Crkva – bolnica u Novoj Biloj: Svjetionik slobode i opstojnosti u olujama Središnje Bosne

Tijekom opsade Središnje Bosne, Hrvati u enklavi Lašvanske dolina, te ratne 1993. godine, bez električne energije i vode, u zimu su dočekali konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” kojim su spašeni od gladi i izumiranja. Jedini svjetionik slobode bila je crkva- bolnica u Novoj Biloj, udaljena 500 metara od bojišnice, i sama granatirana s položaja Armije RBiH. Jedina veza Lašvanske doline s ostatkom svijeta bio je helikopter koji je iz opkoljene Lašvanske doline letio za splitske Firule i prevozio ranjene hrvatske branitelje. Prvi predsjednik Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, u proljeće 1994. godine najavio je izgradnju bolnice, Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” koja je danas, 25 godina poslije, simbol opstojnosti Hrvata u Središnjoj Bosni i trajni zalog mira na ovim prostorima.

U Novoj Biloj jučer je obilježena 25. obljetnica dolaska humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” kojim su u zimu 1993. god od gladi i izumiranja spašeni Hrvati u opkoljenoj Lašvanskoj dolini.

Nekoliko tisuća Hrvata iz svih dijelova BiH, od Posavine, Tuzle, Žepča, Usore, Livna, Hercegovine sinoć je u Novoj Biloj obilježilo 25 godina od dolaska najvećeg humanitarnog konvoja organiziranog na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

“Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” – najveći konvoj nakon Drugog svjetskog rata 

Program obilježavanja 25. obljetnice počeo je u Hrvatskoj bolnici “Dr. fra Mato Nikolić”, bolnici koja je dar predsjednika Tuđmana i Republike Hrvatske Hrvatima Središnje Bosne i trajni zalog mira na ovim prostorima, a koja je izgrađena nakon ratnih devedesetih.

Predstavljena je knjiga Ive Lučića, hrvatskog povjesničara, “Od vila ilirskih do Bijelog puta stranputicama bosanske i hercegovačke povijesti”, a o kojoj su uz autora govorili dr. Ivan Bagarić, načelnik saniteta HVO-a i Ante Damjanović, humanitarac koji je u opkoljenu Lašvansku dolinu helikopterom došao u jesen 1993. godine te potom službenom Zagrebu objasnio kako “Lašvanska dolina neće izdržati” i da se Hrvatima u tom dijelu BiH mora pomoći.

Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 1993. godine iz Zagreba, s tamošnjeg Zapadnog kolodvora, krenulo je više od stotinu liječnika, novinara, humanitaraca koji su vođeni Slobodanom Langom, Hermanom Vukušićem, fra Velimirom Valjanom, fra Stipom Karajicom i Brankom Čulom vodili konvoj s gotovo 100 kamiona medicinske pomoći, lijekova i hrane Hrvatima u opkoljenoj Lašvanskoj dolini.

Zajedništvo Hrvata u BiH i Hrvatske: “Bijeli put” donio nadu 

Od Zagreba, preko Rijeke, Pule, Splita, Tomislavgrada, Rame, Uskoplja, na put dug 10 dana krenuli su donijeti svijetlost i nadu u opkoljenu Lašvansku dolinu. Hrvatima tog kraja nosili su i jednu poruku: Niste sami!

Nakon pretresa svakog od kamiona, zadržavanja i po dva dana na teritorijima pod kontrolom Armije RBiH, konvoj je na svoje odredište stigao, u dvorište crkve u Novu Bilu i Hrvatima tog kraja dokazao kako nisu sami, ostavljeni i prepušteni sami sebi. Tužna bilanca konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” jest ubojstvo jednog od vozača, Ante Vlaića na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH za čije ubojstvo i kršenje međunarodnog humanitarnog prava nitko ni 25 godina kasnije nije odgovarao, baš kao ni za odmazdu i osvetu počinjenu u večer 22. prosinCA 1993. kada se konvoj povlačio iz opkoljene Lašvanske doline.

Zločin u Križančevom selu nad zarobljenicima HVO-a i hrvatskim civilima, snage Armije RBiH počinile su u akciji “Krvavi Badnjak”, nekoliko sati nakon što su Hrvati u enklavi dobili moralnu snagu i sigurnost da će se ispoštovati primirje uoči Božića i biti im puštena električna energija nakon što su godinu dana bili u potpunom mraku.

Tragika konvoja: Ubojstvo vozača Vlaića i zločin u Križančevom selu 

U dvorištu crkve Duha Svetoga sinoć je otkrivena i spomen – bista Anti Vlaiću, ubijenom vozaču uz suze i grč na licima okupljenih Hrvata. Taj su jecaj prekinule sirene kamiona u vlasništvu hrvatskih poduzetnika Središnje Bosne koji su simulirali dolazak konvoja i prema crkvi se uputili iz Novog Travnika.

U nadahnutom obraćanju vjernicima, sin Lašvanske doline i franjevac Bosne Srebrene, fra Velimir Valjan na misi zadušnici za ubijenog Vlaića i sve žrtve Domovinskog rata nekoliko je puta istaknuo riječi: ponos, pravda i ognjište.

“Ponosno ste se borili da sačuvate naša tisućljetna ognjišta, u hrvatskoj Lašvanskoj dolini, a kada je cilj pravedan onda je i Bog na našoj strani”, rekao je fra Valjan.

Enklava Lašvanska dolina godinu dana bez struje i vode branila se od deset puta jače Armije RBiH 

Lašvanska dolina, kao i širi prostor Središnje Bosne, od siječnja 1993. godine bio je pod opsadom i do deset puta jačih snaga Armije RBiH, podijeljeni u enklave dolinama rijeka Bosne, Lepenice i Lašve, Hrvati u ovim krajevima godinu su dana proveli u fizičkom, vojnom, medijskom i svakom drugom okruženju. Lašvanska dolina, odnosno Vitez, Novi Travnik, Busovača i Nova Bila kao teritorij pod kontrolom HVO-a u travničkoj općini, godinu su dana bili bez električne energije i vode.

U tim uvjetima u crkvi Duha Svetoga u Novoj Biloj koja je tada bila od bojišnice udaljena svega 500 metara, a od prvog snajperiste Armije RBiH nešto manje od 1000, nastala je bolnica, franjevačka bolnica u kojoj je tijekom godinu dana opsade, na golim crkvenim klupama, zbrinuto 13 tisuća pacijenata, a liječnici u bolnici na kraju svijeta, uradili dvije tisuće velikih i šest tisuća manjih operativnih zahvata.

Bolnica u crkvi: Rađanje i umiranje u isto vrijeme 

Preko puta crkve-bolnice bilo je i porodilište u podrumu jedne obiteljske kuće u kojem je rođeno nekoliko stotina hrvatskih mališana. Nijedna trudnica i novorođenče u tim uvjetima nisu preminuli. Crkva-bolnica u Novoj Biloj nije imala antibiotike ni nadomjestke krvi dovoljne za sve ranjenike.

Pacijente su, kako je rekao, jedan od ratnih liječnika dr. Džambas, pumpali razrijeđenom krvi da dobiju volumen.

Nije bilo ni vode, pa je tako heroina, baka Kata Kesten, svakodnevno s jedinog bunara koji nije presušio donosila dnevno i do 200 litara vode ranjenicima.

Helikopter jedina veza Lašvanske doline s ostatkom svijeta 

Jedina veza Lašvanske doline s ostatkom svijeta bio je humanitarni helikopter kojim je upravljao pilot Goran Batalija podrijetlom iz Viteza, a koji je tek počeo letjeti u kasnu jesen 1993. godine.

Tim je helikopterom pilot Batalija na splitske Firule, s 120 letova, prevezao oko 1500 ranjenih hrvatskih branitelja i oko 200 djece ranjenje od granta i snajpera Armije RBiH u Novom Travniku, Vitezu i Busovači.

Helikopter MI-8 kojim je upravljao pilot Batalija nikada nije oboren, iako se na njega pucalo sa svih položaja Armije RBiH koja je tada kontrolirala sve kote u Lašvanskoj dolini. Motor helikoptera nikad nije ugasio kada bi sletio na improvizirano sletište nadomak Novog Travnika, pričao je Batalija u ispovijesti za Dnevnik.ba. To dovoljno govori o stanju u kojem je trajala bitka za svaku sekundu ljudskih života.

Uslijed silovitih ofenziva i napada Armije RBiH na sve položaje HVO-a u Lašvanskoj dolini, u jednom trenutku, pojavio se i plan da se bolnica izmjesti na neku sigurniju lokaciju, ako je takve tada uopće bilo.

“Da se tad dislocirala, da se samo milimetar pomaknula, i narod bi se pomaknuo. Ne bi onda bilo Hrvata Središnje Bosne. Eto, to je ono što mi znači u životu. Iz inata, prkosa i ponosan, svatko na svoj način branio je taj milimetar”, rekao je dr. Džambas za Dnevnik.ba.

Crkva-bolnica u Novoj Biloj jedina je na svijetu u kojoj su se u isto vrijeme liječili ranjenici i služila sveta misa.

“Shvatili smo tada da se opstati u Središnjoj Bosni mora. I zato smo možda danas i postali fenomen kakav smo postali. Teorije urote su govorile da je sve to prodano unaprijed, da je dogovoreno da se mi predamo, i sreća je pa narod nikad u to nije ozbiljno povjeravao – onaj koga jednom pokrenu, nikad više neće pronaći dom. Božje proviđenje je bilo ostati”, rekao je dr. Džambas.

Hrvatska bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”  trajni zalog miru i opstansku Hrvata u Središnjoj Bosni 

Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, u proljeće 1994. godine prvi je puta posjetio Novu Bilu i Lašvansku dolinu i dao obećanje da će se graditi bolnica, kao trajni zalog mira u Središnjoj Bosni i opstojnosti Hrvata u ovom dijelu BiH. Iz ranjene franjevačke crkve-bolnice nastala je Hrvatska bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”, nazvana po prvom diplomiranom liječniku u BiH, fra Mati Nikoliću iz Kreševa.

“Jedino je zvonik crkve stršao u zraku, to je pokazivalo svijetu da nas dolje u dolini ima, ta je bolnica bila jedino utočište za napaćeni narod. I tada smo svi govorili da naša opstojnost traje dok traje i bolnica”, objasnio je  dr. Džambas.

Crkva-bolnica u Novoj bilo zasigurno je svjetionik slobode, opstanka i mira u olujama Središnje Bosne.

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo