Vlada i Ministarstvo krivi su za kaos u školstvu: Urušavaju se institucije obrazovnog sustava

Prošlih smo dana svjedočili obezglavljenosti Agencije za odgoj i obrazovanje koja je najprije u studenome prošle godine ostala bez Upravnog vijeća, a onda pred kraj veljače i bez ravnateljice kojoj je također istekao mandat.

Iako je u međuvremenu Vlada imenovala Upravno vijeće, koje će izabrati v. d. ravnatelja Agencije, a zatim raspisati i javni natječaj za izbor ravnatelja, ovaj slučaj pokazuje kako ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak i njezini suradnici svoj posao shvaćaju olako. I što je najgore, to nije prvi put. Ministrica Divjak s dva je mjeseca zakašnjenja, dakle 11. siječnja, uputila Vladi prijedlog potencijalnih članova Upravnog vijeća AZOO-a, a slična je situacija i u Agenciji za visoko obrazovanje. Članovima Upravnog vijeća mandat je istekao prije više od dvije godine, ravnateljičin je mandat također pri kraju. Gotovo ništa bolja situacija nije ni u Agenciji za strukovno obrazovanje. Upravnom vijeću te agencije rok je istekao u rujnu prošle godine, a u svibnju ove godine završit će mandat ravnatelja. Upravnom vijeću Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja nedostaje jedan član, a Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje ne funkcionira više od dvije godine, jer nema kvoruma, odnosno nije imenovano sedam novih članova. Gotovo je isto i u Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje. Ovo je samo dio institucija koje zbog aljkavosti ministarstva ne funkcioniraju potpuno ili funkcioniraju otežano.

Uz to, kao što je poznato, ministrica Divjak planira spojiti Agenciju za odgoj i obrazovanje s Agencijom za strukovno obrazovanje te Agenciju za visoko obrazovanje s Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Razlozi spajanja tih ustanova nikome nisu jasni, ali su pojedinci u tom planu vidjeli razloge zašto ministrica možda oteže s imenovanjem upravnih vijeća i ravnatelja. Nije također tajna da pojedini ravnatelji spomenutih agencija nisu bili ministrici po volji.

Koji god bio razlog, mnogima je apsurdno da ustanove koje su nositelji izrazito važnih poslova u obrazovnom sustavu ostaju bez čelnih ljudi, a time i nemogućnosti da obavljaju dio zadataka. Zbog toga mnogi smatraju da je urušavanje tih institucija zapravo urušavanje obrazovnog sustava.

Protuzakonito

– Nedvojbeno je tako. Dakle, nezamislivo je i nedopustivo u normalno uređenome društvu da su temeljne institucije odgojno-obrazovnog sustava u takvoj situaciji. Ako je obrazovni sustav jedan od glavnih stupova svakoga društva i njegova napretka, on mora imati potporne ustanove koje ga prate, unaprjeđuju, analiziraju njegov rad i predlažu nova rješenja. To su sad institucije, a posebno treba istaknuti Agenciju za odgoj i obrazovanje koja pokriva cijeli školski sustav, za visokoškolski sustav Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje i znanost i Agencija za visoko obrazovanje. Za školski je sustav važno i Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje koje već ne radi dvije godine i koje je imalo vrlo kvalitetne rasprave dok je postojalo, u kojima sam i ja sudjelovao, jer su me zvali kao eksperta, a koje je i po zakonu nužno. Naime to Nacionalno vijeće treba odobriti sve ono što se u normativnom smislu u obrazovnom sustavu događa. Dakle, ono je na neki način vrhovno stručno-političko tijelo koje u ime države odobrava procese. Trenutačno imamo kurikularnu reformu o kojoj je također svoje mišljenje trebalo dati Nacionalno vijeće – komentira prof. dr. sc. Ante Bežen i nastavlja:

– Ignoriranje spomenutih agencija i institucija posve je protuzakonito i to je samoubilačko djelovanje što se obrazovanja tiče. Reći ću vam, sadašnja Agencija za odgoj i obrazovanje već je svedena na minimum ovlaštenja koja u obrazovanju treba imati. Za to treba odgovarati ministrica, jer ruši sustav, a ne stvara novi – naglašava Bežen.

Po njegovu mišljenju, osim ministrice odgovorni su oni koji su na vlasti, odnosno HDZ, ali i SDP koji ima sličan obrazac ponašanja prema obrazovanju.

– Dakle, kriva je politička elita koja ne shvaća da je obrazovanje ključan motor razvoja svakog društva. Ništa im ne znače Finska i Irska, koje su baš tako što su obrazovanju dale prednost u svom razvoju došle do svojega trenutačnoga stupnja razvoja – zaključuje Bežen.

Ponižavanje sustava

Dodaje također da svaka normalna država stvori zakonske okvire unutar kojih provodi određene projekte, jer ako toga nema onda se sve pretvara u kaos. Bežen smatra da je ministrica s jedne strane vrlo ambiciozna, a s druge „površna i vrlo neodgovorna, jer ne promišlja dublje temeljne procese koji se zbivaju”. A to je samo po sebi pogubno, zaključuje Bežen. Slično kaže i saborska zastupnica Sabina Glasovac:

– Krajnje je ponižavajuće odnositi se tako prema sustavu, dok istodobno Ministarstvo najavljuje uvođenje kurikularne reforme. A jedna je od ključnih sastavnica reforme upravo edukacija, stručno usavršavanje, izmijenjeni koncept nagrađivanja učitelja i nastavnika gdje je Agencija za odgoj i obrazovanje nositelj tih aktivnosti i u djelokrugu su njezina rada. Situacija je prilično apsurdna.

Ne znam radi li se tu o namjeri da Ministarstvo poubija sve agencije i preuzme kompletnu dominaciju nad sustavom i na neki način autokratski vlada sustavom odgoja i obrazovanja ili su tu igre moći, igre prijestolja u kojima se HNS i HDZ naprosto ne mogu dogovoriti oko kadroviranja, odnosno o tome čiji će ljudi ući u upravljačka tijela te samim time imati i ključni utjecaj na izbor ravnatelja agencija, a onda i nekakvu moć upravljanja s dobrim dijelom fondova i proračunskih sredstava kojima raspolažu i raspolagat će agencije u idućem razdoblju. Međutim, koji god razlog bio, koji god motivi bili, mislim da je krajnje neprimjereno držati agencije takoreći na kruhu i vodi, na aparatima.

Glasovac dodaje da se može razgovarati o tome je li potreban plan restrukturiranja agencija koji je Vlada donijela.

– Nemam ništa protiv racionalizacije troškova i broja agencija u sustavu, ali to treba raditi na obzirniji i sustavniji način od onoga koji je Vlada prionula tom poslu. Ona će recimo spajati Agenciju za strukovno obrazovanje s Agencijom za odgoj i obrazovanje, gdje dovodi u pitanje dobar dio opstojnosti strukovnog obrazovanja i svega onoga što nas čeka u korištenju fondova, jer je Agencija za strukovno obrazovanje nositelj mnogih aktivnosti i kao takva je u operativnim programima koji su poslani Europskoj komisiji – upozorava Sabina Glasovac.

Obrazovni sustav kao bivša pomoćnica ministra obrazovanja dobro poznaje pa je treba shvatiti ozbiljno kad kaže da spajanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje s NCVVO-om može biti prilično opasno za sustav.

Zbrka

– Jesam za to da se agencije reorganiziraju, da im se pročiste ovlasti, ingerencije i nadležnosti, da se inzistira na izvrsnosti, na učinkovitosti, da budu dobre sluge sustava, opskrbljivači i savjetodavna tijela sustava i nositelji određenih aktivnosti. No, mislim da ovime ne ćemo postići nikakve uštede, ali neki bi se poslovi mogli prilično usporiti, pogotovo sad kad više nismo sami u toj priči nego ovisimo o europskim fondovima. Obvezali smo se u sedmogodišnjem razdoblju na neke stvari i moramo biti ozbiljni. I zato mislim da je sve ovo prilično šarlatanski. No, mene nažalost više stvarno ništa ne može iznenaditi iz našega ministarstva. Većinu odluka ministarstvo donosi preko noći, preko koljena i nisu utemeljene na stručnim javnim raspravama… Naprosto ne vidim smjer u kojemu ova Vlada ide – pomalo ogorčeno kaže Glasovac, naglašavajući da nije za to da se deset godina priča o potrebi promjene obrazovnog sustava i da ga se onda još deset godina mijenja.

– Jesam za ubrzavanje stvari, ali da se zna pravac kojim idemo. Mi to sad ne znamo. Ministarstvo je odstupilo od Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije koja je strateški dokument RH i pravac kojim se trebalo razvijati obrazovni sustav od predškolskog do visokog obrazovanja. Ovo što se naziva Školom za život nije cjelovita kurikularna reforma obrazovnih sadržaja, načina poučavanja, vrjednovanja, praćenja, ocjenjivanja i metodologije poučavanja. Znači, to je nekakav pokus, eksperiment nad djecom, ne znamo što su očekivani ishodi i rezultati, a mislim da ćemo od sljedeće godine u školama imati shizofrenu situaciju u kojoj će dio djece završavati po starim nastavnim planovima i programima, a dio će ići po postojećim kurikulumima Škole za život koji su uvedeni u sedamdesetak škola trenutačno… Kad je riječ o lektiri, jedni će ići po starom programu, drugi po reformiranom Jokićevom, a treći po Školi za život u kojemu su sporni kurikulumi za povijest, hrvatski… Imat ćete u četverogodišnjem obrazovanju tri različita programa, a sva ta djeca moraju ići na državnu maturu, biti ocjenjivana, vrednovana, ne znam kako će to izgledati. Ja želim ovoj državi sve najbolje i želim da imamo što kvalitetniji obrazovni sustav. Pratim sustav obrazovanja, bila sam u njemu i kao profesor i u ministarstvu svojedobno, vodila neke procese i projekte, ali koliko god se trudila više ne razumijem što se događa, što želimo, kamo idemo i što možemo očekivati u sljedeće tri-četiri godine – tvrdi Sabina Glasovac.

Djeca su pokusni kunići

Smatra da uvođenje novih programa uz zadržavanje stare državne mature, starog načina praćenja, vrednovanja i nema.ocjenjivanja, starih natjecanja, može dovesti djecu u frustraciju.

– Lako je što to meni nije jasno, ali je loše kad djeca ne znaju što ih čeka na obrazovnom putu. A ovdje se doista išlo parcijalno u neke izmjene i djeca su zaista pokusni kunići, bojim se da će oni platiti radi nečije pogrešne politike. Preko njihovih će se leđa lomiti pogrešne odluke – ističe Glasovac.

Kaže da je HDZ ušao u jednu trgovačku koaliciju gdje je alibi za ulazak u ideološku i svjetonazorsku promjenu za 180 stupnjeva HNS-u bila kurikularna reforma.

– Činjenica je da se koalicijski partneri oko mnogo stvari nisu usuglasili, da je ministrica, bez obzira a to što dolazi iz sustava obrazovanja pokazala eklatantno nepoznavanje određenih dijelova sustava, da se nije okružila savjetnicima koji znaju više od nje. A ne možete odvojiti politiku ministrice i ministarstva od vladajuće koalicije. S obzirom na to da se premijer ni u jednom trenutku nije ogradio od svega što ministarstvo radi, to znači da sve podržava. Mene ne zanima njegov privatni stav, to što u svoja četiri zida ili s najbližim suradnicima komentira. Činjenica je da se nijednom nije ogradio, da nikoga nije pozvao na odgovornost, a promjena nabolje nema. Onda to znači da je ovo Vladina politika, tako da ne vidim nikakvu razliku. Kriv je onaj tko radi štetu, ali i onaj tko drži ljestve ili mu pomaže. Ne bih amnestirala ni premijera ni HDZ. Ministrica radi na svom PR-u, ali netko joj treba reći da je politika mnogo više od PR-a, da je politika upravljanje tuđim životima i donošenje odluka koje se tiču tuđih života, u ovom slučaju sudbine djece. Ovo je službena politika Vlade koja blagonaklono gleda na činjenicu da njihovo ministarstvo odstupa od Strategije Republike Hrvatske, neovisno o tome kad je Strategija izglasana u Saboru i tko je na njoj radio. To je Strategija RH, a ne Milanovićeva! To je isto kao da ne poštujete hrvatske zakone. Pogledajte cirkus s Agencijama, meni je to nepoštivanje zakona. Možda od previše PR-a ministrica ne stigne voditi računa o nekim osnovnim stvarima. Sve je to igra prijestolja koju plaća narod. Nitko ne inzistira na tome da se stvari rješavaju. Ovo postaje teatar apsurda. Ne mogu vjerovati da država i državne institucije, javna uprava na takav način rade, odnosno ne rade. Ovo je nepodnošljiva lakoća postojanja. Tako se ne vodi ni kućni savjet, a kamoli država – zaključuje Glasovac.

Predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić nema dvojbi. Obezglavljenost pojedinih ustanova obrazovnog sustava za njega nije početak urušavanja.

Poodmaklo urušavanje

– Rekao bih da je urušavanje već u poodmakloj fazi. Očito je da ministrica ima neku drukčiju viziju tih agencija. Agencije su pružale određeni otpor pa ih je ona već u nekoliko navrata pokušala takoreći stišati. No, nikome nije jasno što ona s time želi, jer su poslovi koje rade te agencije neminovni i netko će ih morati raditi bez obzira na to bilo to pod jednim, dva ili tri krova. Mi u ovoj zemlji uvijek idemo cik-cak. Prvo smo išli Zavod za školstvo razdijeliti na ne znam koliko agencija, jer su rekli da je to zahtjev Europe i da mora biti tako, ali izgleda da ne mora biti tako. Jer sad bi se opet trebalo sve spojiti u nekakvu krovnu agenciju, ako ja to dobro razumijem. I stvari tako funkcioniraju – da ništa ne radiš, a da se stalno stvara dojam da se nešto događa. Ključno je da sustav ne bi smio trpjeti zbog bilo kakvih organizacijskih problema. A sustav trpi i sigurno će trpjeti još više, jer se u to ide stihijski, bez glave i repa, pa se ne zna točno što se želi postići, ali se zna da se ne želi ovo što se ima sad. Dojam je da su ministrici agencije i oni koji su njima upravljali smetali jer su upozoravali na propuste koji se već evidentno čine vezano za famoznu Školu za život – komentira Stipić i dodaje da dosad nikada nije bilo problem s funkcioniranjem ustanova u razdobljima njihove transformacije.

– U konačnici, nitko do kraja nije objasnio što ćemo dobiti spajanjem agencija, a ja jedino vidim jest da ćemo umjesto nekoliko ravnatelja dobiti jednoga ili dvoje. Ako se željelo neke osobe maknuti iz bilo kojih razloga, onda postoji mnogo jednostavniji put. Jer, stvoriti kaos da bi se postiglo nešto što se može mnogo elegantnije riješiti nema smisla. Čini mi se da nema suglasja među koalicijskim partnerima kao i u mnogim drugim pitanjima. Ali sad je ovo konkretna situacija gdje se to vidi. Obnašanje vlasti shvaćam kao odgovoran posao, a toliko me je puta stvarnost demantirala i pokazala da se može improvizirati, zbrda-zdola raditi, da se može što se hoće i da opet za to nitko ne odgovara, kao što u ovoj zemlji nitko ni za što ne odgovara. Nitko ne može biti odgovorniji od ministrice za ono što se trenutačno događa u obrazovanju. Jedina osoba koja može snositi dio zapovjedne odgovornosti jest premijer Plenković. To su jedine dvije adrese s kojih bismo trebali dobiti odgovore na sva ova pitanja. Sve je to njima na dušu. Mislim da ono najgore tek dolazi. Već je neko vrijeme očito, recimo na primjeru izrade Pravilnika o napredovanju, da netko sa savjetnicima Agencije ne računa u poslovima koji su im zakonom propisani. U tom slučaju treba mijenjati Zakon. Ili netko misli da može i mimo zakona? I to je eklatantan primjer bezakonja. Ima dosta tih revolucionarnih metoda u funkcioniranju odgojno-obrazovnog vrha. Oni se ponašaju onako titoistički, „ne ćemo se držati zakona k’o pijan plota”… Ne ću reći da iza toga stoji ministrica, ali ona je zapovjedno odgovorna za sve što se događa u sustavu. Pa i to promoviranje nezakonitosti kao nekakvoga normalnog načina funkcioniranja – zaključuje Stipić, prognozirajući da je dugoročno jedino izvjesno da nam slijedi kaos.

Odlaze najbolji

Stanje u kojem su se našli ne svojom krivicom zaposlenici ustanova teško podnose. Svjedoči tome i podatak da primjerice iz Agencije za strukovno obrazovanje odlaze najbolji zabrinuti za svoju budućnost i opterećeni neizvjesnom sudbinom agencije čijem su rastu i razvoju godinama pridonosili, mnogi od njih povlačeći novac iz europskih fondova za projekte kojima se Agencija ponosila. Što se planira dobiti spajanjem Agencije za strukovno obrazovanje (ASO) i Agencije za odgoj i obrazovanje nije jasno ni Mili Živčiću, ravnatelju ASO-a.

– Ne znam što se zapravo planira dobiti. Kratkoročno sigurno dobivamo problem u smislu lošijeg funkcioniranja i mnogih operativnih stvari. Prijeti nam opasnost uvjetno rečeno nesigurnosti kod radnika i odlazak ljudi koji su dio vrlo važnih timova pogotovo kad je u pitanju provođenje projekata koji ove godine dosižu oko 300 milijuna kuna. Tu se bojim da bi mogla nastati najveća šteta, jer imamo vrlo zahtjevne projekte koji počivaju na timovima, a ako se timovi osipaju onda će to loše funkcionirati. Svaki put kad informacija o spajanju Agencija postane predmet javnih priča, napravi se potres u agenciji. Ali i u sustavu koji Agencija pokriva – upozorava Živčić.

Djelatnici AZOO-a zadnjih dana nisu se time bavili, jer im je važnije bilo pitanje tko će im potpisati isplatu plaća budući su ostali bez ravnateljice. Ipak, ministrica je to pokušala riješiti opet mimo zakona. Pozvala je pomoćnike ravnatelja Agencije na razgovor i naložila im da potpišu isplate plaća i putne naloge.

– Ministrica nema zakonske ovlasti da daje zaduženja djelatnicima Agencije, a ona to stalno radi… O tome bruji čitava Agencija i ministarstvo. Nije im dala, što bi isto bilo protuzakonito, da potpisuju napredovanja i ugovore, nego plaće, jer je to ono što ljude digne na noge. Zastrašujuće je to što si ona dopušta – kazao nam je dobro upućeni sugovornik iz Ministarstva obrazovanja.

Školski portal/https://www.skolskiportal.hr//Hrvatsko nebo