Predsjednica uspjela razočarati i one koji su je slijepo branili i štitili
Malo je stvari, pojava i osoba moguće opisati jednom riječju, pogotovu uzevši u obzir složenost iliti sivilo svijeta. S političarima je još gore; kad vidiš što rade, hvata te sablazan i jeza, nekad i očajanje ili pak orlandovska mahnitost, stječeš dojam da ne znaju tko im glavu nosi, no kad se malo pribereš, ohladiš i oporaviš od svih tih njihovih suludih poteza i izjava, onda tek shvatiš potpunu promašenost svoje negdašnje privrženosti.
I onda naposljetku, budući nisi bio od početka hladnokrvan i objektivan, naprotiv, bio si pristran ponad granica dobrog ukusa, e tek onda možeš pošteno (pro)suditi i opisati osobu t.j. političara jednom riječju. Predsjednicu Republike, Kolindu Grabar-Kitarović opisuje i savršeno ocrtava riječ – razočaranje. Bio si očaran, pa raz-očaran, odnosno opijen nakon čega si se nasreću (ili nažalost?) otrijeznio.
Poštenja radi, potpisnica ovih redaka mora priznati da je nemali broj puta nastojala braniti Predsjednicu i kad je bilo neobranjivo, da je išla prozivati i napadati svoje svagdašnje svjetonazorske istomišljenike ili bliskomišljenike koji su je (opravdano!) kritizirali, pravdajući s(v)e nužnošću kompromisa, višim interesima, opasnošću razjedinjavanja ili čak racionalnošću odabiranja manjega zla.
No, uzalud! Naposljetku shvatiš da političari uvijek točno znaju tko im glavu nosi, štoviše, žele da im određeni pojedinci ili strukture glavu nose, i najzad spoznaš da se baš na političare nikad ne odnosi ona stara „ljudski je griješiti“, jer namjerno griješiti se naziva zlo(bo)m ili glupošću.
Nije Predsjednica razočaranje jer je smijenila Radeljića ili Galića, jer je imenovala (supotpisala) Joška Paru za veleposlanika (i još neke mračne ljude), jer je pozvala Aleksandra Vučića, jer je odšutjela aferu „hotmail“ (poslije Linićevih predstečajnih nagodbi, drugu najveću pljačku u suvremenoj hrvatskoj povijesti), jer se nije suprotstavila Istanbulskoj ili jer nije ništa napravila kad su se grubo onemogućavali referendumi i sabotiralo brojanje potpisa, jer je odustala od Tri mora…
Predsjednica je razočaranje jer nije ni pokušala zaštiti one koji su joj i omogućili dolazak na vlast, i to zaštititi ih od jedne bjelodano izmišljene, nepostojeće i izvještačene afere, osmišljene za potrebe sterilizacije pravoga HDZ-a te bacanje dimne zavjese na borgovski prvorazredni korupcijski kriminalni skandal.
Smijeniti savjetnike je sasvim u redu i zakonska prerogativa Predsjednika, ali s kojim ciljem? Jer, ako je cilj dovesti boljega, pametnijega, sposobnijega, inteligentnijega, nitko ne bi ni zucnuo. Što će Mirjana Hrga, svaka čast novinarskoj struci, savjetovati šefa države i vrhovnog vojnog zapovjednika te sukreatora vanjske i sigurnosne politike?
No, imenovanje Mirjane Hrge je bila samo gruda nakon koje je u nevjerojatno kratkom vremenu uslijedila lavina: susret s Porfirijm Perićem za Božić, likom čija je snimka pjevanja četničkih pjesama obišla cijeli svijet, slanje izaslanika na domjenak SNV-a t.j. prvorazredni jugo-dernek gdje je zlorabljen blagdan Božića, odustajanje od inicijative Baltik-Jadran i prepuštanje uzdi hrvatske vanjske politike briselskim đacima čime Hrvatska de facto tone u „Zapadni Balkan“.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=lVLLOSqG6r4
Istina, mogli bi se navoditi izvrsni i državnički potezi Predsjednice, ali zašto tražiti zvjezdice na nebu kad je oblačno? Ako je Predsjednica između aktualnog vrha HDZ-a kojeg podupiru Bruxelles, Berlin i Pariz, HDZ-a koji uvodi rodnu ideologiju i potpisuje sporazum o migracijama, koji uživa potporu svih domaćih izdajnika, jugofila, orjunaša i raznih pupavaca, i potporu lažnih anketa, medijskih plaćenika i duboke države uopće – i HDZ-a kojega podupiru Washington, Budimpešta i Varšava, iskrenog pučkog, narodnog, državotvornog i suverenističkog, HDZ-a koji zagovara lustraciju i koji bi, da se ista provede, uživao iskrenu podršku vlastita naroda – dakle ako je između ova dva HDZ-a Predsjednica odabrala ovaj prvo spomenuti, a ne potonji – onda nju braniti naprosto više nema nikakvog smisla. I čiju će potporu onda imati na izborima? Već možemo zamisliti Plenkovića, Jandrokovića, Božinovića, Kušćevića ili Obuljen kako se silno trude pomoći Predsjednici ostati na Pantovčaku.
Možda su je tako savjetovali njezini savjetnici, napose jedan na kojeg je više puta upozoravana. Ipak, tko za ovakav odabir nema dovoljno vlastite pameti, ne zaslužuje ni čast drugog predsjedničkog mandata.
Zaključno, Predsjednica je uspjela razočarati i one koji su je slijepo branili i štitili, ma i pod cijenu vlastita obraza, dostojanstva pa i političke moći. Iz razočaranja uglavnom slijedi ravnodušnost, a ravnodušni ljudi nisu previše pouzdano biračko tijelo…
Mila Marušić
HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo