na onu minimalno višu poslovnu i sl. dužnost.

IDS je majka i “duhovini” začetnik kriminala u Istri , bolje kazano njen tajni pokrovitelj. Tu se ne može izbjeći, a da se ne spomenu Kosoričina i Milanovićeva Vlada, možda i Oreškovićeva, koje su tim brodogradilištima davali na milijarde kuna, bez da su poslali iti jednog čovjeka da kontrolira utrošak tih sredstava.

Odgovornost IDS-a je u tolikoj mjeri prisutna, da bi se skoro moglo govoriti da je došao do stadija koji zahtijeva državnu odluku o raspuštanju te stranke.

Društveni moral ili nemora izvire najčešće iz same vlasti, iz njenog vladanja, iz struktura ljudi od kojih je vlast sastavljena.

(Codex moralis croaticum).

Zagreb, 27. 03. 2019

Mile Prpa/Hrvatsko nebo