M. Dorešić: Čine li inženjeri razliku? Čine

0

 

Još jedno populističko vijeće za dobar PR?

 

Nedavno se u medijima pojavila vijest da će Vlada osnovati tzv. vijeće za budućnost, tijelo koje bi trebalo pratiti izvršenje Strategije pametne specijalizacije koja je donesena u Vladi Tihomira Oreškovića. Njome je bilo predviđeno okupljanje istraživača u znanstvenim institucijama i gospodarskom sektoru koji bi s Ekonomijapomoću fondova EU-a zajednički radili na istraživanju, razvoju i komercijalizaciji inovativnih rješenja na područjima najvećeg potencijala te tako pospješili razvoj hrvatskoga gospodarstva. Na čelu novoga vijeća navodno bi trebali biti ministar Darko Horvat i ministrica Blaženka Divjak, a među članovima HGK, HUP i hrvatski znanstvenici.

„Da bez inovacija nema razvoja društva i gospodarstva, odavno je poznato svim razvijenim zemljama, kao što je poznato da je Hrvatska godinama po ulaganjima u istraživanja i razvoj na samom dnu Europe. No čini se da se Hrvatska s tim pitanjem odlučila uhvatiti u koštac i dati odgovore na pitanja što napraviti kad je riječ o razvoju industrije 4.0 (udruživanje proizvodnje s online svijetom), o najmodernijim tehnologijama, što s ulaganjem u obrazovanje i znanje… Kako doznajemo iz više izvora, Vlada osniva Nacionalno inovacijsko vijeće koje će zajednički voditi Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a u kojem će kao članovi biti i drugi ministri, poput ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijele Žalac i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, ali i predstavnici Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, sindikata, Hrvatske udruge poslodavaca…“, piše Večernji list 7. studenoga 2018.

Kineski primjer s vrha i hrvatski s dna

Prije gotovo četiri godine pisao sam o ugrađenoj sustavnoj (sistemskoj) pogrešci kao razlogu zašto nam u naobrazbi, pa onda i u gospodarstvu, ide sve lošije i sa zaključkom na kraju: ‘nema nam pomoći’. Tekst je i Znanostobjavljen u rubrici Otvoreno Večernjeg lista od 12. veljače 2015. pod naslovom „Ugrađena sustavna (sistemska) pogreška“, ali i na nekim portalima kao npr. na barometru.

Pisao sam, citiram: „Poznato je u eksperimentalnoj znanosti (fizici, kemiji,…) da postojanje sustavne pogreške, a koja je imanentna samoj metodi mjerenja, onemogućava dobivanje rezultata točnijeg od reda veličine te sustavne pogreške. Zato su u egzaktnim znanostima odavno shvatili da se sustavna pogreška može izbjeći samo promjenom metode mjerenja.

Primijenimo li ovu logiku na dio društvenih istraživanja, posebno na istraživanja u sustavu naobrazbe, brzo ćemo uočiti da je ta sustavna pogreška ugrađena u samu metodu istraživanja, čak štoviše, uključena je i što je posebno pogubno, u izbor ljudi koji provode ta istraživanja.“

Spomenuto razmišljanje i usporedba s egzaktnim znanostima može se primijeniti i na gospodarstvo. Kao primjer nam može poslužiti čudesan gospodarski uspon Republike Kine, koji se dovodi u izravnu svezu s odlukama da se kao vođe postave inženjeri (umjesto klasičnih političara koji su studirali pravo ili političke znanosti).

Kinesko vodstvo (‘Politbiro partije’) u razdoblju od 2003. pa do 2012. godine bilo je sljedećeg sastava: Hu Jintao, hidraulički inženjer, Tsinghua University, ključna figura – generalni sekretar; Wu Bangguo, diplomirao na Odjelu radioelektronike, Tsinghua University; Wen Jiabao, inženjer geomehanike, postdiplomski stupanj na Pekinškom institutu geologije; Jia Qinglin, inženjer specijalist za električne motore i primjenu dizajna u proizvodnji, Habey KinaUniversity of Technology; Zeng Qinghong, diplomirao na Odjelu automatske kontrole, Peking Institute of Technology; Li Changchun, diplomski stupanj elektrotehničkog inženjerstva, Harbin Institute of Technology.

Za to vrijeme u Hrvatskoj smo imali sljedeće: Vlada Jadranke Kosor ima 26 % inženjera, Vlada Zorana Milanovića 18 %, Saborski odbor za gospodarstvo 1/13 inženjera, Saborski odbor za obrazovanje, znanost i kulturu također 1/13, a nakon toga ni jednog inženjera.

Dominantna politička ideologija ere u kojoj je vladao Hu Jintao bila je, dakle, ubrzati znanstveni i tehnički razvoj, što im je doista pošlo za rukom u tih desetak godina te je Kina doživjela svoj svjetski uspon. Kineski BDP neprestano raste (predviđa se da bi do 2050. godina Kina mogla postati najveće svjetsko gospodarstvo), a Hrvatska – Hrvatska je na samom dnu EU-a po BDP-u.

Iz svega proizlazi da mi i dan danas imamo ugrađenu sustavnu pogrešku u vladajućim strukturama i to je ključan razlog za neuspjeh. Stoga bi načelno trebalo pozdraviti najavljeno osnivanje tzv. vijeća za budućnost, no – poučeni iskustvom u našim hrvatskim prilikama – ipak pričekajmo mjerljive rezultate rada toga budućeg tijela. Dakako, rezultati bi zasigurno bili nemjerljivo bolji da se i u samoj Vladi i ključnim odborima pojave ljudi koji posjeduju egzaktna znanja, stručnjaci raznih profila kojima bi politička elita profesionalnih političara dala mandat da svojim znanjima i iskustvom mijenjaju stvari nabolje. No to je ipak vjerojatno previše očekivati od današnjih političkih predstavnika.

 

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999. i teorijski fizičar u mirovini

 

HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara