Pametna čestitka Ivice Puljka zadivila je i maršala Tita!

Uoči još jedne proslave „29. novembra“ stigla je pametna čestitka stanovitoga Ivice Puljka. Sadržaja čestitke ne bi se posramili Đilas, Ranković, komesarka Milka Malada, egzekutor Simo Dubajić i brojni drugi istaknuti drugovi i drugarice. Stari komunistički bilteni danas su premješteni na „društvene mreže“. Stare komunističke floskule o avangardi radničke klase danas su zamijenile homo-lezbo „ljudska prava“. Stara komunistička Jugoslavija danas je zamijenjena regionalnom suradnjom Zapadnoga Balkana. I sve funkcionira po starom. Pa i totalitarni „govor ljubavi“. Tko mu se suprotstavi bit će optužen za „govor mržnje“ i eliminiran u ime tolerancije, multikulturalizma, istanbulažnjenja ili marakešizacije.

Istina, Ranković je preminuo u svojoj vili u Dubrovniku, ali njegov duh još je živ. I Tito je preminuo, ali „živi vječno“, čini mi se ne u Kraljevstvu Božjem već u „kući cveća“ – obijeljenom grobu. Napokon i Jugoslavija je riknula, ali još se riče. Prošle godine o „29. novembru“ ritnula se u Haagu u procesu protiv šestorice Hrvata osudivši Hrvatsku za nepostojeću agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Bila je to pametna čestitka poslije koje se, Željka mi Komšića, nezavidan položaj Hrvata u BiH još više bedasto pogoršao. Čestitku je s prijezirom odbacio general Slobodan Praljak, životom zapečativši njezinu laž. Više od toga jedna osoba ne može, a država ne će.

Hoće li Puljak iskopati novu Hudu jamu?

Prošlogodišnja haaška pametna čestitka ove je godine zamijenjena tuzemnom. Čestitar je u osvit Dana Republike, ne bilo koje već socijalističke, federativne i totalitarne Jugoslavije (SFRTJ), odaslao putem Facebooka. Pritom je pokazao kako se pamet Partije u neojugoslavenskim okolnostima dosjetila da treba pametno koristiti sva raspoloživa sredstva društvenoga priopćavanja, jer u pametnih agitacija, propaganda i etiketiranje neistomišljenika nemaju dostojne alternative još od 1937., kad je vječna pamet druga Tita utemeljila i danas suvremeni Agitprop po nalogu prepametne Kominterne i uzoru na Staljinovu pamet.

U prvotnoj inačici čestitke splitskoga pametnjakovića,  dostupnoj na poveznici  > https://narod.hr/hrvatska/foto-procitajte-recenicu-koju-je-puljak-obrisao-iz-objave-o-petrovu-raspudicu-i-soli čestita „29. novembra“ prikazuje se primitivnim borcem protiv pametnih neistomišljenika. Navodno je povod samo u tome smiju li ili ne homići posvajati djecu. Nije! Izrijekom navodi jednoga političara, Božu Petrova, te dva sveučilišna profesora izuzetno čitana novinska autora, Ivicu Šolu i Ninu Raspudića. Smeta mu ta partijski nepametna „inteljigencija“ (J. B. Tito) koja ne prihvaća suvremene tekovine „revoljucije“ (isto). Pametni znaju tko su njihovi regrutirani „seljaci, radnici i poštena inteligencija“. Navedeni nisu. Stoga, zaključuje pametni Puljak: „Riješit ćemo se iz javnosti jednom zauvijek likova tipa Bože, Nina, Šole i sličnih tipova iz polusvijeta“. Kaj sad? Ne misli valjda kopati novu, pametnu, Hudu jamu? Ne čini mi se da se radeći oznojio, ali nikad se ne zna kakve sve potencijale pametni posjeduju.

Pučka pravobraniteljice, obranite nas od Puljkove i Stazićeve pameti

Poslije objave („obznane“) pametna je čestitka uređivana i prilagođavana pozitivnom zakonodavstvu, pa je navedena, najpametnija rečenica izbačena, ali je totalitarni trag ostao zabilježenim. Retuširanjem ostale su samo one čestitarske rečenice koje promoviraju pametnu inačicu Katoličke crkve s preporukom da ju se izbaci iz državnoga proračuna, pa i šire. Upravo je to tražio i „maršal Tito“ godine 1945./46.! Da može, drug Tito bi se odmah učlanio u Pametno, najprije bi odlikovao Puljka, a onda po kratkom postupku u ime pametne politike posvojenja djece posmicao njega, vodstvo i konkurente i sam zasjeo na Olimp čiste pameti.

Puljkova pamet nije daleko od pameti Nenada Stazića. Moglo bi se reći da se oslanja na taj neznatan, ali utjecajan dio pametnih gusaka u bedastoj zapadnobalkanskoj magli. Stazić je ove godine već naznačio „kurs“ kojom podobna pamet ima marširati. Zlorabeći društvene mreže ili pak misleći da su one proteza lista „Komunist“, napisao je: „Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika“. Pametni Puljak razumio je Stazićevu poruku, da nije ne bi postao udarna pesnica pameti. I dokazao se poput pobjednika iz 1945. Pronašao je „neprijatelje naroda“, etiketirao ih „polusvijetom“ i ponudio konačno rješenje. Riješiti ih se iz javnosti „jednom zauvijek“. Zauvijek!

Pozivati na totalitarne metode obračuna s neistomišljenicima nije pametno, ali je u otvorenim i prikrivenim totalitarnim sustavima – efikasno. Hoće li reagirati pučka pravobraniteljica Lora Vidović, tako zabrinuta za ideološku higijenu hrvatskoga puka? Ili će se šutnjom prikloniti pameti Stazića i Puljka, koji ne samo da relativiziraju već i potiču zločinački govor ljubavi provođen u i opravdan u ime SFRJ? Ako hoće biti vjerodostojna njezino novo izvješće moralo bi nositi naslov: „Relativizacija zločina SFRJ narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji“. Na Puljkov poziv na eliminaciju neistomišljenika, umjesto nje i ostalih državnih mjerodavnih ustanova, javno je reagirao jedino saborski zastupnik Petar Škorić (HDZ). Je li to dovoljno, prosudite sami.

Nenad Piskač/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo