Kondžilo: Hodočašće zahvale za Marijinu majčinsku ljubav

U marijanskom nadbiskupijskom svetištu Gospe Kondžilske u Komušini pokraj Teslića 27. listopada upriličeno je tradicionalno listopadsko hodočašće Usorskog dekanata Vrhbosanske nadbiskupije i svih drugih hodočasnika Gospi Kondžilsko.

Ovim molitvenim događajem na zadnju subotu u marijanskom mjesecu vjernici su zahvalili za Marijinu majčinsku ljubav i sve milosti koje je isprosila. Hodočašće je započelo prigodom za sakrament pomirenja u župnoj crkvi te hodom do brda Kondžila koje od crkve udaljeno četiri kilometra. Ovogodišnji krizmanici i drugi hodočasnici nosili su čudotvornu Gospinu sliku dok su hodočasnici molili krunicu i pjevali Gospine pjesme, piše KTA.

Svečano mosno slavlje predvodio je mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik Katoličke tiskovne agencije, uz koncelebraciju osmorice svećenika te asistenciju trajnog đakona.

Pozdrav i riječi dobrodošlice okupljanim svećenicima, časnim sestrama uputio je komušanski župnik i čuvar svetišta preč. Boris Salapić, usorski dekan. Posebno je pozdravio hodočasnike iz Slavonskog Broda, Bosanskog Broda, Dugopolja pokraj Splita, žepačkog kraja, mjesta u dolini rijeke Usore koja teče pokraj župa: Komušina, Bežlja, Teslić, Jelah, Sivša, Žubljak i Ularice te se na teritoriju župe Doboj ulijeva u rijeku Bosnu.

„Danas na zadnju subotu u mjesecu listopadu, mjesecu krunice, kada se bliži kraj listopadskih pobožnosti, slavimo tradicionalno listopadsko hodočašće Gospi na Kondžilo, kojim želimo zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji za njezino majčinsko srce kojim nas je kroz ovaj mjesec i godinu slušala i zagovara kod svojega Sina. Ovdje se već stoljećima okupljamo oko naše Gospe Kondžilske ufajući se da ona prepozna, vidi i zaliječi naše boli, slabosti, trpljenja i svaku ljudsku patnju jer nakon uznesenja na nebo nastavlja spasonosnu ulogu svojim zagovorom i pribavlja milosti vječnoga spasenja. Mnogi su hodočasnici dolazili kod čudotvornog lika Gospe Kondžilske noseći svoje, samo njima znane, nakane i molbe. Evo sad se trebamo zahvaliti na toj blizini kojoj osobito naš narod baštini prema BDM“, kazao je preč. Salapić koji je zahvalio svim svećenicima i redovnicama te dobročiniteljima, kao i župljanima župa Komušina i Gornja Komušina za pripremu svetišta i župne crkve.

U prigodnoj propovijedi mons. Tomašević pozvao je sve okupljene da zahvale zagovoru Majke Božje što je njihove korake usmjerila prema svom svetištu na Kondžilu te ih pratila i na ovom putu kao i na svim putovima njihova života. Potaknuo je i na zahvalnost Duhu Svetom za darove znanja, razuma i mudrosti kojima im pomaže da mnoge stvari nauče i razumno rasuđuju te razlučuju dobro od zlo opredjeljujući za ono što dolazi od Boga kao vrhovnog dobra. Pooručio im je da uvijek nastoje slijediti Blaženu Djevicu Mariju koja je sve svoje znanje, razum i sve svoje sposobnosti stavljala u službu Bogu i bližnjima pa je cijeli njezin život bio trajni odgovor Bogu: „Evo službenice Gospodnje!“

Osvrćući se na čovjekov rast u znanju i iskustvu, kazao je da se uvijek trebaju utjecati Blaženoj Djevici Mariji kako bi očima vjere gledali prema Bogu i Nebeskom kraljevstvu svjesni da smrt pobjeđuje ono zemaljsko, ali i da je Marijin i Božji Sin Isus Krist pobijedio smrt kroz koju se dolazi do života vječnoga u kraljevstvu nebeskom. Rekao je i da je bol, tuga i patnja trajni pratitelj čovjekova života, ali i da je Bog onaj koji daje utjehu i potrebnu snagu te progovorio o Blaženoj Djevici Mariji, majci utjehe, koja razumije i tješi svaku bol jer je i sama iskusila najteže boli kada je u svom krilu držala mrtvo svoga i Božjega Sina. Poželio je da i svi okupljeni u svim teškim trenucima života po zagovoru Majke utjehe, pronalaze utjehu u Kristu Gospodinu.

Liturgijsko pjevanje tijekom mise animirao je župni zbor župe Sv. Ivana Krstitelja iz Jelaha, predvođen Antonijom Martinović, predstavnicom Usorskog dekanata u Vijeću za mlade Vrhbosanske nadbiskupije.

Nakon završnog blagoslova i blagoslovne molitve nad nabožnim predmetima, svi zajedno vratili su se pješice do župne crkve uz molitvu i pjevanje Gospinih pjesama hodeći iza slike Gospe Kondžilske.

Nakon završne molitve i blagoslova župnik Salapić sa svojim župljanima potrudio se da sve ugosti jelom. Uz sretan povratak hodočasnicima je poželio da ih Gospin pogled uvijek prati na njihovim životnim putovima i bude im uzor kreposti i znak pouzdane nade i utjehe.