Osovina Francuska-Njemačka izvor je svih ovih zala koja se u Aachenu nude kao lijek

Prošli tjedan sastali su se u Aachenu Merkelova i Macron, “mainstream” Europske unije, kako bi učvrstili savezništvo protiv “populista i nacionalista”. Ma nemoj, glavni kreatori svih problema aktualne Europske unije nude se kao njihovo rješenje, pa će tako Merkeličin glasnogovornik Steffen Seibert reći da će se te dvije zemlje potpisivanjem sporazuma “zajedno suočiti s izazovima 21. stoljeća.” Bilo bi poštenije reći da se te dvije zemlje neće suočiti s problemima i krizama koje su same zakuhale, pa zato optužuju “nacionaliste”.

Tri problema

Tri problema koje Europska unija u raspadanju, točnije redefiniranju pravila, mora riješiti su nekontrolirane masovne imigracije iz Afrike, politika štednje i tko su dobitnici a tko gubitnici političke, umjetne valute zvane euro.

Licemjerni Pariz i Berlin zakuhali su problem masovnih imigracija, točnije rečeno islamske invazije. Sve je počelo kada je Gadafi odlučio raditi na stvaranju Afričke unije i eliminirati bivši francuski franak koji koriste bivše francuske kolonije u svrhu francuske postkolonijalne eksploatacije Afrike. Prema 3000 deklasificiranih mailova bivše američke državne tajnice Hillary Clinton, jasno je da agresija na Libiju, koju potom široko prihvaćaju Britanci i nobelovac za mir Obama, i rušenje Gadafije nije bilo motivirano “humanitarnim i ljudskopravaškim motivima”, već neokolonijalnim. U mailu od 2. travnja 2011. (No. F-2014-204439) pod nazivom “France‘s client&Quaddfi‘s gold” desna ruka Hillary, Sidey Blumenthal, javlja da su francuske tajne službe otkrile kako Gadafi sprema 143 tone zlata i istu količinu srebra u svrhu stvaranja panafričke monete utemeljene na libijskom dinaru kako bi ponudio frankofonim zemljama alternativu francuskom franku kao sredstvu dominacije i francuske eksploatacije tih zemalja. Bombardiranje je počelo, Gadafi svrgnut i okrutno ubijen, a val izbjeglica krenuo je prema talijanskoj obali. Na ovo francusko, nacionalističko postkolonijalno sranje nadovezala se Merkel famoznom politikom dobrodošlice i festival kaosa u Europskoj uniji je počeo. Umjesto da se Pariz i Berlin pogledaju u zrcalo, počeli su upirati prstom u zemlje Višegradske skupine i sve one koji nisu htjeli kusati njihova g..vna i zamjenom teza proglasili ih ksenofobima, nacionalistima i populistima, a ovi ni luk jeli ni luk mirisali. Merkel i Makron danas napadaju i Italiju koja je, uz Grčku, najviše pretrpjela zbog francuskog i njemačkog proizvođenja ovog kaosa.

Politika štednje je posebna priča. Sam Juncker ovaj se mjesec ispričao zbog “pretjerane politike štednje” koja je mnoge zemlje bacila na koljena. Istina je, da ne širim propagandu, da prezadužene zemlje nije tjerao Bruxelles da se zadužuju, na čelu s Grčkom, EU ne može u svemu biti dežurni krivac, ali rješenje zbog kojeg se ispričava Juncker (pretjerana politika štednje koju je diktirala Njemačka) dovelo je do toga da su “suverene” zemlje članice koje su zapale u probleme mogle tek dizati poreze, dočim su plaće desetljeće ostale iste, a troškovi života rasli. Irska nije prihvatila politiku štednje koju je nametao Bruxelles, čitaj Berlin, i nije povećala poreze, naprotiv, ona je nižim porezima i fleksibilnom poreznom politikom privukla investicije i danas je zdrava, stabilna i prosperitetna.

Najveći dobitnik

S druge strane, zemlje koje su je provodile, pa i Italija i Francuska, ubili su svoje građane. Macron, bankar koji svoje građane koji se bune naziva “krezubima”, dobio je na ulici žute prsluke, bijelu osiromašenu Francusku koja ne može spojiti kraj s krajem, a Italija, prema podatcima Eurostata, dobila epidemiju siromaštva pri čemu milijun i 600 tisuća obitelji u ovoj nekada bogatoj zemlji živi ispod granice siromaštva. O efektima politike štednje na Grčku da i ne govorimo…

Logično pitanje koje se nadovezuje na politiku štednje je euro, koji je državama članicama odnio monetarni suverenitet i prebacio ga na nadnacionalno tijelo. Ne mogu imati istu valutu ekonomija poput Njemačke ili Grčke, pa i Hrvatske, koja i ovdje srlja kao guska u maglu. Za to ne morate studirati ekonomiju. Italija je prije uvođenje eura bila među pet najjačih gospodarstava svijeta koja je, primjerice, kada je izvoz u pitanju, nižu produktivnost kompenzirala slabljenjem lire, ponekad i 20 posto, danas je još uvijek treće gospodarstvo Europe, no sve više tone baš zbog eura. Najveći dobitnik eura je Njemačka za koju je euro zapravo oslabljena dojčmarka, što je jedan od razloga njezina izvoznog pokoravanja Europe.

Osovina Francuska-Njemačka izvor je svih ovih zala koja se u Aachenu nude kao lijek. No neće dugo…

dr. sc. Ivica Šola/Glas Slavonije/http://www.glas-slavonije.hr/Hrvatsko nebo