Elementi sustavne izdaje u Hrvatskoj

Pod kraj godine 2017., Hrvatsko nacionalno etičko sudište donijelo je povjesne odluke i zaključke u vezi nekoliko glavnih izdajnika koji posljednih godina uništavaju Republiku Hrvatsku, njenu neovisnost i osnovne interese hrvatskoga naroda.

Predsjednik te važne pravno-političke institucije je prof.dr. Zvonimir Šeparović, rektor emeritus Hrvatskoga Sveučilišta. Teška bolest spriječila je moje sudljelovanje u radovima ali svakako sam podržao i podržavam tu povjesnu djelatnost političke i moralne naravi. Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Vesna Pusić, Jadranka Kosor (Vlajsavljević), Aleksandar Stanković (Jovanović) i nekoliko drugih voditelja protuljudske operacije nad hrvatskim narodom zasluženo su ožigosani pred domaćim i svjetskim čimbenicima koji brinu o istini i brane ljudska prava na terenu gdje su ona najteže napadana.

Zadnjih nekoliko tjedana pojam veleizdaje je ponovno iskočio na prvo mjesto u hrvatskoj javnosti, i to u Hrvatskom Saboru, pa su se tako gospodin premjer Andrija Plenković i neki njegovi suradnici morali suočiti sa nepobitnom činjenicom da popis veleizdajnika u Hrvatskoj nikako se ne može smatrati zatvorenim. Krešimir Beljak koji je kao na lutriji dobio poklonjeno mjesto predsjednika nekada časne Hrvatske seljačke stranke, sramotno je na javnom skupu zazvao staro partizansko prokletsvo lažnoga „bratsva i jedinstva“ koje je poslužilo kao moto za pokolj stotine tisuća Hrvata uz namigivanje gospođi Vlajsavljević.

Što još nedostaje?

Nedostaje ponovno ubijanje Hrvata i drugih stanovnika Republike Hrvatske uz pogani blagoslov GRU-a i NKVD-a koji bulazne o diktatorskoj Federaciji Europa-Azija. Izdajice su Hrvatsku ostavili bez zračne obrane, bez ekonomske sposobnosti za očuvanje suvereniteta te predali dominantnu ulogu u jugoistoku Europe Vladimiru Putinu, Miloradu Dodiku, Aleksandru Vučiću i cijelom aparatu komunističkog revanšizma u Hrvatskoj.

Hrvati su ostali bez liderstva, loža u St. Gallenu predala je čak i kanonizaciju kardinala Stepinca pozemlju da bude talac revanšizma i ucjena koje su organizirali Moskva, Beograd i peta kolona u Zagrebu i u Italiji. Podzemlje je na djelu i na njega je upozorio Pavao VI pod kraj svoga života, kao na čimbenika koji sa analognim organizacijama u svijetu žele srušiti istinsko kršćanstvo.

Na potpuno građanskom planu postoje analize čina mladoga sina Josipa Đakića koji je po nečijem nalogu objavio fotomontažu na kojoj se pojavljuje navodni hrvatski vojnik s odrubljenom glavom navodnog srpskog vojnika kao dokaz za ono o čemu po svijetu trube Mesić, Milorad Pupovac i ostali fenomeni veleizdajničkog kozmosa.

Zastupnici Grmoja, Culej, Tuđman, Glasnović, uz tridesetak čestitih parlamentaraca, vode tešku borbu za hrvatske interese pod paljbom klevetnika u samom Saboru, a paljba dolazi često iz navodno vlastitih redova.

Istovremeno gospodin Plenković je počinio novo veleizdajničko djelo: bez stida i s velikom političkom varkom sudjelovao je pred nekoliko dana u Davosu na skupu zemalja Zapadnoga Balkana, upravo kada se je većina političkih analitičara nadala da čak i veleizdajnici moraju priznati da je poglavlje te sramote za Hrvatsku okončano. (23.siječanj 2019.)

Na žalost, politički život u većini demokratkih zemalja usko je povezan sa korupcijom. Osim toga treba se prisjetiti i Pasije Isusa Krista, koga je Juda Iskariot izdao i prodao za trideset srebrnjaka. Ako je to morao prepatiti Sin Božji što nas onda može začuditi kada govorimo o suvremenoj povijesti i degradiranim društvenim običajima današnjice.

Habsburgova izjava da „ovdje vlada crni blok“ otvara pitanje o hrvatskoj budućnosti, jer je opstojnost Hrvata u svjetskim prilikama korupcije i prijevara za jedan malobrojni narod mnogo teže nego za velike nacije u kojima upravo bankarski diktatori kroje sudbine ostalog čovječanstva. Hrvatska vitalnost ne umire ali nesmjemo se zavaravati s iluziom da je ona apsolutno vječna.

Godina 2019. nastavlja se za naše građane s europskim parlamentarnim izborima, s predsjedničkim izborima, s otvorenom krizom povjerenja u vezi s kanonizacijom kardinala Stepinca te s nedorečenim ishodom hrvatske uloge u još uvijek nejasnom budućnosti Europske Unije. Svijest o složenosti našega položaja nameće potrebu boljega informiranja široke javnosti, boljeg preispitivanja likova koji na pozornici pjevaju hrvatske a istovremeno i balkanske pjesme, te narušavaju povjerenje naroda u institucije.

Domagoj Ante Petrić

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo