Akademik Stanko Popović: Uložimo najveći mogući napor da budućnost naše djece bude bolja

Hrvatsko slovo, 22  i 29. veljače 2019. (br. 1244 i 1245)

Hrvatska kulturna zaklada – Hrvatsko slovo – tribina 14. veljače 2019.

Stranputice reforme školstva 

Od HNOS-a preko CKR-a do “Škole za život”

Gdje su nestale znanost i struka?

Stanko Popović

Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Uvod

  Današnje izlaganje su moji osobni stavovi; ne govorim ni u ime HAZU ni u ime FO PMF-a. U raspravi o Cjelovitoj kurikularnoj reformi treba se ukratko osvrnuti na novija nastojanja da se ostvari kvalitetan i suvremeni školski i obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj (RH) i to od predškolske dobi do doktorskoga studija. Ta zadaća ogleda se u nizu dokumenata osmišljenih na osnovi skupova koje je priredila HAZU, Sveučilištā i relevantne institucije u RH. Naslov izlaganja bi zahtijevao puno vremena, pa ću spomenuti samo bitne činjenice.

  Svjedoci smo činjenice da se mladi teško odlučuju za nastavnički poziv. Studenti ne biraju studij prema kvaliteti programa, pa bio taj program i te kako suvremen, nego prema mogućoj zaradi i visini društvene ljestvice gdje će raditi nakon diplomiranja. To rezultira u negativnoj selekciji nastavničkoga kadra.

  Svjedoci smo krilatice da RH treba biti država znanja te da hrvatsko školstvo mora postati ogledno u srednjoj Europi. Plaće nastavnika niže su od prosječne plaće u RH. Obrazovanje je zahtjevan i odgovoran poziv, a samo nastavnici, koji su radni vijek proveli u razredu, znaju koliki su samoprijegor uložili u osposobljavanje učenika kako bi postali korisni članovi društva. Većina populacije to ne vidi ili ne želi vidjeti, a institucije države poduzimaju malo da se stanje popravi. Nastavnik često nailazi i na učenike čije je ponašanje besprizorno a odnos prema nastavniku podcjenjivački, kao rezultat izokrenutih vrijednosnih odnosa u društvu. Odlaskom u mirovinu nastavnik se susreće s egzistencijskim problemima.

Deklaracija o znanju i Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja

  Navedena pitanja su odrednice dvaju važnih dokumenata HAZU: Deklaracija o znanju (2002.) i Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja (2004.). Ti dokumenti meritorno prikazuju stanje školstva u RH te naznačuju smjernice za unaprjeđenje sustava, npr: „Bitni čimbenik obrazovnoga procesa je nastavnik. Dobar nastavnik zadovoljan je svojim zvanjem i ponosan na njega; status nastavnika mora biti priznat u društvu. Uz odgovarajuće nagrađivanje nastavnika povećala bi se motiviranost nastavnika u radu, te bi se već u srednjoročnom razdoblju bitno poboljšala kvaliteta obrazovnoga procesa. Poboljšanje sadržaja i metoda obrazovanja zahtijevaju adekvatno izdvajanje za školstvo, podjednako onome u razvijenim europskim zemljama, jer samo tako RH može postati ravnopravan partner u razmjeni znanja, dobara i usluga sa svijetom. Temeljni problemi obrazovanja u RH jesu neadekvatne školske zgrade, nedovoljna opremljenost učionica i radionica, nedostatak kvalitetnih udžbenika, nedovoljno ulaganje u stručno usavršavanje nastavnika, kako to zahtijevaju nova znanja i tehnologije“.

  Hrvatski nacionalni obrazovni standard

  Na spomenutim dokumentima HAZU osniva se Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) za osnovnu školu, vrlo značajan projekt što ga je ostvarilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) od 2004. do 2006. U projekt HNOS bilo je uključeno 440 stručnjaka: akademika, sveučilišnih profesora i znanstvenika, srednjoškolskih i osnovnoškolskih nastavnika, pedagoga, psihologa, defektologa. Ciljevi HNOS-a su bili: uvođenje problemske i istraživačke nastave, rasterećenje učenika dijela enciklopedijskih sadržaja usmjerenih prema zapamćivanju i reproduciranju, nastava usmjerena prema učeniku uvažavajući učenikove sposobnosti, stjecanje trajnih i uporabljivih znanja, sposobnosti i umijeća za rješavanje problema i donošenje odluka, razvijanje poduzetničkoga duha, osposobljavanje za cjeloživotno učenje, jačanje odgojne uloge škole, stjecanje socijalnih i moralnih navika i sposobnosti. HNOS sadrži standarde odgojnih i obrazovnih sadržaja i postignuća, poučavanja, vrjednovanja učeničkih postignuća te stručnog osposobljavanja nastavnika. HNOS sadrži i standarde za nastavna sredstva i pomagala, opremanje knjižnica i kabineta, te preporuke za stvaranje dobrih udžbenika za čiju kvalitetu trebaju preuzeti odgovornost i autori i recenzenti.

  Prema HNOS-u nastavnik je nositelj kakvoće odgoja i obrazovanja, ključ uspjeha odgojno-obrazovnoga procesa, poticatelj i suradnik učenicima u usvajanju znanja i sposobnosti. HNOS definira dignitet i važnost nastavničkoga poziva. Od HNOS-a se očekuje bitno poboljšanje obrazovnoga procesa, te stvaranje pozitivne i poticajne klime u školstvu. Prema HNOS-u, školski sustav postoji zbog učenika, koji prihvaćaju školu kao svoj drugi dom. HNOS je trebalo shvatiti dinamično: uvoditi suvremene, a napuštati zastarjele spoznaje i metode rada.  

  Iz HNOS-a, kao kvalitetnoga i uspješnog projekta, proistekao je, nakon stručne recenzije, u kojoj je sudjelovalo 150 stručnjaka, Nastavni plan i program za osnovnu školu (NPiP, MZOŠ, 2006.). U šk. g. 2005/06 HNOS je uspješno testiran u 49 škola u usporedbi sa 49 škola, koje su radile prema prethodnome programu. Testiranje je proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. U šk. g. 2006/07 NPiP je uveden u sve osnovne škole u RH.

  HNOS je sadržavao cjelovite predmetne kurikule koje je 2015.-2018. trebalo uskladiti prema iskustvu u njihovoj desetogodišnjoj primjeni. Stoga nije bilo potrebno opet stvarati, ab ovo, predmetne kurikule u okviru tzv. Cjelovite kurikularne reforme, kao da HNOS, najvažniji i najbolji projekt ostvaren u obrazovanju u RH, uopće nije postojao.

Skup Hrvatsko školstvo-sadašnje stanje i vizija razvoja

  O iskustvima HNOS-a raspravljalo se na  skupu Hrvatsko školstvo-sadašnje stanje i vizija razvoja, održanog u HAZU u siječnju 2008. Na tom vrlo posjećenome skupu sudjelovali su, izlaganjima i raspravom, akademici, sveučilišni profesori, ravnatelji škola i nastavnici, koji su dotakli bitna pitanja unaprjeđenja školstva, općenito i po pojedinim nastavnim predmetima, s osvrtom na pozitivna iskustva u primjeni HNOS-a u osnovnoj školi.

  Na skupu je naglašeno: učenici su subjekti odgoja i obrazovanja, nagrađivanjem treba poticati mlade da odaberu rad u obrazovanju, treba vratiti dignitet nastavničkome pozivu i poboljšati njihov materijalni status što bi dovelo do još većeg entuzijazma nastavnika, uvesti cjeloživotno usavršavanje i jasne uvjete napredovanja, opremiti škole, napisati dobre udžbenike. Predstavljanje zbornika radova skupa u izdaju HAZU održano je u prosincu 2008.

  Na skupu su se postavila i pitanja: Je li država financijski pratila HNOS? Nije, ni izdaleka u onom opsegu u kojemu je trebala. Jesu li sredstva priopćavanja pratila HNOS? Na određene teškoće u provedbi HNOS-a, uglavnom uslijed nedovoljne državne potpore, često se negirao cijeli projekt. Većina nastavnika rado je prihvatila HNOS i bila ga je spremna provoditi, ali su njihova očekivanja ostala neostvarena, njihovo zalaganje u implementaciji HNOS-a nije nagrađeno.

  Naglašeno je da je HNOS bio izvrsna osnova za definiranje nastavnoga plana i programa za srednju školu, kao što je i navedeno u dokumentu Vlade RH, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. Međutim, HNOS za srednju školu nije ostvaren zbog promjene politike MZOŠ-a uslijed još nerazjašnjenih razloga.

Obrazovanje za tehnološki ovisno društvo znanja i Inovativnost, istraživačko sveučilište i poduzeće zasnovano na znanju

Temeljem spomenutih dokumenata HAZU, u 2007. održane su rasprave Obrazovanje za tehnološki ovisno društvo znanja  i Inovativnost, istraživačko sveučilište i poduzeće zasnovano na znanju. U tim raspravama naglašeno je da je znanje glavna proizvodna snaga društva te da RH treba znanjem unaprijediti tehnološki razvitak i time bitno smanjiti tehnološku zaostalost. Tijekom obveznog obrazovanja djecu treba pripremiti za život i rad u tehnološki ovisnom društvu znanja.   

Nacionalni okvirni kurikulum

  Međutim, 2006. MZOŠ imenuje Vijeće za nacionalni kurikulum (VNK), čiji sastav nije ravnomjerno pokrivao nastavna područja. Vijeće je dvije godine raspravljalo o strategiji i okvirima kurikula, kao da  HNOS i službeni NPiP za osnovnu školu uopće ne postoji. Vijeće nije imenovalo predmetna povjerenstva, te je 2008., preglasavanjem, donijelo Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi (NOK), kojega MZOŠ stavlja na javnu raspravu. Tijekom javne rasprave zaprimljeno je stotine vrlo kritičkih mišljenja o NOK-u, između ostalih, zaključci dvaju okruglih stolova koje je organizirala HAZU u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu i Rektorskim zborom (2009.). Novoimenovano, 2.VNK trebalo je dati osvrt na javnu raspravu, te izraditi dokument. Zbog nesuglasica u radu 2. VNK-a, donekle dorađeni dokument je poslan Ministru na uvid (2009.) sa zahtjevom da ne ide u školski sustav.  3.VNK, u novom sastavu, pokušalo je doraditi dokument. U srpnju 2010. MZOŠ je predstavio dorađeni NOK javnosti. Međutim, taj dokument se znatno razlikovao od onoga što ga je pripremilo 3.VNK. Zbog toga je predsjednik 3.VNK-a  prof. H. Kraljević, dopisni član HAZU, uputio protest Ministru, u kojemu navodi: „Tko u Ministarstvu i s kojim motivima intervenira u tekst Vijeća i bez obrazloženja unosi promjene. Kako članove Vijeća motivirati za daljnji rad ako se netko na takav način odnosi prema njihovu radu. Članovi Vijeća su ljudi s velikim stručnim, znanstvenim i životnim iskustvom stečenim tijekom priznatih karijera u zemlji i svijetu koji su uložili mnogo truda u ovaj prevažan posao. Tko si ti ljudi u Ministarstvu i koje su njihove kompetencije da na takav način omalovažavaju rad Vijeća?“ U odgovoru Ministarstva je pisalo: „Neizmjerno smo Vam zahvalni što ste svojim pomnim razmatranjem dokumenta ukazali na određene nejasnoće nastale nakon lekture dokumenta i skrenuli nam pozornost na njih.“

  U studenome 2010. Predsjedništvo HAZU se pozvalo na zaključke svojih okruglih stolova i odbora o NOK-u te je zaključilo da NOK u sadašnjem obliku nije prihvatljiv ni u svom općem ni u posebnom dijelu, nije u skladu s preporukama HAZU o cjelovitom pristupu preobrazbi obrazovanja, kao ni s predloženim dokumentima Europske unije. Predsjedništvo je ocijenilo da temeljem tog dokumenta nije moguće provesti sustavnu preobrazbu školstva. Zbog značenja preobrazbe obrazovanja za dugoročni razvitak hrvatskoga društva i države potrebno je imenovati nacionalno vijeće koje je izravno odgovorno Saboru i koje je nadležno za preobrazbu i praćenje reforme školstva. Treba javnim natječajem osigurati nezavisne vrhunske stručnjake za sastav tog vijeća. Nije razvidno u kojoj mjeri NOK predstavlja kontinuitet, odnosno odmak od prethodnih dokumenata u području odgoja i obrazovanja, u prvom redu HNOS-a, koji je bio osnova za NPiP (2006). Predstavnici hrvatskih sveučilištā i veleučilištā uvažili su stavove Predsjedništva HAZU; s tim zaključcima treba upoznati predsjednike Republike, Vlade i Sabora.

     Unatoč svemu, MZOŠ je  objavio NOK u obliku knjige sredinom 2011. Objavljeni NOK sadrži poželjna učenička postignuća po područjima, i to po ciklusima a ne po godinama školovanja. Postignuća po predmetima uopće nisu razrađena,  jer je tako zahtijevala radna skupina za izradu NOK-a. Kako shvatiti ovaj navod iz NOK-a: „U višim razredima srednje škole sadržaji će se strukturirati po nastavnim predmetima (matematika, kemija, fizika, povijest, hrvatski jezik itd.).“ Zar će se i hrvatski jezik uvesti,  strukturirati, tek u 3. razredu srednje škole?

Razvoj hrvatskoga školstva u kontekstu Europske unije

  HAZU i Hrvatski pedagoško-književni zbor priredili su  skup Razvoj hrvatskoga školstva u kontekstu Europske unije (lipanj 2011.). U Izjavi usvojenoj na skupu podržavaju se prethodni stavovi HAZU i Sveučilištā RH, između ostaloga: Hrvatsko školstvo treba se razvijati u skladu sa strategijom nacionalnoga znanstvenog i tehnologijskog razvoja, na osnovi dosadašnjih primjera vlastite dobre prakse te prema trendovima reforme školstva u srednjoj Europi, kojoj RH tradicijski, povijesno i civilizacijski pripada.

  Nadovezujući se na svoje prethodne dokumente, Predsjedništvo Akademije je donijelo izjavu Važnost znanja i primjene znanja za izlazak iz krize i razvoj Hrvatske (studeni 2011.). Tom izjavom ponovno se naglašava da je obrazovna i istraživačka djelatnost temeljna društveno vrijedna djelatnost, koja daje doprinos ukupnim nastojanjima društva za povoljni razvoj RH.

Strategija odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije

Početkom 2012. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) imenovalo je Povjerenstvo za izradu Strategije odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije pod predsjedanjem akademika Zvonka Kusića. Povjerenstvo je izradilo Smjernice za Strategiju, u kojima se, između ostaloga, naglašava: Dosadašnji zahvati u obrazovanju bili su često neusklađeni i ishitreni te su izazvali niz kontroverzi (npr. NOK, napomena SP). Potrebno je izraditi analizu dosadašnjega razvoja i sadašnjega stanja obrazovnoga i istraživačkoga sustava. Treba uvažiti dokumente koji su dobili društvenu i institucijsku potvrdu, npr. zaključci okruglih stolova, odluke Predsjedništva HAZU, odluke Senatā Sveučilištā, stavovi udruga, preporuke i dokumenti europskih institucija.

  MZOS je (kolovoz 2013.) objavio da je Nastavni plan i program za osnovnu školu lektoriran u skladu s Hrvatskim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Taj NPiP je onaj koji je proistekao iz HNOS-a 2006. i koji se pokazao uspješan. Nakon toga, pripremljen je nacrt Strategije kojim se planira vizija razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije u RH. Nacrt je stavljen na javnu raspravu  (rujan 2013.). Tijekom javne rasprave prikupljena su mišljenja razreda HAZU koje je usvojilo Predsjedništvo HAZU i dostavilo ih Nacionalnom operativnom tijelu za izradu Strategije (studeni 2013.). Hrvatski Sabor usvojio je Strategiju 17. listopada 2014. Analiza utjecaja javne rasprave na konačni tekst Strategije nadilazi okvir ovog osvrta.

  Unatoč svemu, Strategija se u znatnoj mjeri oslanja na NOK. Suprotno stavovima HAZU, u Strategiji se navodi: „NOK predstavlja dokument koji može poslužiti kao osnova povezivanja pojedinih sastavnica sustava odgoja i obrazovanja u međusobno povezanu cjelinu.“ Problematično je uvođenje odgojno-obrazovnih ciklusa u NOK-u, a nije definirano kada učenici trebaju usvojiti predviđena znanja tijekom zadanoga ciklusa. U Strategiji se ipak navodi da bi NOK trebalo „inovirati i osuvremeniti kao početni korak cjelovite reforme“, jer su autori bili svjesni nedostataka NOK-a. Uz takav pristup, cjelovita preobrazba obrazovanja provodila bi se ab ovo, kao da prije NOK-a i Strategije nije učinjeno ništa.

  Strategija bi se trebala ostvariti s pomoću nekoliko stotina mjera. Samo u dijelu Strategije Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje ima ih 170. Tko će provoditi tolike mjere i povezati ih u koherentnu cjelinu? Zar će te mjere unaprijediti školstvo u RH? Navodim samo zamisli dviju mjera. 1) Shvaćanje i tretiranje učiteljskoga zanimanja kao profesije ima dalekosežne posljedice na učiteljski poziv. Zar do sada učiteljski poziv nije bio profesija, za većinu učitelja i tijekom cijeloga radnoga vijeka? 2) Predlaže se licenciranje učitelja, ali taj postupak nije razrađen. Koje kompetencije bi trebali imati članovi povjerenstva koje bi provodilo licenciranje i koliko bi taj postupak trajao za sve učitelje u RH? Jasno je da je potrebno trajno usavršavanje učitelja, ali su u Strategiji nabrojene želje bez potanke razrade.

Cjelovita kurikularna reforma

 MZOS je 18. prosinca 2014. objavio Javni poziv za voditelja i članove Ekspertne radne skupine (ERS) za provođenje Cjelovite kurikularne reforme (CKR). Ministar Vedran Mornar je 28. siječnja 2015. donio Odluku o osnivanju ERS-a za provođenje CKR-a kojom je imenovao voditelja i šest članova ERS-a na razdoblje do 31. siječnja 2016. (kasnijom odlukom: do 29. veljače 2016.). Članovi ERS-a nisu pokrivali većinu područja obrazovanja. ERS je počeo s radom u veljači 2015. Tadašnji premijer je osobno odabrao voditelja ERS-a. Ministar Predrag Šustar je 11. ožujka 2016. donio je odluku o imenovanju ERS-a u istom sastavu do „završetka javnog savjetovanja o kurikulumskim dokumentima“, ali je 17. lipnja 2016. tu odluku stavio izvan snage. Na kritičko izvješće Povjerenstva za unaprjeđenje reforme odgoja i obrazovanja o radu ERS-a (studeni 2016.), članovi ERS-a su reagirali iznimno neprofesionalno. Sljedeća imenovanja članova ERS-a nije potrebno nabrajati, a pitanje je koliko je u svemu tome oko ERS-a bilo pravnih nedoumica.

CKR se provodi ab ovo, kao da prije NOK-a i Strategije nije postojalo ništa; na to ukazuje i pridjev cjelovita u svezi CKR.  Prije početka rada na CKR-u nije načinjen pomni pregled stanja obrazovanja u RH sa smjernicama kako poboljšati obrazovanje, što mijenjati i zašto mijenjati. Dakle, CKR ne proizlazi ni iz Strategije. Metodologija izrade predmetnih kurikuluma je nova i eksperimentalna, jer niti jedna europska država nema takve kurikulume.

Stručnim radnim skupinama (SRS) ostavljeno je samo nekoliko mjeseci za osmišljavanje predmetnih kurikuluma. Nakon objave nacrta pojedinoga dokumenta trebala bi slijediti javna rasprava, usklađivanje, testiranje u školama, donošenje dokumenta te konačno uvođenje u sustav. Konačni rezultat morao bi biti izvrstan; to zahtijeva i nekoliko godina rada. Ubrzani rad unaprijed je osuđen na neuspjeh.

Prve verzije predmetnih kurikuluma objavljene su u proljeće 2016. Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU prikupilo je stotinjak iznimno argumentiranih kritičkih recenzija CKR-a kao projekta te iznimno stručnih kritičkih recenzija pojedinih predmetnih kurikuluma. Recenzije su objavljene u zbornicima:

– Prilozi za raspravu o Cjelovitoj kurikularnoj reformi, urednik akad. V. Bermanec, Sveučilište u Zagrebu 2016. (ISBN  978-953-6002-93-1)

– Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb 2017., urednici akad. V. Paar i prof. N. Šetić, lektorica Antonia Sikavica Joler, prof. (ISBN  978-953- 6134-71-7).

Autori recenzija, objavljenih u tim zbornicima, svjesni su da MZO ignorira veliku većinu sadržaja njihovih recenzija.

  Zašto se i dalje tvrdoglavo zagovara i rabi izraz kurikulum, a ne uvažava se mišljenje jezikoslovaca?

Zašto se u predloženim dokumentima rabe nazivi ishodi i razrada ishoda? Zar su zaboravljeni pojmovi nastavna jedinica / tema / ključni pojmovi / metodička obradba…Zašto ne ishodi učenja?

Tzv. razine usvojenosti uvedene su prema Metodološkom priručniku za izradu predmetnih kurikuluma, a trebale su biti putokaz nastavniku u ocjenjivanju učenika. Razine usvojenosti čine oko 80 % opsega predmetnih kurikuluma, te su iziskivale posebni napor SRS-ova. Niz stručnjaka u javnoj raspravi je naglasilo da uvođenje više razina usvojenosti za jedan te isti ishod učenja jednostavno nema smisla. Taj dio je nelogičan, nepotreban i nepopravljiv, te ga treba ispustiti. Pridržavanje ovako zamišljenih razina usvojenosti  opteretilo bi nastavnike, a vrlo je upitno bi li uopće bilo poticajno za učenike.

  Slijedi vrlo kratak osvrt na kurikulume Hrvatskoga jezika i Povijesti.

Društvo hrvatskih književnika u Izjavi o predmetnom kurikulumu za Hrvatski jezik  navodi: „Posve neprihvatljivim ocjenjujemo izostanak iz osnovnoga korpusa kurikula ključnih činjenica i pojmova o jeziku kao lingvističkoj strukturi, o zakonitostima funkcioniranja i razvoju hrvatskoga jezika te o književnosti kao umjetnosti jezika, njezinu stilskom bogatstvu i razvoju i njezinim najboljim tvorcima kroz hrvatsku i svjetsku književnu povijest. Predloženi izbor lektire, koji izostavlja temeljna djela hrvatske i svjetske književnosti, izazvao je opće zgražanje u našoj javnosti. Ovakav kakav je predložen krajnje je neprimjeren i štetan. Kurikul hrvatskoga jezika treba donijeti s temeljitom sadržajnom i strukturnom preradom počevši od samoga naslova dokumenta koji službe Ministarstva uporno nazivaju tuđicom kurikulum, ignorirajući prilagođenicu kurikul i dobre hrvatske inačice: naukovna osnova, uputnik. Zanemarivanje hrvatskoga identiteta i njegovih nosivih obilježja u kurikulu držimo neprihvatljivim stručnim propustom.“

Prema prijedlogu predmetnoga kurikuluma za Povijest, u osmom razredu osnovne škole/četvrtom razredu gimnazije učenici proučavaju fašizam i nacizam. Nema ocjene komunističkoga režima što traže europske rezolucije o osudi svih totalitarnih režima. U temi Stvaranje samostalne Hrvatske i Domovinski rat ne spominje se velikosrpska ideja i agresija. To potvrđuje sljedeći navod: „Učenik istražuje procese oblikovanja samostalne hrvatske države nakon 1990. uključujući demokratizaciju, političku i gospodarsku preobrazbu hrvatske države i društva, Domovinski rat, ratne sukobe na (post)jugoslavenskom prostoru i uključivanje Hrvatske u međunarodne integracije. Naglasak je na razdoblju od početka Domovinskog rata do mirne reintegracije Podunavlja: na uzrocima rata, ključnim vojnim operacijama, mirovnim inicijativama, različitim iskustvima ljudi u ratu te vojnim i civilnim žrtvama rata. Učenik istražuje uzroke i posljedice navedenih događaja te analizira izvore uključujući osobna svjedočanstva suvremenika tih događaja.“

Zašto se navodi hrvatska država a ne Republika Hrvatska? Je li navedeno da je Domovinski rat bio oslobodilački? Zašto se spominju ratni sukobi, a ne da je Republika Hrvatska bila izložena brutalnoj agresiji koja je uzrokovala katastrofalne posljedice za stanovništvo, gospodarstvo, prirodnu i kulturnu baštinu? Što su to različita iskustva ljudi u ratu? Ako učenik sam istražuje uzroke i posljedice navedenih događanja može li saznati pravu istinu o posljedicama agresije na Republiku Hrvatsku? Navode se primjeri tema koji nisu  obvezujući: Politički odnosi u Kraljevini Jugoslaviji; Stjepan Radić i seljački pokret; Franjo Tuđman i osamostaljenje Hrvatske; Domovinski  rat; Demografska slika Hrvatske od kraja 19. do početka 21. stoljeća. Zar zaista te teme nisu obvezujuće!?

Na upit o dualnom strukovnom obrazovanju Ministrica je rekla (listopad 2018.): „Umjesto povijesti kao općeobrzovnoga predmeta, npr. staklari uče povijest staklarstva, za što se nastavnici povijesti mogu doškolovati.“  

  MZO je na svojim mrežnim stranicama, nakon formalne javne rasprave, objavio prijedloge predmetnih kurikuluma u prosincu 2017. Ti dokumenti se malo razlikuju od verzija objavljenih 2016. kao da javna rasprava nije ni postojala. Nove SRS (2017.), koje su trebale razmotriti recenzije, ili ih nisu razmotrile ili ih uglavnom nisu htjele/mogle razmotriti.

  U šk. g. 2017./18. MZO uvodi eksperimentalnu Školu za život (samo neki predmeti) u 72 škole.  Odakle odjednom naziv Škola za život i što to znači ? O tome je potanko kritički pisao prof. Slaven Letica. Je li uvođenje tzv. Škole za život pokušaj prekrivanja svih loših strana CKR-a kao cjeline? Evo iskustva jedne nastavnice: „Moja škola je jedna od  eksperimentalnih škola u koju je uvedena Škola za život, tako da sam ne svojom voljom ubačena u njihovu mašineriju, pa prolazim torturu. Strahovito smo opterećeni, moramo svakodnevno pratiti, rješavati zadatke, pisati svakakve nebuloze, odgovore, primjere, davati komentare drugim kolegama. Više ne mogu šutjeti.”  Tijekom Škole za život,  u škole se uvodi igrifikacija.

  U studenome 2018. MZO objavljuje javni natječaj za članove radnih skupina (RS) za izradu prijedloga predmetnih kurikuluma. Jedan od uvjeta bio je aktivni radni odnos. Dakle, trebalo je isključiti osobe koje imaju najveće iskustvo stečeno tijekom radnoga vijeka. U natječaju je navedeno da se mogu prijaviti osobe oba spola!

15.studenoga 2018. MZO otvara e-savjetovanje o odlukama o donošenju predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema koji su temelj za provedbu kurikularne reforme od školske godine 2019/20. Savjetovanje je bilo otvoreno do 15. prosinca 2018. Pitamo se: zašto savjetovanje par mjeseci nakon početka tzv. Škole za život?  Tijekom Božićnih i novogodišnjih praznika 2018. članovi RS-a i ERS-a trebali su uskladiti predmetne kurikulume s recenzijama podnesenih tijekom e-savjetovanja.

 Na sastanku ERS-a u siječnju 2019., kojemu je nazočila  ministrica, prihvaćene su tzv. konačne inačice kurikuluma (osim Povijesti) koje se odmah objavljuju u Narodnim novinama. Prema informaciji nekih članova RS-a i ERS-a, nije se moglo skoro ništa popraviti, jer je Ministrica željela kurikulume čim prije, te da ih se stoga treba što manje mijenjati. Nisu se ispravljale ni očite stručne pogreške. Konkretno, U kurikulumu Fizike opaža se mali pomak u odnosu na Fiziku 2016 i to u nazivlju i ključnim pojmovima, ali nedosljedno i nepotpuno, tako da dokument ostaje neuređen i stručno vrlo upitan. U cijelom dokumentu načinjene su male kozmetičke izmjene, ali je suština ostala jednaka. Jedino su ispuštena tri stupca razina usvojenosti, a ostao je, bez ikakvih izmjena, stupac koji odgovara ocjeni dobar. Zar se na osnovi kakvih kurikuluma može i smije uvesti kurikularna reforma od školske godine 2019/20, i to frontalno, kako Ministrica najavljuje! Što to znači „frontalno“ – možda je to sukob sa zdravim razumom. Također je očito da se neće sprovesti valorizacija tzv. Škole za život. Ostaje nada da će autori udžbenika napisati udžbenike koji će biti kvalitetniji od kurikuluma. A s obzirom na uvođenje Informatike u ranoj učeničkoj dobi, preporuča se djelatnicima MZO-a da pročitaju izvrsnu knjigu Digitalna demencija autora prof. Manfreda Spitzera, nedavno predstavljenu u Zagrebu.

  30.siječnja 2019. Ministrica obavještava javnost: „Tiskano je 37 kurikuluma, stari su stavljeni izvan snage“.  Dakle, bez ijednoga argumenta zašto dotadašnji kurikuli za osnovnu školu, tj. HNOS i NPiP iz 2006., postaju prošlost. Zar su bili toliko loši? Zar je obrazovanje u RH zaista loše? Nije. To potvrđuju brojne nagrade koje hrvatski učenici dobivaju na međunarodnim natjecanjima znanja. Hrvatski obrazovani državljani (liječnici, medicinske sestre, znanstvenici, VK radnici), školovani u RH, lako nalaze posao u inozemstvu, a o toj tužnoj činjenici svakodnevno svjedočimo; njihovo znanje nije priznato na odgovarajući način u RH.

Unaprjeđenje odgoja/školstva/obrazovanja trajno je stanje. Treba stalno poboljšavati i dorađivati sustav. Nagle promjene, posebno one potaknute političkim razlozima i birokratskim pristupom te zatiranjem hrvatskoga školskog i kulturnog nasljeđa,  ne dovode do uspjeha nego do nazadovanja. Nositelji toga trajnog procesa moraju biti ugledni znanstvenici sa sveučilišta i znanstvenih institucija, akademici, nastavnici s velikim odgojnim i obrazovnim iskustvom, koji pokrivaju sve predmete i sva područja. Središnja nit vodilja u tom procesu treba biti poboljšanje društvenoga i materijalnoga statusa i stalnoga stručnog osposobljavanja nastavnika, praćenje europskih/srednjoeuropskih postignuća uz očuvanje nacionalnoga identiteta i uvažavanje hrvatskih uvjeta.

  Uložimo najveći mogući napor da budućnost naše djece bude bolja. Ne dozvolimo da u RH nedostaju nastavnici, pa da našu djecu poučavaju (hrvatski jezik, povijest, geografiju, fiziku, kemiju, biologiju) nastavnici školovani u susjednim državama u društvenom okružju potpuno stranom hrvatskome društvu i koji ne govore hrvatskim jezikom.  Vjerujemo da će hrvatsko društvo shvatiti nemjerljivu važnost odgoja i obrazovanja te učiniti sve da se stanje u hrvatskom školstvu bitno unaprijedi.

Napomena o reformi

Jedna od najomiljenijih riječi političara je riječ reforma koja bi trebala značiti da političar želi svekoliki probitak narodu. Svaka vlast najavljuje niz reformi, na primjer reforma zdravstva, obrazovanja, gospodarstva, financijskoga sustava, pravnoga sustava i dr. Nitko još nije suštinski definirao riječ reforma, ali ta magična riječ jamči političaru siguran položaj u sustavu. Pritom nije bitno hoće li se obećana reforma provesti ili ne će. Ako se i provede, nitko ne će odgovarati ako je ta reforma imala negativne društvene i gospodarske učinke i posljedice. A iza CKR-a stoji Hrvatska narodna stranka, s potporom manjom od 2% državljana RH.

Tribina „O nazivu i položaju kurikula Hrvatskoga jezika u reformi školstva“

Hrvatsko nebo