J.Vričko: Prvi mart ili Apri-li-li-li

Obilježavanje Dana neovisnosti, zapravo je jednonacionalno okupljanje. Osobito se to ove godine vidjelo u Titinoj 16, gdje su dva člana troglavog državnog vrha izabrana bošnjačkim glasovima naprđivala o građanskoj državi. Baš k’o da je Međunardoni dan šale

Prošle je godine 1. ožujka, tj. na Dan neovisnosti u nekim dijelovima Tisućljetne i Nedjeljive bilo i -14, a gotovo svugdje oko nule. Ove nas je, pak, godine sunce ogrijalo. U Hercegovini – pravo proljeće, oko 20! Što, dakako, ne znači da je u dijelu pod nadzorom “hrvatskih snaga” državni praznik toplo proslavljen… Jedino, što se nije (baš) radilo. U “boljem dijelu” BiH, pak, tradicionalno nisu ni znali da je 1. mart. (O ožujku da i ne govorimo!). Mada, treba kazati kako je naš aktualni predsjednik Milorad Dodik praznik čestitao još prije toga (velikog) petka.

U predsjedničkoj je čestitci, naime, istaknuo kako se on, ukoliko Izetbegović&comp. nastave s prekrštavanjem Republike Srpske, samopromovira u krsnog kuma; Taj će se entitet, naime, (onda) zvati Republika Srpska – Zapadna Srbija. Što je, naime, i logično, budući na teritoriji pod kontrolom eresovskoga kuma i onako žive zapadni Srbi. Zanimljivo, iz bošnjačkih redova nitko nije reagirao na ovu predsjednikovu čestitku. A osim iz Banje Luke – ili, svejedno, Istočnog Sarajeve – čestitke u Titinu 16 stigle su iz građanskih i demokratskih bastiona Malezije i, jasno, Turske. Istina i iz Kanade gdje je simbol Hamiltona ispred gradske Vijećnice bio osvijetljen bojama bh zastave. Koju su nam, inače, onako lijepo dizajnirali stranci. Kao, uostalom i sve drugo. Više-manje!

Ima pojedinaca, kaže drug Željko

Ali, sve te nije zbunilo Željka Komšića, toga osvjedočeno neustrašivog bošnjačkog gaziju, da na prijemu u Predsjedništvu BiH i dalje inzistira na propalom projektu građanske države, koju je u svome kronično patetičnom i tradicionalno nemuštom govoru spomenuo nekoliko puta. Napadno!

“Danas, 27 godina poslije, kada postoje intencije i pokušaji pojedinaca da ponovo naruše tu nezavisnost, mi moramo aktivno raditi i izboriti se protiv njihovih kontroverznih ideja o podjeli po bilo kojoj osnovi. Ova domovina je naša, druge nemamo i zato imamo obavezu raditi u njenu korist, raditi u korist njezinih građana, osigurati im dostojanstven život i jednaka prava”, kazao je, na korektnom bosanskom, taj tzv. hrvatski član troglavog državnog vrha.

S osobitom pozornošću, povremeno, u znak odobravanja, klimajući glavom, Komšića je slušao drugi (po broju bošnjačkih glasova) Član, Šefik Džaferović. Budući je njegov cimer već sve kazao, Džaferović je bio razmjerno kratak: Izrazio je tek duboko svoje uvjerenje kako će doći dan kada će Dan neovisnosti slaviti i oni koji ga danas osporavaju. Sve u svemu, u jednom trenutku sam provjerio kalendar. Pitajući se, naime, je li (ovo) 1. ožujka ili 1. april. apri-li-li?!

A dodatno je tu moju dvojbu učvrstio (sad već) glasoviti bošnjački intelektualac (iz, dakako, dijaspore) Suad Kurtćehajić, koji je uoči samog praznika pozvao visokog predstavnika da sankcionira one koji ne slave državne praznike. “Imajući u vidi da je Skupština Republike BiH 28. februara donijela Zakon o Prvom martu što je 6. marta potpisao predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, primjena ovog Zakona je obavezujuća na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine”, priopćio je na korektnom bosanskom, što (i) nije mali domet, budući je Kurtćehajić izvorni ekavac, školovan na jednom stranom jeziku. Srpskom, naime.

No osim što je, evo, poliglot,  dobri je Suad još i sklon humoru. Crnom, doduše; Jer baš se tako doima njegovo prizivanje onoga što je nekada potpisao stanoviti rahmetlija. Ma, isto k’o da je potpisao kukom na ledu…Sve u svemu, taj se njegovatelj uspomene na “prvog predsjednika” ozbiljno nameće kao pokrovitelj obilježavanja Međunarodnog dana šale, koji je, evo, jedan od rijetkih nadnevaka koji se slavi diljem naše Nedjeljive. Mada, mislim kako bi nam trebalo (već) biti dosta – zajebancije…

Pokroviteljstvo mu ne gine

No, vratimo se jednonacionalnom okupljanju u Titinoj 16. Posljednjih su nekoliko godina multietnički štih prijmu davali Hrvati, s Draganom Čovićem na čelu. Ove je godine, vidjeli smo već, halal Željku društvo pravio drug iz iste izborne baze Džaferović.  Ali, nije bitan taj bošnjački član, osim za opasku kako ga je Komšić pobijedio i u nekim općinama s izrazito bošnjačkom većinom, poput, primjerice, Hadžića – da sad ne podsjećamo kako su i vehabije prepoznale kako je za bošnjačke (točnije muslimanske) interese bolji (izbor) Željko negoli rođeni – Šefik.

Bitno je, međutim, kazati kako baš Komšić, kojemu su puna usta domovine, svojom političkom biografijom obezvrjeđuje ovu državu. Uostalom, evo što o ovom, u biti, Lagumdžijinu projektu kaže akademik Muhamed Filipović. Za kojage se, inače, nikako ne može kazati da je proteklih desetljeća pokazivao bilo kakvo razumijevanje prema Hrvatima.  Čak i svojim genima – usprkos!

Dakle: … Ali, Komšić zaboravlja da nije logično, etički i politički ispravno da jednoj instituciji kakva je najviša ustavna institucija države donosi politički prazan mandat koji, bez obzira na to što je dobiven zakonito, nema političku legitimaciju koja je bitna za funkciju u koju ulazi”, održao je, doduše neizravno, predavanje “hrvatskom članu” prof. Filpović i kratko i jasno delegitmirao toga korifeja građanske BiH. A i to bez ikakve “legitmicaije” u državi u kojoj se više od 95 posto građana na izborima nacionalno legitmiralo. Jedini neupitni legitimitet koji Komšić ima je pokriviteljstvo proslave Međunarodnog dana šale. On i već neupitni Alijin Kurtćehajić. A šta i Džeferoviću fali…

Ma, što džamiji fali?!

I na kraju, dragi čitatelji, otkrit ću vam malu tajnu; Naime, kad skrušeni kolumnist – poput moje malenkosti – nije siguran da je kolumna koliko-toliko zanimljiva, posegne za zanimljivostima iz svijeta. Budući je ovo taj slučaj, javljam vam kako su policijski službenici u Stockholmu obolježili Dan policije. U hladnoj Skandinaviji taj se praznik, gle slučajnisti(?!), slavi 1. ožujka. I nek’ im je sa srećom!

Ali, ove su godine slavili u džamiji. U jutarnjim satima u dvorište džamije, javljaju agencije, stigli su policajci koji su građanima predstavili policijska vozila. Nakon hutbe, poslije džuma namaza, prisutnima su se obratili Erik Akerlund, načelnik policije Botkyrka i Ismail Okur, predsjednik Udruženja džamije Fittja te biranim riječima govorili o suživotu. Vikinško-muslimanskom, naime.

Eto Komšiću ideje za proslavu 1. ožujka 2020!

Josip Vričko/Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo