U kojoj državi žive Ministrica znanosti i obrazovanja, kreatori „kurikuluma“ – uputnika i udruge civilnog društva? Zapitaju li se koji puta?

Prateći javnu raspravu o „Prijedlogu kurikuluma međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje , povijesti i hrvatskog jezika,“ koji su bitni za identitet hrvatskog naroda, ne mogu a da se ne zapitam po reakcijama i komentarima koje to vrijednosti zastupaju? U kojoj oni državi žive?

I nije  samo to upitno,već i pitanja koja slijede;

PITANJE JEZIKA

1.Jeli u Republici Hrvatskoj službeni jezik-hrvatski jezik?

Točno, po Ustavu RH  čl. 12 službeni je jezik-hrvatski, ali za Ministarstvo znanosti i obrazovanja očito nije!

2.Zašto se Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne služi službenim hrvatskim jezikom u službenim dokumentima?

Sama riječ „kurikulum“ usprkos mnogobrojnih primjedbi i dalje je u upotrebi, mada ima svoju inačicu u hrvatskom jeziku. Nastavni plan i program, naukovna osnova ili nastavni uputnik . Ako se u Sloveniji može upotrebljavati „ učni načrt“ zašto se u Hrvatskoj ne bi mogao upotrebljavati naziv, nastavni uputnik ? Hrvatsko ministarstvo obrazovanja očito ne poštuje hrvatski jezik, jer im valjda riječ kurikulum zvuči „ otmjenije“!!!, Bitno je samo da ne zvuči hrvatski!

PITANJE LJUDSKIH PRAVA I OBVEZA

3.U svim se Dokumentima potenciraju ljudska prava, civilno društvo i demokracija, ali nema nigdje obveza koje proizlaze iz tih prava?

Učenici se ne poučavaju koje obaveze proizlaze iz tih prava! Ustvari ne poučavaju se obvezama uopće. Svi znaju za „ plavi telefon „ i kršenje njihovih prava, ali ne znaju da im taj plavi telefon ni  bi ni trebao da ispunjavaju svoje obveze, osim u krajnjim slučajevima zlostavljanja; što je naravno sasvim druga tema!

UDRUGE CIVILNOG DRUŠTVA

4- Sve udruge „civilnog društva“ potpuno zanemaruju nacionalnu komponentu, pa se postavlja pitanje u kojoj to državi rade i djeluju te „Udruge civilnog društva“? U kojoj su državi registrirani kao udruge? Financiraju li ih porezni obveznici države Hrvatske i tko im omogućava rad, nego država Hrvatska? Evo što u Zakonu piše;

“Pojam udruge

Članak 4.

Udruga u smislu ovog Zakona je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.

Pravna osobnost udruge

Članak 5.

Udruga stječe pravnu osobnost danom upisa u Registar udruga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: registar udruga).

II. NAČELA DJELOVANJA UDRUGE

Načelo neovisnosti

Članak 6.

Djelovanje udruge temelji se na načelu neovisnosti što znači da udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve i djelatnosti, svoj unutarnji ustroj i samostalno obavlja djelatnosti koje nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom.

Načelo javnosti

Članak 7.

Djelovanje udruge temelji se na načelu javnosti. Javnost rada udruge uređuje se statutom, u skladu sa Zakonom.

Načelo demokratskog ustroja

Članak 8.

Djelovanje udruge temelji se na načelu demokratskog ustroja, što znači da udrugom upravljaju članovi na način da unutarnji ustroj udruge mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupanja i demokratskog načina očitovanja volje članova.

Načelo neprofitnosti

Članak 9.

Djelovanje udruge temelji se na načelu neprofitnosti, što znači da se udruga ne osniva sa svrhom stjecanja dobiti, ali može obavljati gospodarsku djelatnost, sukladno zakonu i statutu.

Načelo slobodnog sudjelovanja u javnom životu

Članak 10.

Djelovanje udruge temelji se na načelu slobodnog sudjelovanja u javnom životu, što znači da udruge slobodno sudjeluju u razvoju, praćenju, provođenju i vrednovanju javnih politika, kao i u oblikovanju javnog mnijenja te izražavaju svoja stajališta, mišljenja i poduzimaju inicijative o pitanjima od njihova interesa.”

Udruge “civilnog društva ” postavljaju se iznad Vlade,  kao suci koji istražuju, optužuju i presuđuju! Imaju li za to ovlasti i po kojem zakonu?

5- Tko je ovlastio „udruge civilnog društva“ da mogu utjecati na državnu politiku? Tko kontrolira njihovu stručnost i kompetentnost? Tko kontrolira njihovu lojalnost i ustavnost njihova djelovanja? Evo što u Zakonu o udrugama piše;

Članak 32.

(1) Programi i projekti od interesa za opće dobro u Republici Hrvatskoj koje provode udruge mogu se financirati iz državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondova Europske unije i drugih javnih izvora….

(4) Aktivnostima od interesa za opće dobro smatraju se osobito aktivnosti udruga koje pridonose zaštiti i promicanju ljudskih prava, zaštiti i promicanju prava nacionalnih manjina, zaštiti i promicanju prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, starijih i nemoćnih, jednakosti i ravnopravnosti te mirotvorstvu i borbi protiv nasilja i diskriminacije, promicanju vrijednosti Domovinskog rata, zaštiti, brizi i izobrazbi djece i mladih te njihovu aktivnom sudjelovanju u društvu, prevenciji i borbi protiv svih oblika ovisnosti, razvoju demokratske političke kulture, zaštiti i promicanju prava manjinskih društvenih skupina, promicanju i razvoju volonterstva, socijalnim uslugama i humanitarnoj djelatnosti, poticanju i razvoju socijalnog poduzetništva, zaštiti prava potrošača, zaštiti okoliša i prirode i zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, održivom razvoju, razvoju lokalne zajednice, međunarodnoj razvojnoj suradnji, zaštiti zdravlja, razvoju i promicanju znanosti, obrazovanja, cjeloživotnog učenja, kulture i umjetnosti, tehničke i informatičke kulture, sporta, dobrovoljnog vatrogastva, traganja i spašavanja te drugim aktivnostima koje se po svojoj prirodi, odnosno po posebnim propisima o financiranju javnih potreba u određenom području mogu smatrati djelovanjem od interesa za opće dobro.”

VII. NADZOR

Unutarnji nadzor

Članak 42.

(1) Članovi udruge sami nadziru rad udruge.( ” krasno,” sami sebe nadziru???)

Inspekcijski nadzor nad radom udruge

Članak 43.

(1) Inspekcijski nadzor nad radom udruge, u smislu ovog Zakona, obavlja nadležni ured.

(2) Inspekcijskim nadzorom nad radom udruge iz stavka 1. ovog članka smatra se nadzor koji se odnosi na to prijavljuju li udruge, sukladno članku 27. ovog Zakona, promjene statuta, naziva, adrese sjedišta, izbor osoba ovlaštenih za zastupanje i prestanak rada ili rabe li u pravnom prometu podatke o promjenama, odnosno postupaju li po promjenama prije nego što su upisane u registar udruga, rabe li naziv pod kojim su upisane u registar udruga, održavaju li sjednice skupštine i dostavljaju li zapisnike s redovnih sjednica skupštine udruge, vode li popis članova udruge na način propisan ovim Zakonom te jesu li prestale djelovati, sukladno članku 48. stavku 1. točkama 2., 3. i 6. ovog Zakona

Tim udrugama najviše smeta svako spominjanje naroda, nacionalnog identiteta ;„razvijati temeljne vrijednosti u demokratskome školskom ozračju i široj demokratskoj zajednici, posebice etičnost, moralnost, vrijednosti obitelji i braka“ je rečenica koju bi oni izbacili.

Naročito spominjanje vjere, vjerskih prava i sloboda i braka zaziva kod predstavnika civilnih udruga podsmjeh i porugu, čemu? Po svim Poveljama i Deklaracijama o ljudskim pravima , uključeno je pravo na slobodu vjeroispovijedi!

Članak 18. Povelje UN

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredim

Postavlja li itko pitanje ateistima,  i agnosticima zbog čega se pogrdnim nazivima i ruganjem odnose prema vjernicima? Sloboda vjeroispovijedi je ugrađena i u Ustav RH ČL. 40. Vjernici nikome ne osporavaju pravo na izbor, ateisti se ne proganjaju. Zbog čega se samo vjernicima osporava pravo na izbor od strane udruga civilnog društva? Zašto im je vjera sporna i u školi? Je li i to spada u borbu za ljudska prava, čime se inače te udruge ponose? To mi više sliči na podjele od strane udruga na njima podobne i nepodobne!

Koristeći izraze za Hrvate, katolike,poput Ognjištari, Kockoglavi,Kamenjari, Klerofašisti, Katolibani, Filoustaše, Fašistoidi , sami predstavnici civilnog društva šalju lošu sliku o sebi i loš primjer djeci .

Sve udruge koje su sudjelovale u javnoj raspravi  naravno prednost su dale globalizaciji i civilnom društvu!

Civilno društvo u demokratskom društvu je organizacija mreža i pojedinaca koji se nalaze između obitelji, države i tržišta! Međutim , kada pomno pročitamo čl. 32 za što ih je zakonodavac ovlastio, nikakvih suprostavljenih stavova ne bi trebalo biti. Samo se držati slova Zakona.

Pored zaštite ljudskih prava, udruge civilnog društva, trebale bi” promicati vrijednosti Domovinskog rata, zaštiti prava potrošača, zaštiti okoliša i prirode i zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, održivom razvoju, razvoju lokalne zajednice, međunarodnoj razvojnoj suradnji, zaštiti zdravlja, razvoju i promicanju znanosti, obrazovanja, cjeloživotnog učenja, kulture i umjetnosti, tehničke i informatičke kulture, sporta…

A  te aktivnosti udruge ne koriste, jer im svjetonazorski ne  odgovaraju.

6. Naglašavanje programa iz navedenih predmeta samo na demokraciju, ljudska prava i civilno društvo, a zanemarujući domoljublje, rodoljublje i čovječnost, za čiju su djecu programi namjenjeni?  Za sve državljane republike Hrvatske ili samo pojedine grupacije! Zar će se i djeca dijeliti na globaliste i suvereniste, već u školskim klupama?

.Odgaja li se po tom „kurikulumu“ ponosan i dostojanstven čovjek sa svojim podrijetlom, svojom domovinom, svojim nacionalnim identitetom ili imaginarni čovjek svijeta, globalizacije i New Age?

7- Svako spominjanje nacionalne komponente , nacionalnog identiteta i Domovinskog rata izaziva negativne reakcije kod djela učesnika u javnoj raspravi, pa se ja s pravom pitam živimo li mi u državi Hrvatskoj, ili u nekoj samo njima poznatoj?

Hrvatska je definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, čijeg se nacionalnog identiteta velika većina hrvatskih državljana neće odreći, pa bi i predstavnici „udruga“ trebali prihvatiti da žive u državi Hrvatskoj, i osobito pripaziti na zakonitost svog djelovanja.

HRVATSKA DRŽAVA HRVATSKOG NARODA I NACIONALNIH MANJINA

8 .Zar je obrađivati teme iz slavne hrvatske prošlosti, znakovlju, tradiciji, bogatoj kulturnoj i vjerskoj baštini u suprotnosti sa promišljanjem modernog čovjeka civilnog društva?

Citiranjem  Zakona o udrugama čl. 32 dokazala sam da ne bi trebalo biti u suprotnosti, jer su te teme obrađene u samom Zakonu , kao zadaće kojima se udruge bave,

Upravo upoznavajući kulturu državnosti, nacionalni suverenitet, tešku i bremenitu tisućljetnu borbu za samostalnost, Domovinski rat, poštivanje branitelja, višestranačja, slobodu tržišta i slobodu govora, stvaraju se temelji za odgoj slobodnog  i demokratski opredjeljenog čovjeka.

Učiti djecu o domovini, njenim prirodnim ljepotama i bogatstvu, očuvanju tog prirodnog bogatstva , nikako ne predstavlja ideološko usmjeravanje učenika. Kada nauče cijeniti svu raznolikost kulturne baštine, prirodnih ljepota i bogatstva svoje zemlje, znati će cijeniti i sve to kod drugih naroda i drugih zemalja, diljem svijeta i postati svjetski čovjek.

U današnjem svijetu napretka tehnologije, robotike i razvoja sredstava komunikacije, upravo temeljne vrijednosti kao što su obitelj, domovina, nacionalni identitet, kulturna i tradicijska baština,  kultura državnosti i suvereniteta uz poštivanje ljudskih prava, oblikuju djecu za razvoj u zdravog, čvrstog čovjeka svjesnog odgovornosti za očuvanje prirodnog bogatstva, okoliša i svijeta u kojem živi.

Lili Bencik/Hrvatsko nebo

#TAG#Lili Bencik#KOLUMNE#Kurikulum#udrugecivilnog društva#