40. obljetnica hodočašća Hrvata u crkvu kod Baden-Badena

Hrvati u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg posebno su na svečan način obilježili božićne blagdane. Pored ponoćki i sv. misa koje su održavane na Božić u raznim crkvenim zajednicama posebno svečano bilo je na drugi dan Božića, 26. prosinca kada je proslavljen sv. Stjepana prvomučenika u crkvi sv. Kristofora na autocesti kod Baden-Badena.

I ove godine vjernici su hodočastili u velikom broju u crkvu koja tradicionalno okuplja Hrvate na ovaj veliki crkveni blagdan dajući svoga doprinosa obilježavanju 40. obljetnice hodočašća Hrvata u crkvu na autocesti. Zahvaljujući Hrvatskoj katoličkoj misiji Gaggenau, Rastatt, Baden-Baden i inicijativi njenog voditelja fra Miroslava Baruna Hrvati su se prvi put okupili na blagdan sv. Stjepana 26.12.1978. godine. Crkva na autocesti (Autobahnkirche Baden-Baden St. Christophorus) je otvorena 23. srpnja 1978. godine. Svojim arhitektonskim rješenjem u obliku piramide crkva je podsjetila fra Miroslav na BOŽJI ŠATOR koji mu je dao ideju da iste godine okupi vjernike na jednom mjestu na blagdan sv. Stjepana. Ovoj ideji odmah se pridružio i vlč. Ivan Plješa sa svojim vjernicima iz susjedne župe Karlsruhe-Ettlingen kao i svečenici i vjernici iz susjednih hrvatskih katoličkih misija Pforzheim-Bruchsal i Offenburg.. To okupljanje prešlo je u godišnje hodočašće Hrvata iz Baden-Württemberga, Francuske i Švicarske. Potvrdu velikom značaj hodočašća Hrvata dala je nadbiskupija Freiburg koja je na obilježavanje 25. obljetnice hodočašća, 2003. godina poslala biskupa Reiner Klug koji je predvodio misno slavlje. Nakon odlaska u mirovinu fra Miroslava Baruna, trećoredca- glagoljaša 2005. godine dolazi do preustroja Hrvatskih katoličkih misija. Postojeće župe preuzimaju selezijanci pod vodstvom don Ive Nedića. Formirana je nova Hrvatska katolička misija pod nazivom „Srednji Baden“ sa sjedištem u Karlsruheu koja pokriva gornji dio države Baden i obuhvaća gradove Karlsruhe, Rastatt, Gaggenau, Baden-Baden, Offenburg, Kehl, Bruchsal, Pforzheim, Bretten i Eppingen.

Misno slavlje na 40. obljetnicu hodočašća Hrvata u crkvu na autocesti predvodio je mladi svečenik don Ante Adžamić koji je prije nekoliko mjeseci iz Splita došao u Njemačku uz asistenciju don Mihaela Rodića i vlč. Ivana Plješe. Svojom jednostavnom i jasnom propovijedi oduševio je nazočne vjernike. U svojim promišljanjima nije se ustručavao jasno spomenuti brojku od preko 640 stradalih svečenika nakon drugoga svjetskog rata, niti preko 80 stradalih Hrvata u inozemstvu od strane UDBE, kao i svih nevinih žrtava nastradalih od Bleiburga do Vukovara i svih onih koji su dali živote za svoju vjeru i svoju Domovinu. Don Ante posebno je istaknuo sv. Stjepan prvomučenika koji se nije sramio svoje vjere, kršćana i Isusa Krista napominjući kako se i Hrvati ne trebaju sramiti svoje vjere, svoga naroda i svakoga člana svoje zajednice.

Fra Miroslav je za 40. obljetnicu hodočašća Hrvata u crkvu na autocesti poslao posebnu poruku vjernicima. „Crkva na autocesti predstavlja božji šator koji je privremen i namjenjen putnicima i prolaznicima. Simbolično treba da je ovo hodočašće svima onima koji dolaze kao jedan zavijet za povratak u svoju domovinu Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu u naš rodni zavičaj iz kojeg smo privremeno iselili“ istaknuo je fra Miroslav. Fra Miroslavu kao i mnogim vjernicima izuzetno je žao što se nakon njegovog odlaska 2005. godine ukinulo pjevanje hrvatske himne „Lijepa naša domovino“ koja se redovito pjevala punih 26 godina na kraju svake svete mise. Mnogi vjernici su dolazili iz dalekih krajeva da bi sudjelovali na sv. misi, pogledali prigodni kulturni program i na kraju punog srca slobodno pjevali Lijepu našu. „Ta pjesma za Hrvata vjernika u inozemstvu nije samo nacionalna himna ona je i molitva za domovinu. Kada se to u ono nedemokratsko vrijeme moglo pjevati nema razloga da se sada u jednoj slobodnoj demokraciji više ne pjeva“, dodao je fra Miroslav.

Crkva je dobila ime po starokršćanskom mučeniku sv. Kristoforu, što znači „nositelj Krista“ koji je živio u trećam stoljeću. Legenda kaže da je bio iznimno visok i snažan izgledajući među ostalima kao jedan div. Želio je služiti najmoćnijem gospodaru. Kada je prešao na kršćanstvo napustio je službu kod kraljeva i careva i prepustio se širenju kršćanstva. Pomagao je bolesnima i nemoćnima, a posebno zbog svoje veličine radio je na prenošenju putnike preko rijeke. Jedne noći probudio ga je mali dječačić i zamolio ga da ga prenese preko rijeke. Kristofor ga je s lakoćom stavio na ramena, ali kada je počeo koračati prema drugoj obali teret je bio sve teži. Na sredini rijeke voda se tako uzburkala da je opirući se o svoj debeli štap jedva prenio dječačića na drugu obalu. U liku djeteta prepoznao je Isusa Krista koji ga je doveo u kušnju. U umjetničkim djelima svetac je prikazan uvijek s malim Isusom kojeg nosi na ramenu. Njegove skulpture i slike nalaze se na ulazu u crkvu jer se vjerovalo da tko god pogleda lik sv. Kristofora toga dana neće ga shrvati nikakva nemoć niti nesreća. On je posebno bio štovan u srednjem vijeku kada su izgrađene mnoge crkve njemu u čast. Sv. Kristofor je suzaštitnik Krčke biskupije i zaštitnik otoka Raba. Njegove relikvije koje se čuvaju u crkvi na Rabu su nekoliko puta spasile Rab od osvajača. On je jedan od 14 svetaca koji se zazivaju u pomoć prilikom prirodnih katastrofa i teških oboljenja. Zaštitnik je putnika, vozača, pomoraca i svih onih koji obavljaju teške poslove.

Crkva na autocesti kod Baden-Badena je posebno zanimljiva svojim arhitektonskim rješenjem koje je uradio arhitekt Friedrich Zwingmann iz Karlsruhe. Osim crkve pozornost posjetitelje privlači cijelokupni crkveni kompleks koji je određen koordinatama istok-zapad i sjever-jug. Ti koordinatni pravci u osnovi formiraju križ koji je omeđen s četiri tornja. Crkva, tornjevi, unutrašnje i vanjsko uređenje su prava umjetnička djela koja prepričavaju povijest čovječanstva kroz Bibliju. Poznati umjetnik prof. Emil Wachter je betonske reljefe i staklene zidne ornamente pripremao i betonirani na licu mjesta. S reljefima i ornamentima predstavio je postanak čovjeka i razvoju kršćanstva.

Vlado Bulić

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo