Analiza pobjede karaktera: Tko je oduševio, a tko podbacio; najveći problem i postava za Mađarsku

Hrvatska je pobijedila teže od očekivanog. To je eufemizam, ako se nećemo zavaravati, bila je to teška muka.

Azerbajdžan je dobar dio utakmice držao u šahu viceprvake svijeta, malo je nedostajalo da usred Zagreba napravi senzaciju.

Pobjeda karaktera

Hrvatska najveći dio utakmice nije igrala ni blizu svoje najviše razine, no Vatreni su još jednom pokazali karakter i pobjednički mentalitet, što je zapravo najvažnije u nogometu. Bez toga su sve ostale kvalitete uzalud.

Stara je poslovica da velike momčadi pobjeđuju i kada ne odigraju bogzna kakvu utakmicu. Hrvatska je to pokazala protiv Azerbajdžana, slavila je snagom volje, pobijedila je na mišiće. To je pozitivna strana priče. Bilo je dobrih stvari u igri Hrvatske, no ima mjesta i za kritiku.
Osjetili se izostanci

Možda je bilo odveć nadobudno očekivati neku visoku razinu igre s obzirom na to da je Hrvatska istrčala u nikad viđenom sastavu. Previše je izostanaka da se to ne bi osjetilo, pa makar se igralo protiv reprezentacije koja nije ni među stotinu najboljih.

Neki hrvatski reprezentativci prvi put su se uživo vidjeli, a kamoli da su igrali zajedno. Hrvatska je loše ušla u utakmicu, vidjelo se da momčad nije uigrana i da se igrači traže na terenu.

Pogreške stopera

Istini treba pogledati u oči. Prvo poluvrijeme, odnosno prvih 40 minuta bilo je prilično loše. Dok je trajala faza upoznavanja hrvatskih igrača, Azerbajdžan je stvorio dva zicera, jednog je iskoristio. U obje situacije grubo je pogriješila hrvatska obrana.

Prvo se Domagoj Vida u ključnom trenutku pokliznuo, a potom je Duje Ćaleta-Car napravio još veću pogrešku u lancu pogrešaka koje su začete još na polovici suparnika.

Umjesto da krene na Ramila Šejdajeva i usmjeri ga prema korneru, pogotovo jer mu je upomoć stizao Mateo Kovačić, on se nerezonski povlačio prema svojim vratima dopustivši protivničkom igraču da mirno ušeta u šesnaesterac i namjesti se na udarac u odličnoj poziciji za pogodak.

Buđenje Vatrenih

To su klasične pogreške nedovoljno iskusnih igrača i jako dobra pouka za budućnost. Je li Lovre Kalinić mogao bolje reagirati, pitanje je za razmatranje. Vjerojatno jest, no to nije bilo lako obraniti. To je naš dojam, ne morate se složiti.

Hrvatska se probudila u završnici prvog dijela, počela je igrati onako kako treba igrati protiv „zabetoniranih“ formacija. Vatreni su nekoliko minuta napadali u valovima, ubrzali su igru, pojačali su ritam, konačno su probijali preko bokova i takva igra ubrzo se isplatila. Izjednačenje je stiglo u najboljem trenutku. Sasvim je jasno da bi u nastavku bilo puno teže preokrenuti da nije pao taj gol na isteku prvog dijela.

Presudila igračka klasa

U drugom dijelu Hrvatska je zaigrala dosta bolje. Iako nisu stvarali neke jako izgledne šanse, vidjelo se da će gol stići prije ili kasnije ako Vatreni nastave pritiskati u istom ritmu. Na kraju je presudila igračka klasa, prije svega golgetersko umijeće i ledena mirnoća Andreja Kramarića.

Borna Barišić odigrao je odličnu utakmicu na poziciji lijevog beka. Po nama je bio možda i najbolji igrač utakmice. Uglavnom, ugodno je iznenadio. Postigao je taj jako važan izjednačujući gol, ali odigrao je u svima fazama igre dosta dobro.

Barišić najbolji

Bio je britak i jednostavan u obrani, s tek ponešto manjih pogrešaka, a uz to je bio jako opasan u napadu. Dobro je držao svoju stranu, nekoliko je puta došao iz drugog plana i opasno zaprijetio. OK, poneki centaršut mu nije uspio, tu ima još dosta prostora za napredak, ali nitko nije savršen. Za beka je najvažnije da ima moć ponavljanja i da ne odustaje ako mu koji put lopta pobjegne s noge.

Josip Brekalo možda je bio i najbolji gledajući samo drugo poluvrijeme. Donio je ono što se od njega i očekivalo, proboj i opću opasnost za protivnička vrata ulascima s desne strane. Moglo se pretpostaviti da u obrambenim zadacima neće briljirati.

On je ipak krilni napadač, a ne bek, doduše u ovoj utakmici izrazito ofenzivni. Trudio se u obrani, ali vidjelo se da mu u defEnzivnim akcijama nedostaje iskustva. Taj dio posla trebali su za njega odraditi stoperi.

Loše reakcije na kontraudare

To je bio plan koji nije bio baš najbolje odrađen. Azeri su stvarali dosta problema hrvatskoj obrani brzim kontranapadima. Vatreni prečesto nisu dobro reagirali kada bi gosti povezali dva-tri točna pasa.

Dvije SMO šanse iz prvog dijela spomenuli, a ni u drugom dijelu Azerbajdžan nije bio bez prigoda. Sjetite SE one velike šanse Dimitrija Nazarova u 57. minuti pri rezultatu 1:1. Da je to upalo, tko zna kako bi se utakmica razvijala. Na te pogreške mora se ukazati.

Petković mora biti opasniji

Debitant Bruno Petković odigrao je solidnu utakmicu. Napadač Dinama opet je pokazao da je jak na lopti, da je zna zadržati i odložiti.
Petković ima smisla za kombinatoriku, no kao istureni napadač trebao bi biti opasniji po protivnička vrata. To Hrvatskoj najviše nedostaje, da osim Kramarića ima još jednog pravog gol-igrača.

Činjenica jest kako je najvažnije da je Hrvatska upisala pobjedu na startu kvalifikacija. To je fraza koju je teško demantirati, no neće biti dobro ako se ne izvuku pouke.

Pobjeda je najvažnija, ali treba izvući pouke

Igra će se brzo zaboraviti, ali samo ako uspješno bude apsolvirano i gostovanje u Mađarskoj. U suprotnom će jamačno biti komentara da se i protiv Azerbajdžana vidjelo da to nije to

Treba ostati čvrsto na zemlji i dobro proanalizirati pogreške kako se u Budimpešti ne bi ponovile. Hrvatska se u energetskom smislu potrošila više nego što se očekivalo, no i Mađari su imali još jaču utakmicu u Slovačkoj, pa teško da su odmorniji.

Psihički su sigurno potrošeniji jer su oni izgubili, dok je Hrvatska slavila i napunila mentalne baterije.

Povratak Brozovića, Rebića i Lovrena

Izbornik je najavio da se u prvu postavu vraćaju prvotimci Marcelo Brozović, Ante Rebić i Dejan Lovren, koji je odradio utakmicu suspenzije. Međutim, i dalje ostaje problem desnog beka.

Logično je zaključiti da je Mađarska bolja od Azerbajdžana i da bi mogla raditi Hrvatskoj još veće probleme ako se Dalić odluči opet ići s Brekalom na desnoj strani.

Stoga je možda veća šansa da na desnog beka ide Karlo Bartolec ili možda Vida. Teško je reći za koju će se opciju odlučiti izbornik, ali dosad je nerado razbijao uigrani stoperski par Vida – Lovren. Njih su dvojica na Svjetskom prvenstvu bili armatura tada betonske hrvatske obrane, pa je sasvim logično što ih Dalić drži skupa.

Tko će na desnog beka?

No ovaj put nema puno mogućnosti, nema previše izbora. Bartolec jest desni bek po vokaciji, no nije provjeren u velikim bitkama, još uvijek je pitanje može li na adekvatan način odgovoriti potrebama reprezentacije i koliko mu izbornik vjeruje?

Ostatak momčadi je poznat, tu gotovo sigurno neće biti promjena. Raduje razina forme Luke Modrića. Kapetan igra sve bolje i protiv Mađara mogao bi biti još bolji. Ivan Rakitić cijelu je sezonu konstantan i za njega ne treba brinuti. Ivan Perišić može i mora bolje. On ima još puno prostora za napredak.

Protiv Mađarske trebat će podignuti formu

Zabrinjava što Kovačić opet nije iskoristio šansu da se do kraja nametne. Kada je zamijenjen, njegov pogled s klupe govorio je više od tisuću riječi. Nije bio loš, daleko od toga, ali od njega svi očekuju osjetno više, a to nikako da se dogodi.

Kako god, Dalić u veznom redu ima širok izbor igrača i tu može kombinirati. Hrvatska će protiv Mađarske vjerojatno morati odigrati bolje ako želi pobijediti.

Vatreni su sasvim sigurno kadri podignuti razinu igre za taman toliko koliko je potrebno da upišu tri nova boda. Vjerojatno neće biti potrebno da budu u formi kao sa Svjetskog prvenstva, nekih 70-80 posto bit će sasvim dovoljno./HMS/

Gol.hr./http://hms.ba/Hrvatsko nebo