KGK: Ljudi konzervativne provenijencije mogu sasvim dobro prosuditi moje poteze

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović dala je danas intervju za televiziju N1. Izdvojili smo dio pitanja i odgovara.

Ove godine je izborna godina, za nekoliko dana ulazite u posljednju godinu svog mandata. Čini mi se da je vrlo jasno da ste odlučili ići po drugi mandat. Kad ćete to objaviti?

Pa svoju ću odluku objaviti kad za to dođe vrijeme. Držim da nije sazrelo vrijeme da se objavljuje ili ne objavljuje kandidatura. Ovaj moj mandat, dakle protekle četiri godine, bile su obilježene tri različite vlade i tri različite predizborne kampanje. Mislim da smo previše vremena izgubili u predizbornim kampanjama. One su uvijek neplodno vrijeme za državu, a u tim kampanjama, to je do određene razine i mene sputavalo u svojem djelovanju, obzirom da sam htjela apsolutno ostati nepristrana i brinuti o procesu konsolidacije vlasti u Hrvatskoj. I zbog toga držim da ne treba prerano krenuti u bilo kakvu kampanju. Uostalom, to je ono što hrvatski državljani očekuju od nas, da se posvetimo njihovim egzistencijalnim problemima i da ih rješavamo, a ne da brinemo o svojim nekakvim budućim političkim ili bilo kojim drugim funkcija. Ali ono što vam mogu sa sigurnošću reći, što se pojavilo u medijskom prostoru, da kalkuliram nekakvom međunarodnom karijerom ili nekakvom kandidaturom, ne, to u ovom trenutku apsolutno nije u pitanju. U potpunosti se usredotočujem na ovu važnu dužnost koju obnašam.

Javno nećete objaviti kandidaturu niti da idete po drugi mandat, no jeste li to najavili možda HDZ-u, premijeru Plenkoviću? Vidjeli smo da su vas iz HDZ-a već nekoliko puta pozvali da se izjasnite.

Naravno, nećemo se javno izjašnjavati jedni drugima, razgovarati preko javnosti. Naši su razgovori u jednom užem krugu, primjeren auditorij u kojem o tome treba odlučivati.

Znači, najavili ste premijeru da idete po drugi mandat?

Pa ne mogu reći da sam najavila. Da smo razgovarali o tome, jesmo.

Ako budete išli, a ići ćete po drugi mandat, tražit ćete potporu HDZ-a, ići ćete kao kandidatkinja HDZ-a?

Pa na vrijeme ću sve objaviti.

Krajem prošle godine povukli ste jedan potez, smijenili ste svog savjetnika za unutarnju politiku. Mate Radeljić je bio čovjek koji je bio neka vaša spona prema konzervativnim, desnim krugovima. Bojite li se da će vam desni birači okrenuti leđa? Zapravo smo nakon te smjene vidjeli jednu dosta histeričnu reakciju nekih desnih kolumnista i aktivista.

Kao što sam to već rekla, žao mi je da je gospodin Radeljić odlučio otići na način na koji je otišao. Doista, svi savjetnici koji su otišli dosad iz Ureda, otišli su na neke druge funkcije ili privatni posao i slično. Ja sam osoba koja ne voli sukobe i ukoliko mogu kome u životu pomoći, uvijek ću mu pomoći. U cijelom ovome procesu nisam nikome okrenula leđa niti sam se ikoga odrekla, nijednog jedinog hrvatskog državljanina, ostajem predsjednica svih građana Hrvatske. Ako mislite, dakle, na konzervativno biračko tijelo, mislim da ti ljudi, da ljudi konzervativne provenijencije mogu sasvim dobro prosuditi moje poteze, moje djelovanje koje ostaje kako jest bilo do sada moja orijentacija i da nije bilo potrebe da to tumači bilo koji savjetnik ili da se povezuje s bilo kojim savjetnikom. Uostalom, predsjednik odnosno predsjednica Republike, je taj koji imenuje svoje savjetnike i koji ih razrješuje, nisu potrebno niti saborsko odobrenje niti bilo čije drugo odobrenje. Oni jesu dužnosnici, ali to je svakako odluka predsjednika, odnosno predsjednice, i moje se odluke temelje na politici koju zastupam, na smjeru koji želim zauzeti i na činjenici da svako novo vrijeme traži nove ljude, da traži neke promjene i u tom smislu ću nastupati ove godine, s nizom novih aktivnosti i projekata koji su usmjereni prije svega na rješavanje problema u hrvatskom društvu.

Ljevica zasad nema relevantnog kandidata, barem protukandidata vama. Međutim, na desnici ih se javlja dosta. Praktički ste stvorili, politički izmislili Brunu Esih, to vam premijer vrlo često prigovara u Saboru i javno. Sada bi vam ona mogla biti protukandidat. Bojite li se da će vam ona otkinuti taj mali, ali zapravo značajan i relevantan broj desnih birača?

Ponavljam, nisam istaknula kandidaturu, dakle, predsjednica sam Republike Hrvatske, koja se i dalje usredotočuje na posao koji radim i nemam potrebu uopće u ovom trenutku razmjenjivati mišljenja s bilo kim od potencijalnih kandidata. Pričekajmo predizbornu kampanju, pa ćemo vidjeti tko će biti kandidati.

Nakon smjene Radeljića, taj dio desnih vedeta, koji su vam tepali da ste kraljica desnice, da ste jedini korektiv briselskom ćati, kako nazivaju premijera Plenkovića, optužuje vas da ste zapravo sklopili pakt s premijerom Plenkovićem, da ste se okrenuli, kažu da ste nova Kolinda, da više niste desno, nego da ste isto u tom smjeru Bruxellesa. Imate li nekakav pakt s premijerom Plenkovićem o nenapadanju?

Prije svega postavljam pitanje, što mislite, pod kime mislite da je to ta hrvatska desnica? Je li riječ o ljudima domoljubne orijentacije, kojih ima i na lijevoj strani političkog spektra, naravno, ne može se to pripisivati nijednoj strani političkog spektra, ljudi konzervativnog usmjerenja i tako dalje. Mislim da se u Hrvatskoj ta podjela na ljevicu i desnicu previše bagatelizira i previše radi po nekakvim kriterijima koji nisu, koji ne postoje u modernim društvima kakvo Hrvatska želi biti, moderno europsko društvo. Nisam sklopila pakt ni sa kime, i dalje ću upozoravati na probleme koji postoje u društvu. Moja je zadaća biti i korektiv stanja. Dakle, ne mogu razmišljati niti o svojoj budućoj karijeri niti o nekakvom rejtingu, već isključivo o dobrobiti svih hrvatskih državljana, bez obzira kakvi bili moji osobni stavovi i provenijencija, a sebe držim modernom konzervativkom, ja moram biti predsjednica svih građana, dakle i onih koji su drukčije orijentacije, pomirivati sva ta stajališta i predsjednik si zapravo ne može dopustiti luksuz da bude na ovoj ili onoj strani političkog spektra kao takav, već da isključivo štiti hrvatske državne interese i interese svih hrvatskih državljana.

Kako onda gledate na te napade koji dolaze iz tih desnih krugova? Vrlo konkretno, mislim na Velimira Bujanca, Tihomira Dujmovića, na dosta utjecajne desničarske aktiviste.

Nisam nikada komentirala pojedine novinare, pa neću ni sada. Ja vjerujem da hrvatska javnost prepoznaje sve ono što radim i da će u tom smislu postupiti svi hrvatski državljani kad budu prosuđivali ono što sam učinila, bez obzira na sljedeće izbore i nemojmo podcjenjivati ljude, nemojmo podcjenjivati njihovu sposobnost razlučivanja i samostalnog odlučivanja. Mislim da nikome ne treba nikakav poseban vodič, da bi mu rekao kako treba ocijeniti rad bilo kojega od nas.

Mi nemamo novca za nove zrakoplove, ministar je praktički najavio da kupujemo F-16 od Amerikanaca, pola eksadrile sad već ne treba. Što s tim?

Tu odluku treba donijeti. Ja bih isto voljela da mi možemo kupiti nove F-16 blok 70 – 72, jer MiG-ovi 21, bez obzira u kakvom su stanju trenutno, a ono što je nažalost dogovoreno remontom iz 2013. nije ni izbliza ispoštivano, bojim se da oni neće letjeti do 2024., dakle, mi ćemo u međuvremenu morati premostiti to razdoblje.

Što to znači, da ćemo morati plaćati nekome tu sposobnost do nabave novih zrakoplova?

Nadam se da ne, nadam se da ćemo naći načina kako ove MiG-ove dok ne dođu novi zrakoplovi, kakvi god oni bili, novi ili rabljeni. Naravno, nov je uvijek najbolji. U tom trenutku, kako je Hrvatska postavila zahtjev 12 zrakoplova, a to je opet donijelo tu odluku stručno povjerenstvo u koju se ja nisam miješala. Cijena tih zrakoplova bila je tolika da jednostavno morate balansirati, s jedne strane moramo zaštititi Hrvatsku, nije to samo hrvatsko nebo, već i o zemlju i o hrvatskom moru i slično. S druge strane, vi morate voditi računa, koliko imamo problema na terenu. Hrvatska nije socijalna država, kao što se to voli reći, nažalost. Kod nas još jako puno ljudi živi na rubu siromaštva. Imamo umirovljenike koji su u Europskoj uniji na dnu te ljestvice, najviše u opasnosti od siromaštva. Mladima isto tako ne dajemo dovoljno, neću reći socijalne pomoći, ali tih nekakvih socijalnih davanja, kojima bi omogućili njihovo školovanje, besplatne udžbenike, besplatan odlazak u školu, prijevoz, besplatne vrtiće i sve ono što nam je potrebno kako bismo pomogli ljudima u Hrvatskoj da doista steknu uvjete za dostojanstven život. Znači, kad donosimo neku odluku, ne možemo je promatrati u izoliranosti. Moramo voditi računa o svim tim nekakvim aspektima, dakle, što si možemo priuštiti. Je li to sad šest novih F-16, tu odluku treba donijeti stručno povjerenstvo, ja ću se složiti.

Treba li tu ići novi natječaj ili kako će se to riješiti?

Bilo bi dobro da se o tome postigne kakav – takav nacionalni konsenzus. Nadam se da će i ova rasprava u Saboru uroditi upravo time, jer oporba je vrlo nedvosmisleno podržavala činjenicu da nam treba novo borbeno zrakoplovstvo, protekle vlade nisu je donijele, ali tu odluku treba donijeti, nemamo više vremena za odgađanje, ali naravno ne treba ni srljati, treba sad vidjeti gdje smo pogriješili u cijelom ovom procesu i izbjeći bilo kakve nesuglasice ili pogreške, a mislim da je to jedno od pitanja koje zahtijeva nacionalni konsenzus i nadam se da će rasprava u Saboru biti lišena bilo kakvih prepucavanja ili bilo kakvih svađa i mislim da će biti riječi o jednom racionalnom razgovoru koji će postaviti pretpostavke zato da Hrvatska u konačnici donese informiranu odluku, koja neće biti problem dnevnopolitičkih rasprava, već jedno strateško pitanje, odnosno rješenje strateškog problema.

Kad stotine tisuća građana odu u jednoj godini, onda je to kolokvijalno rečeno da nema više tko otići. Činjenica je da su nama pogranična područja ispražnjena od ljudi, pogotovo od ljudi s potencijalom, mladih obrazovanih ljudi. Ipak ste sada manje kritični, nego što ste bili, kad je riječ o tom fenomenu, koji ste vi otvorili i nametnuli u diskurs javnosti.

Ponovno bih rekla, nije točno da nema tko otići, uvijek, nažalost, ima tko otići. Da sam manje kritična, nisam. I dalje inzistiram na tome, u svakoj županiji, u svakom kraju u koji odlazim, govorim o demografiji i o demografskim kretanjima. Slažem se s vama, posebno su rubni dijelovi, granični dijelovi Hrvatske, što je uvjetovano i oblikom Hrvatske kao države, prilično podložni depopulaciji. Depopulacija se događa iz više razloga. Jedan od razloga svakako su ekonomske prirode. Dakle, ljudi traže bolji život negdje drugdje, traže veće plaće i puno mi je njih na terenu reklo: “Predsjednice, kad bi imali samo tisuću kuna veću plaću, ostali bismo ovdje, ne bismo uopće razmišljali o odlasku.” Zatim vam je isto pitanje mirovina, gdje u nekim europskim zemljama nakon pet godina stječete mirovinu, koja će definitivno biti veća nego što će to uživati, nažalost, hrvatski državljani, ukoliko se nešto ne učini po pitanju mirovinske reforme i to je njihovo pravo, apsolutno, to im se ne može zanijekati; ljudi koji odlaze na školovanje. Međutim, ono što me brine, uz ove gospodarske čimbenike, za koje držim da treba rješavati snažnom poreznom reformom, jer ova porezna reforma, koja je dosad odrađena i koju ja apsolutno pozdravljam, pokazala je da se može oživjeti gospodarstvo i da je to jedini način da se otvaraju nova radna mjesta dodane vrijednosti, dakle bolje plaćena mjesta, da nam ljudi ostaju. Postoji niz drugih razloga. Više sam puta istaknula klimu u društvu, koja je prilično negativna, negativistička, koja je pesimistična i gdje, zapravo, i ono za što ste me i vi novinari kritizirali da sam rekla da živimo iz afere u aferu.

Tko je odgovoran za takvu klimu?

Kad ste na terenu, vidite, evo, provela sam tri dana u Zagrebačkoj županiji, ma nitko me nije pitao ni za jednu od afera o kojima se govorilo, štoviše, ljudi su govorili pa dajte malo poradite više na tom zajedništvu, dajte da se prestanu svađati ljudi u Saboru, idemo nešto napraviti za državu. I naravno pitanja koja su mi postavljali ljudi kao problem, jesu pitanja egzistencijalne prirode, od zaposlenja do prometne povezanosti, do cijene pokaznih karata i slično i morali bismo se više usredotočiti na to, kao i na pozitivne primjere, kojih ima jako puno. Vjerujte mi, jako puno ljudi se u ovoj državi bori za egzistenciju, unatoč i birokratskim preprekama, unatoč i mentalitetu, koji moramo mijenjati, odlučuje ostati ovdje, odlučuju ući u vode poduzetništva i moramo im to olakšati. Sljedeći problem koji tjera mlade na odlazak i priječi povratak mladih ljudi, s kojima redovito razgovaram u državama kao što su Kanada ili Australija, jest nažalost sveprisutni nepotizam u hrvatskom društvu i potreba da imate nekakvu vezu. Mladi osjećaju da ukoliko se kandidiraju za neko mjesto na nekom fakultetu i slično, ukoliko se žele vratiti, da neće biti ocjenjivani prema vlastitim sposobnostima i prema onome što su postigli, već da za to mjesto već postoji netko tko je predodređen nekakvim stranačkim, obiteljskim ili drugim vezama. I to je jedna od društvenih pojava na kojima stvarno moramo puno žešće poraditi.

hkv.hr/ https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo