Zagovara li Katolička crkva (u Koruškoj) ekumenizam ili ekomunizam?

Ovlašteni predstavnik Katoličke crkve u Koruškoj obavijestio je hrvatske biskupe da im ne dopušta služenje mise za duše žrtava na polju nedaleko Bleiburga. Zabraniti misu? Zabraniti misu za žrtve genocida?

Zabraniti misu za žrtve genocida komunističko-razbojničke bande koja je klala sve odreda: katolike, muslimane, Židove, Hrvate, Albance, Nijemce, žene, djecu, djevojčice, mladiće, civile, vojnike, ustaše, domobrane – sve su ubijali – nisu diskriminirali po rasi, spolu, naciji, religiji – bijahu vrlo „liberalni“ i „politički korektni“, gotovo ekumenistički nastrojeni, u svojim ubojstvima.

Istinabog, postoji jedna gotovo neznatna poveznica između te katoličke neizbirljivosti glede svakog čovjeka, jer svatko se može obratiti, i te komunističke neizbirljivosti glede svakog čovjeka, jer svatko se može zakopati. Doduše ne baš uspješno. Očito „nema ničeg hvaljenog u zemlji gdje je raslo najgore od svih stabala – križ“, kako veli Nietzscheov Zaratustra, kad nema razumijevanja za zemlju iz koje rastu samo kosti, preplitko zakopane. Uostalom, nastavljajući u tom tonu – sve prešućene istine postanu otrovne – i tako imamo zemlju zatrovanu kostima, valjda toliko otrovnim, da ni misu ne zaslužuju?

No, pustimo ove umne stvari, jer, ovdje se radi o bezumnom zločinu i još bezumnijoj zabrani mise za žrtve tog bezumnog zločina.

Jednom događaju može biti više uzroka, pa iako je tako, ljudi vole znati onaj odlučujući, koji je u najvećoj mjeri doveo do određene posljedice.

Zašto je došlo do zabrane mise za žrtve Bleiburga?

Zasigurno je to plod dugogodišnjeg djelovanja domaćih i stranih “antifa”, nelustriranih jugonostalgičara i samoprozvanih liberala koji se ne skidaju sa Soroševe sise. Dugi niz godina oni rovare, truju, lažu, obmanjuju i brzojavljaju ako negdje opaze “ustašku guju”, prvo bijelo polje, ili slovo U.

Ovoj je zabrani i pomogla “čuvena” hrvatska diplomacija; državu nam vode sve vrsni diplomati, govore desetke jezika iako ni na jednom ne umiju kazati što je Bleiburška tragedija, što je Križni put, koliko je ljudi stradalo, od toga koliko Hrvata, tko je odgovoran za to, i zašto Hrvatskoj i Hrvatima treba komemoracija za stotine tisuća pobijenih predaka. Diplomacija je, po tko zna koji put zakazala, jalova, nesposobna i uškopljena.

Međutim, katolička je Crkva jedinstvena i nedjeljiva Crkva. Katolički na starogrčkom znači sveobuhvatan, sve-prihvaćajuć. Očito se ne prihvaća baš sve. Također, crkveno (kanonsko) je jasno, a Crkva ima najdulju tradiciju postojanja i djelovanja na svijetu. Kroz ta su se silna stoljeća crkvene samobitnosti i opstojnosti uvriježila nekakava pravila; točno se znaju ovlasti svećenika, biskupa, nadbiskupa, nuncija ili kojeg već crkvenog dužnosnika, pa se isto tako zna koja odluka predstavlja diskrecijsko pravo pojedinog crkvenog funkcionera, a što predstavlja političku, svjetonazorsku odluku.

Donijeti odluku o zabrani mise, dakle austrijska katolička crkva brani misu hrvatskim katolicima za žrtve genocida?! Pa nisu austrijski biskupi idioti te nisu razmotrili kakvog će odjeka njihova odluka imati. Ne funkcionira to baš tako, kao što ministri ne donose odluke bez znanja i odobravanja vlade, odnosno predsjednika vlade. Zna se tko crkveni poglavar i nasljednik svetog Petra, Božji poslanik na zemlji! Papa Franciscus, kojemu Hrvati tepaju Franjo, iako se svakim danom svoga pontifikata sve više udaljava od našeg jedinog Franje, dakle Papa je taj bez čijeg znanja nije mogla biti donesena odluka Crkve u Koruškoj.

Odviše često Hrvati bijahu loptica kojom se poigravahu velike sile. Sjekle su se glave Zrinskom i Frankopanu, ali Hrvati su branili kršćansku Europu od osmanske najezde. I Austro-Ugarsku, najveću katoličku državu u povijesti čovječanstva, su branili Hrvati, ratujući za tuđinca i dajući nevjerojatne žrtve. I danas, Hrvati su većma katolici te imaju čak dva kardinala, što nije malen broj u odnosu na sveukupno katoličanstvo.

I kako se oduži “naša” Crkva, “naš” Papa? Prvo odgodi kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca te dovede svetosavske lažove u komisiju o Stepinčevoj kanonizaciji, da bi potom sad Crkva u Koruškoj zabranila misu za žrtve Bleiburga. Pa dobro što zagovara ovaj “liberalni” Papa i crkva (u Koruškoj) pod njegovom vlašću: ekumenizam ili ekomunizam?

Uvijek neki problemi s tim isusovcima, još od 1767. kad su protjerani sa svih područja na kojima je vladala španjolska i portugalska kruna do 1773. godine kad ih je Papa Klement XIV ukinuo kao crkveni red… Čini se da danas, 2019. godine ne svjedočimo Crkvi u nevolji, nego Nevolji u Crkvi, barem što se Hrvata tiče.

Naposljetku, čime su Hrvati, kao povijesno dobri i odani katolici zaslužili takvo ponašanje i odnos Vatikana spram njih? Vjeri su svojoj uvijek samo davali, a sad im se oduzima i udara ih u najbolnija mjesta – u svetog Alojzija Stepinca i svetu bleiburšku žrtvu.

L.C./http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo