DORH

Nije nikakva novost reći da je hrvatsko pravosuđe u problemima. Korupcija, sporost, politička pristranost, to su sve pojmovi koji se obično rabe kad se govori o toj temi. Ali sumnje u Državno odvjetništvo nadilaze svakodnevne jadikovke. Na vukovarskome je prosvjedu gradonačelnik Penava nabrojao neke od najčešćih metoda sabotaže postupka kad se radi o progonu zločina nad Hrvatima: maltretiranje žrtava, prekvalifikacije zločina i pogrešne kvalifikacije koje vode u prekid procesa itd. Na Wikileaksu možemo čitati skandalozne razgovore koje su s Amerikancima vodili državni odvjetnici Bajić i Cvitan te sadašnji predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić. Ljudi koji bi trebali biti glavni zaštitnici zakonitosti u Hrvatskoj u tim su razgovorima pokazali kako se s političkim optužnicama cjenkaju pred izbore, da ne govorimo o Bajićevim obećanjima da će goniti samo nižu razinu u srpskoj državnoj i terorističkoj hijerarhiji predstavljajući se tako ne samo kao srpski špijun nego i kao neka vrsta bizarnog zaštitnika zločina – neki Dorhov Superhik. Pravna nepismenost državnoga odvjetnika svakako nije promakla njegovim sugovornicima: svatko tko progoni zločin, nastoji doći do nalogodavca, naručioca, onoga tko je ratni zločin planirao i kontrolirao. To zna svaki prosječni gledatelj TV-krimića, a, eto, ne zna državni odvjetnik. I otkud mu, uostalom, pravo da donosi političke odluke o tome koga će progoniti, a koga ne će?!

Njegov je posao bio štititi hrvatsku državu od svakoga zločina ma tko ga počinio, a ne da pomaže Vladi da ostane na vlasti. Fiat iustitia et pereat mundus (Neka bude pravda, makar i svijet propao), to je načelo kojim se državni odvjetnik mora voditi. Sjećate se Hrvoja Hribara i skandala s HAVC-ovim financiranjem srpske državne propagande protiv Hrvatske? Nakon što je skandal objavljen, on se branio time koliko je on napravio za hrvatski film; njegovo je izvješće sadržavalo iscrpne podatke o tome koliko je novca na što potrošio – ni riječ nije rekao o tome koliko je HAVC zaradio. Sličan PR plan ima i Dorh; na njihovim stranicama možete pročitati dokument pod nazivom ‘Podaci o prijavama, procesuiranim slučajevima i žrtvama kaznenih djela ratnih zločina i postupci u vezi s kaznenim djelima za vrijeme i nakon operativne akcije ‘Oluja’. Dokument pogledajte na poveznici.

Osim spominjanja tisuća i tisuća bezveznih prijava za ‘oružanu pobunu’ (metoda sabotaže: pogrešna kvalifikacija), navode se i prijave protiv nepoznatih osoba. Budući da policija nije otkrila počinitelje, nema ni kaznenoga postupka – zašto je to uopće u Dorhovoj statistici.

Ako Dorh kao dokaz svojega rada nudi podatak o tome što nisu radili, zamislite te umove u ozbiljnome dokaznom postupku. Drugim riječima, ako sažmemo točku A izvješća, podtočka a. spada pod amnestiju i oprost, a za b. nisu podignute prijave. Dakle, točka Ratni zločini: nula + nula.

Drugi dio izvješća posvećen je procesuiranim zločinima nakon operacije ‘Oluja’. Radi se većinom o djelima protiv imovine, klasificirana su kao ratni zločin – ne kao, npr. osveta, čega je sigurno bilo – ali kvalifikaciju ratnoga zločina olakšava činjenica da su počinitelji Hrvati. Tu nema manipulacije klasifikacijom kao u slučajevima kad su počinitelji Srbi, tu se ide s najtežom kvalifikacijom. I nema opjevane sporosti i nedjelotvornosti hrvatskoga pravosuđa. Naravno, u izvješću se ne spominje nacionalnost počinitelja. Spominje se broj ubojstava – 47, ali se iz nepoznatog razloga spominju i ‘podatci nevladinih udruga’, famozna knjiga Žarka Puhovskog koju je zbog laži odbacio čak i Haaški sud. Zašto Dorh uopće tu knjigu uzima u obzir kao relevantnu?

U Rezimeu autori ove umotvorine kažu da će i dalje raditi na progonu ratnih zločina. Zanimljivo je da govore o ‘Operativnoj akciji Oluja’ koju razlikuju od ‘Vojno-redarstvene operacije Oluja’, dakle, nije pogreška. Kakva je to operativna akcija? Prema imenu, a i cijelome jednom paragrafu izvješća vidi se da se radi o akciji protiv zločina u VRO ‘Oluja’? Prema broju zločina VRO ‘Oluja’ očito ne zaslužuje da se, u biti, protiv nje vodi čitava operacija Dorha. Takve ‘operativne akcije’ nema za Vukovar, Ovčaru, Lovas, Ilok, Šarengrad, Škabrnju i brojne druge zločine koji svaki posebno već po broju žrtava premašuje beznačajne incidente u ‘Oluji’, incidente koji su dobili neku lažnu važnost samo zahvaljujući petokolonaškome djelovanju hrvatskih novinara. Ali Dorh bi trebao znati bolje! Ako vode operaciju protiv ‘Oluje’, ne ratuju li zapravo s hrvatskom državom?

Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo