M.Prpa: Vjera u ideale i ideal vjere

Kad izgubimo vjeru u ideale, to logično znači – ili da nešto s nama nije u redu ili da nešto nije uredu s našim idealima.

Kad izgubimo ideal vjere, jednako tako to logično znači – ili da nešto s nama nije u redu ili da nešto nije uredu s onim idealom vjere, ili u najmanju ruku da nešto nije u redu s onima koji tu vjeru propovijedaju. U slučaju vjere mi postajemo otpadnici, a u slučaju ideala u kojeg vjerujemo, tu nešto bolje prolazimo jer takve ideale odbacujemo, i nalazimo nove. U pravilu tada u nama umiru duhovni ideali, a rađaju se materijalni u razno raznim oblicima i prilikama.

Počinjemo vjerovati u novac, u materijalna dobra ili jednom riječju počinjemo vjerovati u biblijsko – zlatno tele. A to u konačnici znači vjerujemo samo u sebe i svoju sebičnost. I ističemo samo svoju važnost na svijetu.

Razdjelnica između onih koji vjeruju u Boga kao kreatora  i onih koji odbacuju Boga kao ideal vjere, oni vjeruju u prirodu koju uzimaju kao najvećeg i najsavršenijeg kreatora svega živoga na zemlji, vjeruju u prirodu i njene čudesne kreacije cvijeća, ptica, riba, životinja i u konačnici,i u evoluciji stvorenog čovjeka i sl. Pri tome zaboravljaju da bi priroda sama sve to mogla stvoriti trebala bi imati neizrecivu količinu svijesti i silni resurs znanja i sposobnosti da bi mogla to sve kreirati. Ali poznato je da priroda nema takvu kreativnu supsituciju.

U prirodi postoje bezbrojni primjeri kreacije različitih bića (ne spominjući čovjeka) koja  sva, baš bezinimno sva, predstavljaju visoko intelektualni dizajn koji je doveden do nezamislivog savršenstva u obliku, u ljepoti, u mirisu i silno velikoj nevidljivoj strukturi kemije koja savršeno funkcionalno održava tu kreaciju u životu, ali ne samo u svom životu, već je u svaku ugrađen mehanizam reprodukcije za daljnje naraštaje svakog bića, svake biljke bez iznimno.

Spomenut ću samo jedan od milijardi slučajeva, a to je biljčica maslačak, koju svakodnevno gazimo nogama. Maslačak nas u proljeće podari prekrasnim zlatnim cvjetovima, koja se već par dana kasnije pretvore u bijelu kupolu od pedesetak padobrančića, koje i najmanji lahor raznese na stotine metara dalje od staništa te biljke, a u svakom padobrančiću je začetak nove potpuno iste biljčice.

U cijeloj povijesti civilizacije, nikada, baš nikada ni svi znanstvenici zajedno s bezbrojnim znanstvenim institucijama, nisu bili sposobni izgraditi takvu ili neku drugu živu biljčicu. To nikada priroda sama ne može stvoriti, nema ni svijesti ni znanja, jer je to uvijek, beziznimno uvijek  visokointelektualni dizajn . Ateisti, ljevičari, agnostici i sl. uzalud vam vaša vjera. Priroda je najveća i najpouzdanija Biblija, jer u svakom biću govori o Bogu.

Da se ponovno vratim na gubitke ideala. Jedan od važnijih ideala je istina, istina je najveća duhovna kategorija, jer na njoj počivaju svi temelji za život pojedinca, za život obitelji, ali i za opstanak države. Sve što se ne bazira na istini osuđeno je na propast.

Istina kao prevažna kategorija za opstanak zastupljena je u svim humanističkim filozofijama, a posebno je zastupljena u svim monoteističkim religijama.  Ali, čak i protagonisti koji održavaju i šire vjeru (religiju) počesto se ne služe istinom, iako je ta istina zasađena u nju kao princip s vrlo dubokim korijenima. Često zbog razloga dnevne politike, gaze tu istinu, a ponekad i zbog svojih osobnih interesa. Najopasnija je nedorečena istina.

Oni koji vade oči istini, osljepljuju cijeli narod. Bilo da je izgovorena iz saborskih klupa, iz bilo kojih medija, s oltara, u katedrali ili ispred nje ili bilo koje druge crkve. Nedorečna istina gradi mrene na očima  naroda .

Bolja je i čista laž, jer se lakše raskrinka, nego nedorečena ili nargumentirana, znanstveno neutvrđena istina. Kao takva, u hrvatskom slučaju, zapečećena je s najviše duhovne razine i u narodu ruši – ideal vjere.

Sloboda je knjiga koju treba svaki dan čitati, ili lira s čijih struna treba stalno slušati melodije. Sloboda se hrani dobrotom i plemenitošću, a razara se ohološću, samoljubljem i drskošću.

Sloboda je najsnažnija ukoliko svoje temelje ima duboko u istini.

Sve ono što je dobro iz naše povijesti trebamo još više oplemeniti i istražiti, te ugrađivati u suvremeni život.

(Codex moralis croaticum)

Mile Prpa/Hrvatsko nebo