V. Primorac: TKO JE TA, ODAKLE JE TA, DA PROSTIŠ, HRVATSKA ELITA

“Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku drzavu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda…”,

blaženi Alojzije Stepinac.

Gledam jučer sjednicu Sabora, iako sam rekla bezbroj puta, kako prestajem, kako mi ih je dosta, kako im skoro svima osim časnim izuzetcima, tamo nije mjesto.

Ali, svaki se put na to, s teškom mukom natjeram. Jer, ljudi moji dragi, čovjek mora znati s kim ima posla.

Da bi znao koga će kasnije birati.

Da se opet ne bi zaletio.

Da opet ne bi dobio „mačka u vreći“.

I gledam ih tako, gledam… sve redom.

–Jadna nam, jadna naša majka!!! Zar ovi i ovakvi, predstavljaju mene i moj hrvatski narod?–pitam se, vrteći glavom.

–Katastrofa, katastrofa!!!

Doduše, neke sam od njih dugo, jako dugo viđala i trpjela. I u Saboru i na TV ekranu.
I uvijek im je bila i ostala- ista pjesma i isti svirači. Iako su nam se, ruku na srce, mnogi od njih, već odavno trebali skinuti s grbače i otići u ropotarnicu povijesti.

Stazić, Maras, Jovanović, Bojan Glavašević, Đakić, Mrak Taritaš, Vesna Pusić, Beljak, Beus Richembergh, Grmoja, Jandroković, Predrag Matić, Orepić, Ivan Pernar, Marija Puh, Milorad Pupovac, Furio Radin, Tomislav Saucha, Ranko Ostojić, Božo Petrov, Milan Bandić…

Ali, ima tu i nekih novih faca. Bezličnih.Neupadljivih, blijedih. I ni po čemu prepoznatljivih.  I još cijela galerija različitih, a ipak, toliko sličnih likova. Sličnih po političkoj gluposti, bezobrazluku, megalomaniji, hohštapleraju, bahaćenju, nekulturi,fraziranju, kočoperenju, ispraznom pametovanju, prostakluku, samopromociji, narcisoidnosti, neodmjerenosti, i naravno, borbi za pozicije.

A sve su to, neki kažu, pripadnici naše elite.
Doduše, one političke.
Eto, imamo Hrvatsku! Imamo i elitu!
Imamo, imamo!!! Ali, kakvu!?

Imamo:

I TZV. LIJEVU I TZV. DESNU.
ELITU???

Imamo i onaj „vučji čopor“ s tzv. lijeve strane koji se glože međusobno.
A i onaj, s tzv. desne opcije, zanijemio, s flasterom na ustima.

Zato, drugovi naši dragi, ako mislite opstati, ubuduće „uvijek govorite istinu, pa nećete morati pamtiti što ste i kada ste nešto slagali“.

–A znaš li ti, Lucija, što je to po definiciji „elita“?

–Ne znam točnu definiciju, ali po nekakvoj logici, to bi trebali biti pojedinci koji su u djelokrugu svoga rada i djelovanja postigli izuzetne rezultate i dosegnuli najviše domete (veliki umjetnici, znanstvenici, državnici, visoki vojni časnici, šahisti, športaši, književnici, kulturni djelatnici itd.).

Nažalost, postoji i ona druga strana medalje, tj. i elita u širem smislu- ovo sam negdje pročitala- koja obuhvaća i pojedince na rukovodećim funkcijama, a podijeljena je na one koji vladaju i na one koji ne vladaju. Kao što je to kod nas.

Jer, i naš vođa vlada i ruši sve pred sobom. Prijeti, eliminira, vrijeđa, ponižava, omalovažava…Sve one koji mu stoje na putu.
–Pravi-pravcati euro-diplomat i državnik, zar ne?

Najprije obećavao, a onda obećano pogazio. Nema zbora- taj ti drži do riječi! A sve po staroj dobroj europskoj tradiciji.
–E, moja Monika, moja Monika! „Ugled se ne stječe obećanjima, ono se zarađuje djelima.“

A mi, kakva nas je uvijek sreća pratila, imali smo često kao državnike, i u ovo naše vrijeme, tzv. elitu iz „naše bivše države. Pa je, tako, jedan od njih, naš vječni Stipica, još 1967. elitno „pred tadašnjim Saborom (tada kao mladi komunistički zastupnik), osudio donošenje “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika”. Te u svom poznatom stilu, njene sastavljače prozvao kao “političke diverzante koji razaraju temelje Jugoslavije”.

Zatim pozvao svoje drugove da ih se kazneno goni na sudu. A kasnije je taj isti, ali sada prema novonastaloj situaciji i grčevitoj želji za opstanak, mijenjao elitno… i načela i uvjerenja.

Eto, tako je nekada radila i ona bivša, drugarska elita. Ali, i ova naša sadašnja, nastavila je istim stazama i ne može bez bivših. Valjda osjećaju i slute da se konačno pobjegao iz boce i vratio, onaj njihov stari marksistički duh.

Osjetio je to i jedan naš stari elitni „lisac“, naš drug Bandi, jedan od mnogobrojnih iz te stare tzv. elite, osjetio je to vraćanje kotača povijesti unazad. Pa je , baš zato, sve manje na misama, a sve više u odlascima… u njegov dragi region. Širi vidike, proširuje nova poznanstva i utvrđuje ona stara.

I zato je, ta naša sadašnja tzv. intelektualna elita, radila uporno i dugo, te nam ponudila i zajednički jezik, i regionalnu suradnju, i kulturnu suradnju, pa regionalne športske susrete, pa „kurikularnu“ tj. kurikulnu reformu školstva, pa Istambulsku konvenciju, pa Marakeški sporazum, pa suradnju visokoškolskih ustanova… u „vascelom regionu“.

Te je, eto sada, pao i dogovor o razmjeni studenata. Ni manje ni više. A s kim drugim, nego s braćom s istoka?

Pa je, kao slučajno, elitni gost bio iz Srbije- Jagodina.

–Nikad čula! Gdje je ta i gdje se nalazi, da prostiš, ta Jagodina?

–Nema što, jako, jako pametna ideja!!!

–Nemoj tako! Naša tzv. elita, naš Bandi, nije znao koga dovodi. A, sam Bog zna, gdje je bio i što je sve radio i uradio po Hrvatskoj, taj srpski elitni lik, u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i tijekom našeg Domovinskog rata.

–Ali, naš elitni drug, a njegov domaćin kaže, kako za to nije znao.

–Je li baš? E, moja Monika, moja Monika! Ili si glupa(a sigurna sam kako nisi) ili si toliko naivna da ne vidiš dalje od nosa.

–Pa, reci mi onda ti o čemu se tu radi!

–Evo, slušaj! Elitni drug, tj. naš Bandi, ti je jedan od mnogih, pravi i uspješni polaznik i diplomirani đak svih kumrovečkih škola i usavršavanja. Zato vješto i kormilari-od onih tzv. lijevih do onih tzv. desnih, od odlazaka u crkvu, od dijeljenja dotacija za razne udruge i manifestacije, od odlazaka na antifa derneke… od otvaranje svega i svačega, do bedža s voljenim maršalom, te do vraćanja antifašističkih spomenika…

–Pa čovjek zna što radi, kaj ne!? Slijedi nove svjetske trendove.

–Imaš pravo! Zapravo, i plan „Velikih“, jest tu negdje: Jedan narod, jedan jezik, jedna država, i jedan vođa. A pozadina svega je brisanje granica, nacija, tradicije, identiteta i vjere.

–Bojim se da su se,ipak, malo prešli. Jer su sve stavili na krivu kartu. Pa, pogledaj Austriju, Italiju, Poljsku, Češku, Mađarsku, Australiju, Bugarsku, Izrael, Švicarsku…

Budi se, budi- i istok i zapad.

Jer, „ako s 20 godina nisi socijalist, nemaš srca, ali ako s 40 nisi konzervativac, nemaš razuma“.

A kod nas?

A kod nas, sve elita do elite…ali bez razuma.

–Eto, moja Monika, što ti je elita! I ona lijeva, i ona desna. I ona istočna i ona zapadna.

–Ma, nije nama to problem. Nama i treba, upravo ovakva elita kakvu već imamo.

Jer, mi smo stoka sitnog zuba, kockoglavi, ognjištari, radnici, seljaci, ribari,težaci, vjernici i nevjernici, sirotinja i umirovljenici, neradnici…

I svi smo, u miru božjem, umirovljeni. A, ubrzo i upokojeni.

Ostat će samo državljani Hrvatske koji su Jugoslaveni po profesiji, opredjeljenju i osjećanju,

I svi polaznici i đaci kumrovečke škole, a marksisti mišlju, riječju, djelom i propustom,

I svi diplomirani filozofi koji „filozofiraju“ samo nama, a ustvari mlate nam praznu slamu i kradu Bogu dane,

I svi s diplomama ONO I DSZ, za koju kažu naši Slavonci „troje šumom i troje drumom“.

I svi po nama napadači. Sa svih strana. I svi uništavaju sve hrvatske vrjednote (obitelj, vjeru i odanost domovini Hrvatskoj), i svi nastoje zatrti sve što nosi hrvatsko ime.

Sve ogaditi obezvrijediti, izvrnuti, prozivati, manipulirati, etiketirati, omalovažavati, nametnuti, preodgojiti,iseliti…

Jer, našoj tzv. eliti najviše trebaju baš takvi. Oni koji ništa ne vide, oni koji ništa ne čuju, oni koji šute, te oni koji se prave kako nisu ništa ni čuli ni vidjeli.

Jer, njima ne treba netko tko je:

„zaplakao hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatski govorim
šapćem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve“.

Ne, njima ne trebaju takvi! Jer, oni su elita. Tako kaže i ona tzv. lijeva i ona tzv. desna.

–A koliko ih tek ima, moja Lucija!?

–A koliko ih ima!?

–Pa, samo je 2.000 tzv. elitnih udruga! I svi složno idu … ruku pod ruku. Za svoj „novi“ poredak.

–Reci mi, ako znaš, pa po čemu su to ove udruge elita, i čime su to popravile ili obogatile naše društvo? Čime su to doprinijele našem boljitku?

–One su ti, draga moja, nazovi civilne udruge. A sve su ti one, i tzv. lijeva elita i tzv. udruge, moja Lucija, zajedno sa svim svojim antifa drugarima, upregnute u isti politički stroj.

I nije tako samo kod nas. Ima takvih po cijelom svijetu.

„Sve za vlast, vlast nizašto“, to je moto i svih njih i našeg Plenkija.

I, tu mu ne treba nekakva moć ni nadmoć. Ni politička, ni govornička, ni intelektualna.

Ti i takvi, uostalom kao i dotični osobno, prosipaju samo fraze, ništa ne poduzimaju i ponavljaju jedno te isto. Kao i uvijek.

I dugo…dugo…I u nedogled.

Jesu li išta uradili?

Nisu!!!

Jesu li išta promijenili?

Nisu!!!

A zašto???

Jer se ne usuđuje učiniti nešto drastičnije.

JER SE JEDNI BOJE SVOJIH NAREDBODAVACA, A DRUGI STRAHUJU ZA SVOJE UGODNE FOTELJE.

„L’État c’est moi( država sam ja)!, poručuje im stalno, i upozorava na poslušnost, naš vrhovni vođa. Kao i oni, u „dobra stara vremena“.

BLAGO, BLAGO NAMA!!!

–Ma,nemoj tako, Lucija! On se bori za Hrvatsku. Cilj mu je, kako on sam kaže, uređena i prosperitetna Hrvatska. Pa, zar to ne vidiš?

–A što da vidim, jadna ti tvoja majka?

Zar ti, stvarno, ništa ne razumiješ niti promišljaš?

Zar, stvarno, misliš kako je njemu cilj Hrvatska kakvu narod želi?

Zar, stvarno, misliš kako mu je cilj očuvanje tradicije, vjere, pisma, jezika, kulture i svijesti u sve povijesne vrjednote, za koje su dale svoje živote generacije i generacije Hrvata?

I oni prije i ovi sada.

–E, moja Monika, moja Monika!!!

Ali, pošto većina tzv. elite nema ni pravu ideologiju niti prave vrijednosti, jer se isključivo okuplja radi svojih osobnih interesa, radi svoje političke moći, privilegija i lagodnog života na državnim, odnosno našim jaslama, sada žarko želi biti jedan narod, imati jedan jezik, jednu državu- Veliku Jugu ili kako se god zvala da zvala, i jednog vođu. A po mogućnosti i potrebi, onoga iz Srbije.

Jer, naše se elite nadaju da će i tada biti na vrhu piramide, te da će moći spremiti dovoljno novca i bogatstva u inozemstvo, tako da i oni i njihove obitelji, mogu mirno i lagodno živjeti… Gdje god to požele. Samo negdje daleko od Hrvatske koju će ostaviti u blatu i rasulu.

“Gospodine Plenkoviću, hrvatski narod od vas ne očekuje da budete poliglot, diplomat, supereuroman. Očekuje da budete državnik, i sluga i vođa svog naroda, koji će jednom ipak reći ne ovom perfidnom i tihom ratu, objavljenom europskim suverenim nacijama, pa tako i vašoj, HRVATSKOJ. Vaši sadašnji izbori oblikuju našu budućnost i u ovom ratu anemija vam nije opravdanje”, zaključila je saborska zastupnica Bruna Esih.

„Vrline se ne rađaju iz bogatstva, već bogatstvo iz vrlina“,

Platon

Vera Primorac /Hrvatsko nebo