ZAJEDNICA POVRATNIKA OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE: Demografska slika ratom stradalih područja Osječko-baranjske županije.

S JAVNE TRIBINE ODRŽANE U OSIJEKU U ORGANIZACIJI ZAJEDNICE POVRATNIKA OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE

Tema javne tribine: Demografska slika ratom stradalih područja Osječko-baranjske županije.

Gost tribine – prof. dr. sc. Stjepan Šterc: Demografska slika dosegnula je zabrinjavajuće razmjere u cijeloj Hrvatskoj a osobito je izražena u istočnoj Hrvatskoj i to u ratom stradalim područjima. Hrvatska danas ima negdje oko 17.000 više umrlih nego rođenih a oko 25% od toga se odnosi na istočnu Slavoniju, s tim da se prirodni pad pojavio 90-tih godina a agresija na Hrvatsku je samo ubrzala negativnosti. U posljednje četiri godine mi smo izgubili oko 70.000 ljudi i to je nevjerojatno da nitko u Hrvatskoj nije reagirao na tu problematiku. Ako se taj trend nastavi mi možemo izgubiti do 100.000 ljudi samo prirodnim putem a istovremeno mi imamo silinu iseljavanja koja mora dodatno zabrinuti jer do kraja 2017. je iz Hrvatske iselilo oko 47.000 ljudi a uselilo je oko 15.000 ljudi i to u Zagreb i na Jadran a u ratom stradala područja niti jedan, dakle, negativna migracijska bilanca je do 35.000 ljudi. To je po Državnom zavodu za statistiku. Kad se uzme prirodni pad i migracija mi imamo godišnje manje oko 50.000 ljudi. Podaci zemalja useljavanja nam govore da je taj podatak na razini 80.000 ljudi jer podatak “Destatisa” Njemačkog da je samo u Njemačku uselilo 57.000 ljudi na godišnjoj razini. Kada se sagleda cjelokupna slika onda se vidi da u procesu iseljavanja Istočna Hrvatska sudjeluje najvećim udjelom jer negdje oko 30% iseljavanja je iz Slavonije. A kad gledamo cjelokupnu Hrvatsku, apsolutno su najugroženija bivša okupirana područja gdje je prisutan najgori demografski oblik koji se zove IZUMIRANJE, u kojem je udio starog stanovništva u odnosu na mlado, gotovo dvostruko veći, gdje više nema biološkog potencijala, dakle ratom stradala područja su područja u kojima više nije moguća revitalizacija domicilne populacije. Da bi se ta područja revitalizirala, mora krenuti useljvanje mladog stanovništva iz gradova, dakle mlado, nezaposleno i obrazovano stanovništvo usmjeravati u ta područja poticajnim modelima koji bi eventualno mogli biti nositelji inovacija. Ako se to ne dogodi, ovo stanovništvo koje još sada tu živi, će jednostavno biološki nestati. Pozivamo Vladu da se, između ostaloga, razvijaju modeli kvalitetnih poticaja za mlade te da ih se, umjesto izvan Hrvatske, usmjerava u ruralna područja ali to moraju biti tako kvalitetni poticaji da mladi shvate da je njima odlazak u ta područja financijski ekvivalent odlasku u inozemstvo. Te smo mjere već imali u Zakonu o područjima posebne državne skrbi gdje su bile predviđene plaće u tim područjima za 50 i 100% veće nego što su u ostalim dijelovima Hrvatske. I to je u početku funkcioniralo. Također je bilo predviđeno oslobađanje od poreza za sve firme koje registriraju gospodarsku djelatnost na ratom stradalom području i zaposle 5 ljudi. Sve to stoji u tom Zakonu koji je tada prihvaćen aklamacijom u Saboru, dakle, svi klubovi i svi zastupnici, među kojima je 50% aktualnih zastupnika u sadašnjem Saboru. Dakle, mi imamo zakonsku osnovu ali kako vrijeme odmiče i kako se Vlade mijenjaju, ne donose se te odluke i objašnjenje je uvijek jedno te isto: mi nemamo za to novaca.

Ako se analizira državni proračun, može se vidjeti koliko je tamo manje važnih stavaka od demografske revitalizacije ratom stradalih područja. Tu se može naći oko 14 milijardi s kojima možemo pokriti i demografsku revitalizaciju, regionalni koncept razvoja tih ratom stradalih područja i znanost i obrazovanje koje je temelj svakog društva i države.

“Analizirajući ratom stradala područja, nisam našao niti jedan element koji bi pokazao da se tu nešto događa” – rekao je Šterc i nastavio:

“S druge strane, područje koje je oduvijek bilo područje useljavanja danas je postalo područje iseljavanja. Ja sam uzeo brojke za svih pet županija istočne Hrvatske, koje pokazuju da je samo u godini dana brojka iseljavanja između 15 i 20%. Imali smo situaciju da je prirodni pad bio 2016. godine oko 8.200 a godinu dana kasnije 11.400 ljudi, da je iseljavanje u godini dana oko 16-17.000 ljudi. Ako pretpostavimo da je iseljavanje vjerojatno dvostruko veće, prema podacima drugih zemalja, vrlo vjerojatno je da je iseljavanje iz istočne Hrvatske preko 30.000 ljudi. To nitko javno ne želi priznati ali obilazeći teren, vidi se da su stvari puno gore na terenu nego što pokazuju brojke jer su brojna sela gotovo napuštena.

E, sad što se događa? Ljudi na terenu u općinama shvaćaju da oni sami na lokalnoj razini ne mogu ništa napraviti. Mogu krenuti, može to biti u početku pozitivno ali bez Nacionalnog koncepta nema ništa. Tek komplementarno s Nacionalne i lokalne razine mogu dati nekakve opipljive rezultate.

Tu postoje dva modela. Jedan model je revitalizacija domicilnom populacijom, što je nemoguća misija u ratom stradalim područjima, ali je moguća u nekim dijelovima Hrvatske, i drugi model je – useljavanje – imigracija. E sad, imigracija kojeg stanovništva? Ova velika imigracija 2015. prema Europi se pokazala katastrofalnom jer je slomila granice, društva, ugrozila je integritet, sigurnost itd. i onda je Europa vidjela da se s tim ne rješava ovaj problem. Dakle, na razini unutarnje imigracije mora biti gradska populacija kojoj će se ponuditi vrlo ozbiljne poticajne mjere. Tu je vrlo bitno Ministarstvo regionalnog razvoja koje bi trebalo izraditi projekte koji se temelje na onim potencijalima koje nude ti ratom stradali prostori. To je tzv. “Irski model” gdje se potiče djelatnost koja se temelji na prostornom potencijalu a za takvu djelatnost je potrebno između ostalog i mlado i obrazovano stanovništvo. Jedna ozbiljna anketa među studentima u Zagrebu je pokazala da bi oni bili spremni preseliti se u ta ratom stradala ruralna područja kada bi Ministarstvo regionalnog razvoja raspisalo za svaku regiju natječaj za 500 obitelji, koje bi se usmjerilo u ta područja, riješilo stambeno pitanje, pristojne plaće itd.

S druge strane mi imamo oko 30.000 stanova u državnom vlasništvu razasutih po cijeloj Hrvatskoj koji su amortizirani i devastirani a uz malo ulaganje mogli bi se ponuditi za ovakav program jer sada ničemu ne služe.

Republika Irska je zemlja po broju stanovnika slična Hrvatskoj, koja je primijenila spomenute modele. Irska je 1961. godine pala čak na 2.800.000 stanovnika, sa 6.300.000 prije 30 godina. Kad su oni vidjeli da je zemlja u kolapsu, počeli su primjenjivati gore spomenute modele i mjere i Irska se digla. Oni danas imaju 4.300.000 stanovnika, prima imigraciju i svoju i selektivno iz Europe obrazovano stanovništvo i Hrvatsko posebno, i ima sve demografske pokazatelje pozitivne. Prema tome, može se, ali je prema sebi usmjerila svjetske firme koje su bile u vlasništvu njihovih Iraca u ostalim dijelovima svijeta tako da su tamo danas registrirane neke od najjačih svjetskih firmo, između ostalog i APLE, ali su oni oslobodili sve te firme 10 godina poreza na dobit pa su investitori shvatili da mogu funkcionirati jednostavnije i da im je isplativije.

Ja sam to predlagao sadašnjoj vladajućoj strukturi, između ostaloga i ministru financija tvrdeći da mi u ta područja moramo usmjeriti mala i srednja poduzeća i da ih moramo osloboditi poreza iz prostog razloga što ta područja ionako nemaju nikakve koristi od njih a kad dođu u ta područja barem će porez od zaposlenih ljudi biti veći. Mogli smo također nastaviti tu priču s ratom stradalim područjima na način da s njih maknemo PDV.

Podaci pokazuju da je u ukupnom prihodu RH od PDV-a prihod s ratom stradalih područja manji od 1% i njegovim ukidanjem ratom stradala područja bi “prodisala”. Činjenica je da ako ne uključimo u rješavanje ove problematike porezni sustav u funkciji revitalizacije gospodarstva, nećemo ništa napraviti” – zaključio je Šterc.

Josip Kompanović, predsjednik ZPH: ” Mi u Zajednici već niz godina upozoravamo na spomenute probleme koji su osobito izraženi na ratom stradalim područjima. Međutim, jednostavno svi u Hrvatskoj izbjegavaju i spomenuti termin “ratom stradala područja”. Kao da se pokušava taj dio povijesti pobrisati i više nećemo spominjati ratom stradala područja. E, MI HOĆEMO!!!

Upozoravamo već dugi niz godina na činjenicu da je Zajednica dala svoj veliki doprinos da se ljudi vrate na ta područja koja su bila okupirana i nigdje u svijetu takva akcija nije uspjela na način da su se prognanici vratili preko 90% svojim kućama. Međutim, vrlo brzo smo detektirali problem da su se ti ljudi vratili svojim obnovljenim kućama i postali su socijalni slučajevi. Nisu imali od čega živjeti, nisu imali čime školovati svoju djecu i počeli su ponovno iseljavati, ovoga puta ne zbog ratnih pogibelji nego naprosto zbog toga što nisu imali od čega živjeti.. Tada smo počeli raditi pripreme kolokvijalno nazvanog Zakon o ratom stradalim područjima gdje smo upravo ovakve mjere, kroz poreznu politiku, kroz stambeno zbrinjavanje, ponudili rješenja koja idu za tim da se u ta područja privuku investitori i oživi gospodarstvo, jer ako su potpuno jednaki uvjeti u Čakovcu i u općini Popovac za koju 99% ljudi niti u Hrvatskoj ne zna gdje je na zemljopisnoj karti, naravno da neće doći ovamo.

Naravno da to mora ići kroz Ministarstvo regionalnog razvoja. Mi smo se više pita sastajali i razgovarali o tome. Ministrica Žalac se naslanja na Europske fondove i na sve ono što kroz te fondove može financirati, i rekli smo, lijepo je kad se obnovi središnji ili “Bećarski” trg u Vukovaru ili vukovarski vodotoranj ali to ne zapošljava.

Kad je u pitanju demografska devastacija tih prostora odavno smo rekli da su dvije stvari ključne: imati krov nad glavom i posao s pristojnom plaćom od koje se može uzdržavati obitelj i školovati djecu. Trećega nema. Parole ne rješavaju problem, a da bi se oživjelo ta područja, da bi se podiglo gospodarstvo, da bi se dovukli investitori, moraju se uvesti ove mjere koje su nekada bile u Zakonu o područjima posebne državne skrbi i u onom prvom Zakonu o poticanju ulaganja.

Na zadnjem sastanku u Ministarstvu regionalnog razvoja prošli utorak stalno nam govore: kroz Zakon o potpomognutim područjima ćemo riješiti te probleme. Mi smo im postavili pitanje: ako će taj zakon riješiti sve probleme u Hrvatskoj, zašto ste išli u proceduru sa Zakonom o brdsko-planinskim područjima, Zakonom o otocima te Zakonom o potpomognutim područjima a samo ste zaboravili ratom stradala područja? Rečeno nam je da su pokušali ići sa novim Zakonom o Vukovaru sa sličnim mjerama o kojima govorimo da ih treba primijeniti na ratom stradala područja, ali Europska komisija NE DA !!!. Europska komisija ne poznaje takvu vrstu potpora gospodarstvu i ne da! Predložili smo srednju kompromisnu varijantu da idemo pripremiti Zakon o ratom stradalim područjima sa mjerama koje će biti u okviru postojećih Hrvatskih normi a prihvatljivih Europskoj komisiji.

Politika ne može s Europskom komisijom razgovarati na način na koji mi možemo. Tražili smo da organiziraju sastanak da im mi objasnimo. Idemo održati sastanak s njima na zgarištu tvornice Borovo gdje je bilo 23.000 radnih mjesta a nakon što je gotovo sve uništeno, danas ih ima jedva 2.000 i ako tu ne shvate da treba pomoći takvom gospodarstvu, onda ćemo i mi odustati.

Mi ćemo pripremiti set mjera i u to uključiti sve druge braniteljske udruge, ne na način da ćemo organizirati demonstracije, nego da zajedničkim snagama pokažemo da je nužno donijeti jedan takav Zakon koji će pomoći ratom stradalim područjima.

Dr. Stjepan Šterc iznio je interesantan prijedlog: “Ima jedan model kojega ja posebno zastupam. Naše iseljeništvo koje je sada brojnije nego domicilna populacija, godišnje šalje oko 15,5 milijardi kuna doznaka u financijski sustav države, to priznaje Narodna banka Hrvatske, i negdje oko 5 milijardi gotovinski. To je strašan novac koje ulaže u Hrvatsku naše iseljeništvo. Ja postavljam pitanje, ako oni mogu poslati nama toliko doznaka, to je novac za koji se nismo znojili i na koji ne plaćamo kamate, on sjeda u banke koje oplođuju taj novac, koliko može iseljeništvo poslati investicija?

Moj prijedlog je: razraditi model ulaganja Hrvatskog iseljeništva u ratom stradala područja i to zato što oni imaju idealizam prema Hrvatskoj, zato što im je ta problematika vrlo bliska i tu donijeti mjere da se njihova ulaganja u ta područja oslobode poreza na dobit. Ne sredstva Europskih fondova ili iz Vlade RH, odnosno državnog proračuna, nego njihova sredstva i da oni znaju da, ako otvore pogon negdje na ratom stradalom području, da nemaju poreza na dobit. To nije u Europi ništa novo. Razne porezne stope imaju alpski pašnjaci u Austriji i određena područja u Skandinaviji, dakle ne može EU to zabranjivati. Treba u to krenuti s lokalne razine, dakle iz Županija” – zaključuje prof. Šterc.

Hrvatsko nebo