Dr. Paladino odradio prvi tjedan u bolnici u Mostaru: Pacijenti iz Hrvatske došli za njim

U kakvom ste statusu u Mostaru?

– U Mostaru radim u sklopu jedne dugoročne ugovorne suradnje između tamošnje Sveučilišne kliničke bolnice i Poliklinike Radiochirurgia iz Svete Nedjelje. Angažiran ispred Radiochirurgije kao izvršitelj projekta koji ima za cilj ustrojavanje jedne kvalitetne institucije u SKB Mostar, da se podigne postojeća razina neurokirurške djelatnosti, postigne kvantitativno i kvalitativno unaprjeđenje postojećih statističkih parametara, koji pokazuju rezultate rada i da u konačnici građani Mostara i BiH dobiju najbolju moguću uslugu u ovom trenutku, prenosi Slobodna Dalmacija.

Već prvog radnog dana dočekala vas je puna čekaonica?

– Normalno. I do sada su ljudi iz BiH kontaktirali s nama, mnogi su i operirani u Zagrebu. U ovome trenutku, ja sam iskoračio prema njima kroz ovaj oblik rada i suradnje, dislocirajući se dolje. U tijeku je projekt koji traje već nekoliko mjeseci, gdje je ravnatelj bolnice dr. Ante Kvesić odredio za cilj definiranje i razvoj neurokirurške struke, prave klinike. U proteklom vremenu trudili smo se na organizacijskom, tehnološkom, prostornom, kadrovskom planu kako bi se stekli svi potrebni uvjeti. Sada smo konačno došli do toga da su se stekli uvjeti i mi smo krenuli u program.

Projekt je kasnio jer se pojavio problem s opremom.

– Nikakav strašan problem, i to ne s naše strane, nego zbog isporuke dijelova opreme. Stigla je, naime, oštećena pa je vraćena u tvornicu da je se iskorigira. Kompenzirano je zamjenskom opremom, a našu opremu ćemo dobiti vrlo skoro, tijekom nekoliko tjedana. Ja se nadam. Kada već govorimo o operacijskoj sali, ona će, kada sve bude isporučeno do kraja, biti na vrlo visokoj europskoj razini. Usudio bih se reći kako nema puno mjesta koja raspolažu s takvim tehnološkim kapacitetom.

Može li se očekivati da pacijenti iz Hrvatske za vama krenu u Mostar?

– Već postoji izuzetno veliki broj upita naslovljenih prema meni. Moram priznati da do sada nisam znao kako odgovoriti na ta pitanja. Desetljećima sam operirao ljude iz susjedne države bez ikakvih problema i vjerujem da bi neki oblik reciprociteta morao postojati. Ipak, ja sam neurokirurg i organizacijski zaista nisam dovoljno educiran da bih mogao do kraja odgovoriti na ovo pitanje.

Istovremeno sada radite na Radiochirurgiji i SKB Mostar. Koliko vam je to naporno?

– Da, jedan sam tjedan u Mostaru, drugi u Zagrebu. Što se tiče napora, iskreno ću vam reći da ne postoje prednosti koje nam je omogućila hrvatska država, a to su naše autoceste, sve bi to bilo puno teže izvodivo. Zahvaljujući tome ja sam u Mostaru za pet sati i sve se kreće u prihvatljivim, normalnim gabaritima. Ništa mi ne pada teško, pogotovo ako volite posao koji radite, ako imate strasti za njega.

Nakon odlaska s Rebra i prije Mostara spominjalo se dosta vaših potencijalnih poslovnih destinacija u Hrvatskoj. Počelo je s Viroviticom, nastavilo se Pulom, da bi se u jednom trenutku pojavio vaš rodni Split. Gdje je na koncu zapelo s ponudom iz splitskog KBC-a?

– Iskreno ću reći: postoje pozitivni propisi i zakonodavno je regulirano da se ne može napraviti nešto što bi kršilo iste te propise. Zato je bilo mnogo realnije da taj projekt radim kroz polikliniku Radiochirurgije i SKB Mostar. Gledajte, mene nikada nije zadovoljavalo postojeće stanje i uvijek sam se trudio ići za nečim boljim, da postignem nešto više za korist svog pacijenta, budem osobno boljim tijekom njegova liječenja. To je bio i jedan od razloga što smo krenuli u razvojni projekt koji ima za intenciju korištenje suvremene tehnologije na višoj razini preciznosti i točnosti. Želimo podignuti postojeći način operacijskih zahvata, posebice kod tumora u području lubanjskog prostora, a naročito onih gliomskih, gdje se programiranje zahvata obavlja sukladno funkcionalnoj dijagnostici mozga, a ne samo anatomskoj u smislu morfologije, te mora biti jedna osnova za planiranje liječenja. U nekim slučajevima se mora kombinirati a priori kirurško liječenje i ono se nadopunjuje s radioterapijskim ili radiokiruškim procedurama.

Iz tih razloga, meni je bila vrlo zanimljiva mogućnost da uvedemo nešto što se zove hibridna ili adaptivna hibridna kirurgija i da napravimo kombinaciju pripreme operacijskog liječenja kontroliranog računalnim sustavima navigacije i implementiranih funkcijskim pretragama, te daljnjeg postoperativnog radiokiruškog ili radioterapijskog liječenja tih bolesnika. Nažalost, to nismo mogli napraviti nigdje u hrvatskim bolnicama pa se nadam da ćemo s projektom vrlo brzo krenuti u Mostaru. To je bio jedan od najbitnijih motiva za moju odluku i moj angažman na obje adrese s jednim timom mladih ljudi koji uključuje onkologe, fizičare i još niz struka. U njima tinja želja da se napreduje, a nabavljena tehnologija nam pruža realnu mogućnost za iskorak i uvođenje nove metodologije u operacijski postupak.

Prošlo je pola godine od vašeg odlaska s Rebra. Kada pogledate natrag znate li tko je odlučio zahvaliti vam na suradnji – ravnatelj Ćorušić, ministar Kujundžić, HDZ, netko četvrti…?

– Zaista ne bih tako o tome razmišljao. Najvjerojatnije se radi isključivo i jedino u jednoj određenoj strukturi zakonskih materijala koji reguliraju rad i radni odnos, počevši od Zakona o radu pa dalje. Ja sam nastupio u javnosti samo zbog jednog razloga i ne zbog sebe, odnosno da sebe udomim, već sam želio iznijeti problem struke i svojih kolega koji će se danas-sutra naći u istoj situaciji, kao i naših korisnika, pacijenata. Držim da postoji veliki broj ljudi čiji se doprinos može još uvijek itekako iskoristiti na korist naših pacijenata, a zakonski okviri istovremeno to ne dopuštaju. Zato mislim da se radi zastarjelosti i okoštalosti sustava zakona koji uopće ne dopuštaju mogućnost da budete korisni, pomognete svom narodu, svojim kolegama i pacijentima ako možete i hoćete.

U Mostaru ste postali i društveno aktivni. U kampanji ste otvoreno podržali HDZ-ova kandidata za člana državnog Predsjedništva?

– Drag prijatelj, pošten čovjek, koji nosi ogroman pozitivan naboj i vrlo jasno je orijentiran prema koristi svih građana. Zato je bilo prirodno da kažem da se ono što on zastupa meni činilo vrlo pozitivnim.

Jeste li s njim razgovarali prije mostarskog angažmana?

– On je, uvjeren sam, držao da je to korisno za sve građane Mostara. Mislim da u tom kontekstu njegova podrška nije upitna.

Pratite li stanje u Hajduku?

– Da. Meni je žao što se klub nalazi tu gdje se nalazi. Mišljenja sam da je u Hajduku na djelu kriza rukovođenja, a ne ona vezana za travnjak, niti za loptu ili kopačke, pa tako ni za igrače. Iz promišljanja da se Hajduk može upustiti u utakmicu s nekim puno bogatijim klubovima kupovinom gotovih igrača, mislim da smo zaboravili na osnovu cijele priče, a to je da je Hajduk specifičan po tom svom hajdučkom duhu i srcu koje nosi, građen desetljećima na svojim ljudima, juniorima i kadetima, onome što smo nazvali naša dica. Na početku svake lavine problema uvijek postoji prvi kamen i ovo što sam spomenuo bilo je to. Zato mislim da bi trebalo angažirati naši mlađi uzrasti i među njima naći kandidate za prvu momčad, a po potrebi da se dovedu jedan, dva ili tri igrača koji bi dali onaj štih i dopunsku kvalitetu momčadi. Ali dok god mi sami ne možemo proizvesti tih sedam-osam prvotimaca kroz svoj omladinski pogon, bojim se da nismo na pravom putu.

Neki sada dovode u pitanje postojeći koncept i model upravljanja preko udruge “Naš Hajduk”.

– Ja taj koncept ne bih uopće dovodio u pitanje. Pa mnogi europski velikani zasnovani su na sličnom konceptu. On je, po meni, dobar, pogodan našem dalmatinskom mentalitetu i ljudi koji žive za i oko Hajduka, pogotovo Dalmacija, Hercegovina, ali i dobar dio ostatka Hrvatske. Prije bih rekao da se nije uspjelo u izvedbi na pravi način i da je tu nastao problem. To ne znači da se s ispravljanjem grešaka ne može krenuti boljim smjerom, samo je to koncept koji zahtijeva vrijeme. Dođe vam isto kao u poljoprivredi: to nije brza cirkulacija, pokret, akcija jednako rezultat u kratkom vremenu. Ne. Mislim da će tu trebati jedno razdoblje koji će biti malo duže, dok ne stasaju oni koje ćemo mi osposobiti da budu naša dica, da će igrati u prvoj momčadi.

Je li vaše sudjelovanje u upravljačkim strukturama kluba završena priča ili se možda jednog dana opet vratite? Otišli ste kada je nastao slučaj Karlovačka banka?

– Ja sam trebao klubu i od sveg srca učinio sam sve što sam mogao. Hajduk je moj klub, ja sam Splićanin i nezamislivo mi je odreći ga se. Ne mislim da više mogu osobito doprinositi klubu. Uz sve obveze koje imam, jedino mogu dati podršku onome što je dobro u Hajduku, ali angažirati se ne mogu niti na jedan način.

Što se mog odlaska tiče, procijenio sam dok u pravosudnoj proceduri ne raščistim sve što ima veze s mojim imenom, da mogu predstavljati samo teret mom dragom klubu. Maknuo sam se upravo iz tih razloga. Neki ljudi donose oprečne odluke i koriste svoju društvenu angažiranost da bi sebi osnažili poziciju. Ja sam smatrao drugačije: ako nekog voliš, ne smiješ mu biti teret.

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo