Marija Dubravac: Sretno vam svima, ali bez mene!

OBAVIJEST: Tužnim srcem vam javljam da je u subotu, deveti veljače, 2019., iz hrvatske crkve KARDINAL STEPINAC SALYSBURY, Brisbane, nakon gotovo četrdeset godina boravka u tom Božjem domu, protjerana (u župnu salu) drevna pjesma nas i naših pradjedova, himna, LIJEPA NAŠA DOMOVINO. Postala je trn u oku onima koji dođoše jučer u ovu zemlju, a tvrdo vjeruju da himna spada u politiku, te je stoga prikladna samo u ‘ustaškim’ klubovima ili drugdje, a nipošto u crkvi gdje ima dosta bivših jugovića i ‘onih drugih’. (Treba čuvati slogu – bratstvo i jedinstvo djece Božje, zar ne?) Jugovići, poručujem vam, dobiti ćete orden iz Beograda jer na tako znameniti dan uskratiste uobičajeno pjevanje himne u spomen Stepincu, kojemu SPC mora odkrojiti zakon glede kanonizacije.

Dalje, dragi kro-junaci, moji do jučer tobožnji prijatelji, (osim nekoliko) svi ostali ste Hrvati samo na papiru, prelivode i suncokreti. Ni živa ni mrtva ne želim više u našu zajednicu. Od vas nekoliko stotina, nije li se našlo deset pravih da lupe šakom o stol i reknu spomenutim jugošima što ih spada? Pitam sve vas koji navodno dišete hrvatskim duhom, kako ste mogli s mirom pojesti onaj ručak nakon mise, u čast Stepinčeva? Nije li vam makar malo bio gorak? Niste li se smislili kako će neke zbog te nemile nepravde ukidanja himne, boljeti i srce i duša? Nažalost, hrvatski je narod naučio biti poslušno roblje, pa eto, neka bude i dalje. Zato nam Domovina umire, zato će po svoj prilici ostati samo spomen na stoljeće sedmo. Uzalud nam je moliti BOŽE ČUVAJ HRVATSKU kad ju sami ne želimo čuvati.

Vi, naši duhovni oci, koji se bojite stati uz svoj narod u dijaspori i prihvatiti njegovu domoljubnu tradiciju, bolje da niste ni dolazili. Ako vam valjaju naši dolari, trebate onda u svakom slučaju poštivati i nacionalne vrjednosti starih emigranata njegovane u tuđini s koljena na koljeno. Isto važi i za one koji u srcima donesoše svojega krvničkoga maršala te ga i danas u potaji slave. Takve molim neka prouče povijest Hrvata, napose sudbinu NDH, (po njihovom takozvane ‘USTAŠKE HRVATSKE’ oblaćene najogavnijim lažima komunista. Hrvat nije nikada otimao tuđe već je USTAO braniti svoj prag, svoju zemlju, i po tome je dobio naziv USTANIK – USTAŠA. Zavirite malo u tisuću jama gdje jauču kosti oko milijun poklanih sinova i kćeri hrvatskih. Otiđite u stare kaznionice gdje se naziru tragovi sasušene krvi i mozga naših mladića domoljuba kažnjavanih zbog svojih ideala. Dobro znadete da su ih utamanili sljedbenici vašega tite, koji i danas kroje sudbinu naroda, a koji nikada nisu bili procesuirani za svoja zlodjela. Vi se pojedini usudite prigovarati pjevanju himne uz Stepinčevo, u crkvi? Vama je to politika! A nije vam podla i sramna politika to što nitko ne odgovara za zločine četnika, za poklane naše sinove i silovane kćeri, za spaljena sela i gradove, za četristo pobijene dječice, za porušene crkve i povjesne objekte, za branitelji čiji neznani grobovi čame negdje u trnju ili žitu… To vam ne smeta!!! TO JE NAVODNO BIO DOMOVINSKI RAT, PA ŠTO SE MOŽE? Ne, nego je to bio krvavi agresorski rat – cilj da se zatre sve što je hrvatsko. Kako ste samo brzo zaboravili prošlost! Niste li se smislili da će, nakon prestanka himne u Domovini i dijaspori, na red doći i sve vjersko-domoljubne pjesme pod izlikom da je i to nekima provociranje. Ne znate li da baš te pjesme, himna i niz drugih, jačaju duh naroda u crkvi i izvan? DOMOLJUBLJE I VJERA BIJAHU NEKADA PONOS NAŠIH DJEDOVA. Matoš i niz pjesnika platiše tu dragocjenost tamnicama, a nisu se dali slomiti. Danas su tri četvrtine Hrvata samo vjernici. Dokazali su to baš danas na spomendan smrti bl. kardinala Stepinca. Pitam vas, nije li Crkva oduvijek bila čuvarica ne samo vjere nego i domoljublja?

Sretno vam svima, ali bez mene. Ja ću njegovati uspomene na doba žarkoga domoljublja kad su se u toj istoj crkvi vijorili hrvatski barjaci, kad je naša mladost u narodnim nošnjama čitala životopis kardinala Stepinca, kad su se na oltar prinosili darovi – Gruda Zemlje hrvatske i barjak pradjedova, kad je na kraju mise orila LIJEPA NAŠA… Molim, molim usrdno, ne uzmite mi za hvalisanje – te razne svečanosti pripremala je Marija Dubravac skupa sa Zvjezdanom Dubravac i s našim hrvatskim mladićima i djevojkama – najdomoljubnijom mladeži koja je ikada u Brisbane postajala. Čast i hvala toj divnoj mladosti i roditeljima jer su shvaćali da su domoljublje i vjera Hrvatu predivni Božji dar po kojemu će njihova djeca postati jednoga dana pravi ljudi. Ta djeca nisu odlazila u ‘BALKAN’ na disko i znali su tko je tko. (A onda dođoše neki… striktno samo vjernici, čija djeca ne vide razliku u nacijama, jer ‘SVE JE TO ISTO’. Malo pomalo, uvuklo se u crkvu uvjerenje da DOMOLJUBLJE SPADA U POLITIKU). I eto što se dogodi! A mene duša boli, jer: ŠTO SE MUKOM STEKNE – NE PUŠTA SE LAKO. Do nedavno je hrvatstvo u dijaspori opstajalo na čvrstim temeljima mladeži zdravoga vjersko-domoljubnoga duha. Pitajmo se na kakvim će se temeljima održati buduće generacije Hrvata u tuđini, ako župnici s vjerom ne budu promicali i domoljublje? Sigurna sam da je i sam blagopokojni Stepinac zabrinut u svezi s tim. (Prilažem ovu sliku, mili spomen na moju mladost i dane kad je domoljublje imalo mjesta u crkvama, kad su moji hrvatski anđeli iz Melbourne pjevali ‘ustaške’ pjesme Bogu i Rodu na slavu).

PS. Neka je hvala časnim Hrvaticima i Hrvatima u dijaspori čije nam žrtve očuvaše tradiciju, vjeru, kulturu, identitet, domoljublje i povijest otaca. Mnogi, u vječnoj borbi za slobodu Domovine, izgubiše živote. Nažalost, nisu danas kod nekih zaslužili niti misu zadušnicu, jer njihova žrtva ‘spada’ u politiku, baš kao i žrtva junačkih Bugojanaca (grupa Fenix). Ne mogu prešutjeti kako je 2012 g. na četrdesetu oblj. smrti spomenute grupe jedan mladi svećenik ipak pristao reći misu, a jer smo nas par žena stavile u crkvu sliku s imenima pokojnih, napomenuo mi je zabrinuto, da ne bi slučajno slika ostala u crkvi, jer naš se župnik vraća za koji dan nazad, a on s njim ne želi zbog toga imati probleme. Pametnom dosta. Vjerujem da je pravedni Sudac obilno nagradio naše Bugojance i sve progonjene i smaknute zbog Pravde i Istine, jer Bog ne sudi zakonom čovjeka. On se ne boji komunista, haaškoga suda, Junckera, Plenkovića, Pupovaca, Izetbegovića niti ikakve sile. Ne smeta mu barjak ni pjevanje himne u svetom hramu. On je taj koji je Hrvatima dao najljepšu zemlju na svijetu i, bez sumnje, divi se svakom domoljubu koji je trpio i položio život za hrvatski narod.

Marija Dubravac

POPIS HRVATSKIH DOMOLJUBA: UBIJENIH, NESTALIH
I ONIH KOJE UDBA NIJE USPJELA UBITI ILI OTETI

UBIJENI

1.) dr. Ivan Protulipac, 1946. u Italiji
2.) Ilija Abramović, 1948. u Austriji
3.) Dinka Domančinović, 1960. u Argentini
4.) Mate Miličević, 1966. u Kanadi
5.) Marijan Šimundić, 1967. u SR Njemačkoj
6.) Jozo Jelić, 1967. u SR Njemačkoj
7.) Mile Jelić, 1967. u SR Njemačkoj
8.) Petar Tominac, 1967. u SR Njemačkoj
9.) Vlado Murat, 1967. u SR Njemačkoj
10.) Anđelko Pernar, 1967. u SR Njemačkoj
11.) Hrvoje Ursa, 1968. u SR Njemačkoj
12.) Đuro Kokić, 1968. u SR Njemačkoj
13.) Mile Rukavina, 1968. u SR Njemačkoj
14.) Krešimir Tolj, 1968. u SR Njemačkoj
15.) Vid Maričić, 1968. u SR Njemačkoj
16.) Ante Znaor, 1968. u Italiji
17.) Josip Krtalić, 1968. u Italiji
18.) Nedjeljko Mrkonjić, 1968. u Francuskoj
19.) Pere Čović, 1968. u Australiji
20.) Mirko Ćurić, 1969. u SR Njemačkoj
21.) Nahid Kulenović, 1969. u SR Njemačkoj
22.) Vjekoslav Luburić, 1969. u Španjolskoj
23.) Mijo Lijić, 1970. u Švedskoj
24.) Mirko Šimić, 1971. u SR Njemačkoj
25.) Ivo Bogdan, 1971. u Argentini
26.) Maksim Krstulović, 1971. u Engleskoj
27.) Drago Mihalić, 1972. u SR Njemačkoj
28.) Josip Senić, 1972. u SR Njemačkoj
29.) dr. Branko Jelić, 1972. u SR Njemačkoj
30.) Stjepan Ševo, 1972. u Italiji
31.) Tatjana Ševo, 1972. u Italiji
32.) Rosemarie Bahrić, 1972. u Italiji
33.) Josip Buljan-Mikulić, 1973. u SR Njemačkoj
34.) Mate Jozak, 1974. u SR Njemačkoj
35.) Ilija Vučić, 1975. u SR Njemačkoj
36.) Ivica Milošević, 1975. u SR Njemačkoj
37.) Nikola Martinović, 1975. u Austriji
38.) Matko Bradarić, 1975. u Belgiji
39.) Vinko Eljuga, 1975. u Danskoj
40.) Stipe Mikulić, 1975. u Švedskoj
41.) Nikola Penava, 1975. u SR Njemačkoj
42.) Ivan Tuksor, 1976. u Francuskoj
43.) Ivan Vučić, 1977. u SR Njemačkoj
44.) Jozo Oreč, 1977. u JAR
45.) Bruno Bušić, 1978. u Francuskoj
46.) Križan Brkić, 1978. u SAD
47.) Marijan Rudela, 1979. u SAD
48.) Zvonko Štimac, 1979. u SAD
49.) Goran Šećer, 1979. u Kanadi
50.) Cvitko Cicvarić ,1979. u Kanadi
51.) Nikola Miličević, 1980. u SR Njemačkoj
52.) Mirko Desker, 1980. u SR Njemačkoj
53.) Ante Kostić, 1981. u SR Njemačkoj
54.) Mate Kolić, 1981. u Francuskoj
55.) Petar Bilandžić, 1981. u SR Njemačkoj
56.) lvan Jurišić, 1981. u SR Njemačkoj
57.) Mladen Jurišić, 1981. u SR Njemačkoj
58.) Stanko Nižić, 1981. u Švicarskoj
59.) Ivo Furlić, 1981. u SR Njemačkoj
60.) Đuro Zagajski, 1983. u SR Njemačkoj
61.) Franjo Mikulić, 1983. u SR Njemačkoj
62.) Milan Župan, 1983. u SR Njemačkoj
63.) Stjepan Đureković, 1983. u SR Njemačkoj
64.) Slavko Logarić, 1984. u SR Njemačkoj
65.) Franjo Mašić, 1986. u SAD
66.) Damir Đureković, 1987. u Kanadi
67.) Ante Đapić, 1989. u SR Njemačkoj

NEUSPJELI POKUŠAJI UBOJSTVA

1.) Mate Frković, 1948. u Austriji
2.) dr. Ante Pavelić, 1957. u Argentini
3.) dr. Branko Jelić, 1957. u SR Njemačkoj
4.) Obitelj Deželić, 1965. u SR Njemačkoj
5.) Ante Vukić, 1968. u SR Njemačkoj
6.) Mirko Grabovac, 1969. u SR Njemačkoj
7.) dr. Branko Jelić, 1970. u SR Njemačkoj
8.) Vlado Damjanović, 1970. u SR Njemačkoj
9.) dr. Branko Jelić, 1971. u SR Njemačkoj
10.) Gojko Bošnjak, 1972. u SR Njemačkoj
11.) Nikola Vidović, 1972. u Francuskoj
12.) Dane Šarac, 1973. u SR Njemačkoj
13.) Gojko Bošnjak, 1973. u SR Njemačkoj
14.) Dane Šarac, 1974. u Francuskoj
15.) Stipe Bilandžić, 1975. u SR Njemačkoj
16.) Stipe Bilandžić, 1977. u SR Njemačkoj
17.) Franjo Goreta, 1980. u SR Njemačkoj
18.) Luka Kraljević, 1982. u SR Njemačkoj
19.) Luka Kraliević, 1983. u SR Njemačkoj
20.) Danica Glava,š 1986. u SAD
21.) Ante Tokić, 1988. u Australiji
22.) Tomislav Naletilić, 1988. u SR Njemačkoj
23.) Nikola Štedul, 1988. u Škotskoj

OTMICE

1.) Drago Jelik, 1949. iz Italije
2.) Krunoslav Draganović, 1967. iz Italije
3.) Vjenceslav Čižek, 1977. iz Italije
4.) Ivica Novaković, 1987. iz SR Njemačke

NEUSPJELE OTMICE

1.) dr. Branko Jelić, 1950. iz SR Njemačke
2.) Franjo Mikulić, 1979. iz Francuske

NESTALI

1.) Zlatko Milković, 1949. u Francuskoj
2.) Zvonimir Kučar, 1963. u Francuskoj
3.) Geza Pašti, 1965. u Francuskoj
4.) Stjepan Crnogorac, 1972. u Austriji

Marija Dubravac/Hrvatsko nebo