ZORICA VUKOVIĆ: ELITNA PROSTITUCIJA

Neka sjeta obuze mi dušu nakon tužnog i dostojanstvenog skupa u Vukovaru 13.10.. Jesmo li za većinu svjedočanstva znali? Jesmo. I što nakon svega? Godina dana čekanja da USKOK  ̶ ov trijumvirat nešto napravi? A ništa nisu napravili od Račanove ere. Jer im je draža elitna prostitucija, polaganje vijenaca mrtvim Hrvatima i zatočeni hrvatski branitelji.

O temi Vukovara progovorila je i novinarka Ivana Petrović:

„Maslina je simbol zdravlja, vjernosti, prijateljstva, odanosti. U kršćanstvu koje je civilizacijski odredilo Europu i zapadni svijet, ona je simbol čistoće i mira…

…Vukovar, krvava epopeja na kojoj je stvarana naša država, ostavljena u crnoj rupi domaće  i međunarodne pravde. O nemaru države za procese vođene za Vukovar mogla bi do sutra ujutro. Od trenutka kad je Del Ponte, uz šutnju hrvatskih vlasti, veliku istragu svoje prethodnice (Louise Arbour) i američkog tužitelja koja je vodila do krnjeg predsjedništva, političkog vodstva Srbije i vrha JNA, razmontirala na dvije manje, izvevši pred sud nižu i srednju zapovjednu liniju, pa sve do deklarativne tjeralice za šefom KOS-a i danas djelujućim Vasiljevićem u času kad je revizijom haške presude de facto minimalnom kaznom – amnestiran njegov podređeni major KOS-a Šljivančanin,  što je izazvalo uzbunu u javnosti i do toga da se nikad na Srbiju, čak ni kroz EU pregovore, nije pritiskalo da protokole vukovarske bolnice, koji su ključ arhitekture rata, ali i jalovog mira u tom ranjenom gradu. Bez dvojbe u cijeloj priči oko prosvjeda, postojala je intencija instrumentalizacije za HDZ-ove unutarstranačke obračune, što za HDZ nije ništa novo, a to je svojim istupima zadnjih mjesec i pol spriječio gradonačelnik Penava…

Bilo je i pokušaja instrumentalizacije žrtve francuskog dragovoljca Nikoliera pritiscima na njegovu majku da podrži jednu političku opciju, ali sve to je propalo – ideje svih i iz HDZ-a i izvan njega – da bi preko Vukovara rušili Vladu. S tim je propala i paranoja vladajuće koalicije začinjena prečesto izgovaranom riječi ‘sankcija’. Prosvjed se održao u šutnji, čula se samo tišina kojom su odjekivala potresna svjedočanstva žrtava. Obični, mali ljudi iz cijele Hrvatske, koje vodi logično rasuđivanje i zdrava – a ne spletkama zatrovana pamet, u Vukovaru su prosvjed učinili dostojnim maslinove grane.“

Onda novi šok. U srijedu 17.10.. Lovro ministar, rugač hrvatskog katoličkog svetog pozdrava, radosno je uskliknuo: „Tko gubi, ima pravo da se ljuti.“

Tko gubi? Da, to je pitanje.

Nije li možda tako uskliknuo Sanader kad se hvalio svojim europejskim prijateljima i prijateljicama (…‘Inače on je moj dobar prijatelj’…), a onda su mu oni odrezali granu na kojoj je sjedio i gdje je sad?

Po čemu ćemo pamtiti Milanovića? Po slučajnoj državi?

Ili notornog Mesića? Po veleizdaji?

Josipović je već potpuno zaboravljen u svojim hrestomatijskim susretima sa Cvjetičaninom.

A Plenković je prikupio podebeli spis onoga po čemu će ga pamtiti.

Nogirao  je ‘mostovce’, a kleo se u njih u predizbornoj kampanji, vjerodostojno.

Ostat će zapamćen  po ‘zlatnom tepanju’ ‘casanove sa Dolca’, po degradaciji hrvatskog nacionalnog bića preko IKače, nekulture, neobrazovanja, po korupcijskoj ‘elitnoj prostituciji’ (gdje god se pogleda iz njegovog ‘resora’)… po marginalcima, po ‘nepismenima’…

A tek njegovi ‘vjerodostojni’ ministri!  

Stručnjaci ekonomisti, pravnici, politolozi i sociolozi bacili se na salmonele, na ‘borg’, na ‘demokraciju i toleranciju’, na prebrojavanja raznih vrsta: od smanjene nezaposlenosti pa do potpisa za referendum.

Tako je ‘tolerantna’ profesorica francuskog jezika, Plenkovićeva ministarka nekulture, dobila odličje francuskog veleposlanstva  Vitez reda umjetnosti i književnosti 2013.,  zajedno s istomišljenicima iz HAVC-a: sve sam umjetnik i književnik do umjetnika i književnika… Odličje  pokazuje, ustvari, da su ovi ljudi samo ‘mali miševi’ u globalnoj rupi u kojoj se dogovaraju strategije ‘razvoja’.  

Pobornica ‘stvaralačkih i pjesničkih sloboda i kreativnosti frljićizma’, netolerantno je zatražila smjenu komičara Željka Pervana s HRT-a, nakon njegova satiričkog uratka:

https://www.youtube.com/watch?v=jeCcPHcVQe0

Koje to kompetencije Obuljenka ima da bi bila ministrica kulture? Osim francuskog  viteza reda časti i Viskovićeve preporuke?

O Divjakuši se već toliko toga reklo. Ali svakim svojim nastupom, svakim svojim činom, ona privlači pozornost jer svesrdno ruši kuću kojom se hrvatski narod predstavlja u Vukovaru, kojim se predstavlja na dočeku generala iz Haga, na dočeku ‘Vatrenih’, na tuzi za nepravednom presudom šestorki, kojom predstavlja svoju tradiciju i kulturu, književnost, kojom njeguje uspomene na svoju povijest…

„Vjera i mladi“ bila je tema predavanja koje je u zagrebačkoj Školi za modu i dizajn trebao održati don Damir Stojić za sve zainteresirane učenike.  

Ali ne ide to tako.

Pozivateljica na ‘kritično razmišljanje učenika’ šalje priopćenje: „Stav je Ministarstva da učenici i radnici škole, koji nisu vjernici ili nisu vjernici većinske katoličke vjeroispovijesti, ne budu dovedeni u diskriminirajući položaj, dakle da se takve i slične aktivnosti organiziraju tako da ne budu obvezujuće za sve učenike. Nadležnost je i obveza svake školske ustanove planirati i provoditi kulturne, javne i ostale aktivnosti u skladu s propisima, pri čemu su dužne zaštititi prava i interese svih učenika.“

Iako je riječ o predavanju, na koje dolazak nije bio obvezan za sve učenike, ono je otkazano.

„Obzirom na neočekivani medijski publicitet, a s ciljem zaštite učenika kao najosjetljivije skupine, javljamo kako se navedeno predavanje studentskog kapelana Zagrebačke nadbiskupije don Damira Stojića u sklopu nastave katoličkog vjeronauka s temom ‘Mladi i vjera’ za učenike/-ce koji/-e pohađaju nastavu katoličkog vjeronauka, neće održati. Daljnjih izjava više nemamo,“ priopćeno je iz Škole za modu i dizajn, ‘ vršiteljica dužnosti ravnatelja škole dr. sc. Maja Dadić Žeravica.

Čini se da Blaženka Divjak sve čini da putem obrazovanja raščovječuje ljudskost mladih.

Ali zato je Europska komisija objavila Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2018. „u kojem se analiziraju i uspoređuju najvažniji izazovi koji stoje pred obrazovnim sustavima“. Iz Ministarstva obrazovanja hvale se da je Komisija naglasila kako su u Hrvatskoj pokrenute „ambiciozne reforme nakon dugogodišnjih odugovlačenja uzrokovanih političkim prijeporima“.  

Kako oni to sve imaju na uvidu! Pravi obaviješteni stručnjaci. Mislim na Europsku komisiju.

Ministar Krstičević puno je napravio na obrambenoj sposobnosti Hrvatske. Vjerujem i da je vjernik. Puno puta taj aspekt hrvatskog vojnika spominje. No je li shvatio poruku nadbiskupa Barišića na susretu hrvatskih katoličkih obitelji kad je biskup, po tko zna koji puta, upozorio na zlo djelovanje IK?

Ministar Krstičević je 18. 10. sudjelovao na konferenciji Međunarodnog vojnog apostolata, u Trogiru, gdje je održao predavanje Hrvatska vojska  ̶ od osnivanja do danas.  Spomenuo je da je Hrvatska svoju slobodu iznjedrila, između ostalog, i na krilima nadnaravne Božje intervencije, odnosno vjere i molitve:

„Hrvatska borba za neovisnost, osim hrabrošću i smjelošću te inovacijom, kao i zajedništvom, bila je obilježena još jednim detaljem: svaki hrvatski ratnik, junak, pored ostalog, imao je izuzetno snažno i moćno oružje, Gospinu krunicu… Sloboda, temeljno pravo čovjeka, kroz stoljeća je bila mnogo puta i na razne načine ugrožavana, osporavana i oduzimana. Sloboda nije uzvišeni ideal, ona je temeljna ljudska potreba kako bi čovjek mogao rasti, razvijati se i stvarati. Prije 27 godina građani Republike Hrvatske bili su svjedoci te borbe za slobodu i pravo na određenje u Domovinskom ratu,“ istakao je ministar Krstičević.

Koja razlika između njegove i Divjakičine izjave! Ali i on je digao ruku za kurikularnu reformu i za IK. Je li podržao APIS-ovu provjeru potpisa 400 000 hrvatskih ljudi? Potpisa koji su skupljeni na jedan od najtežih načina za referendumsku inicijativu u svijetu. I je li ime te elektroničke kuće slučajno Apis, kao što je bio nadimak Srbina, osnivača četničkih djelovanja i osnivača Crne ruke čiji je slogan bio Ujedinjenje ili smrt? Rekli bi ništa nije slučajno, a kad bi bilo, baš zbog ovog aspekta bi promijenili ime.

Dakle, inicijative Narod odlučuje i Stop IK, u rekordnom vremenu sakupile su i previše glasova za provođenje referenduma, budući da i ‘Kuščevićevih glasača’ ima mrvicu previše. Je li on tu brojao i pokojne?

Nema mnogo država koje često primjenjuju građansku referendumsku inicijativu. Najveće iznimke, u povijesti referenduma, su SAD (gdje je referendum na inicijativu građana moguć u 24 savezne države), Švicarska (s 400 provedenih referenduma nakon 1874.), Italija (38 referenduma nakon 1970.) i Irska (33 referenduma od prvoga ustavnog referenduma 1937.).

U tablici je prikazano koji postotak birača, u nekim zemljama, treba potpisati za provođenje referenduma i u kojem vremenskom periodu.

Hrvatska je tu u vrlo nepovoljnoj situaciji, ako se izuzme referendum u Venezueli 2004., pri pokušaju smjene tadašnjeg predsjednika Huga Chaveza. Tada je trebalo skupiti 20 % potpisa kroz  4 dana.

Zato nije čudo da je Lovrino ministarstvo uprave, u ovogodišnjoj analizi Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) za ovu godinu,  na 136. mjestu. Iza nje je po efikasnosti javne uprave kao najgora ispala Venezuela na 137. mjestu.

reports.weforum.org/global-competitiveness-index-2017-2018/competitiveness-rankings/#series=GCI.A.01.01.04

U tom i takvom APIS-u, Kuščević nije dozvolio građanskim inicijativama da prate brojanje potpise.  

„Tko čini državu? Građani. Ovo su samo zaposlenici. Pa ne mogu zaposlenici kojima ste vi dali da upravljaju samo u kratkom i određenom segmentu upravljati o svemu. RH ima jedan od najrigoroznijih zakona o referendumu. Potrebna je potpuna transparentnost. Kada vi ne dozvolite pristup promatračima, onda sva transparentnost i povjerenje pada u vodu,“ komentirao je 17. 10. sudac Kolakušić, Kuščevićevu samovolju.

Ustavni stručnjak doc. dr. sc. Mato Palić je ustvrdio: „Mi nemamo formalno propisane kriterije po kojima je neki potpis pravovaljan, a neki drugi nije. Posljedica je toga da se pravila stvaraju u hodu, i to nakon što su potpisi predani. To je, da se izrazim sportskim rječnikom, kao da se nakon utakmice odredi koji rezultat donosi pobjedu.“

Ohrabren što ga u Vukovaru nisu ‘rušili’, odlepršao je Plenković u Pariz i tamo se družio s Macronom. Uz njega Ninočka, Gari, Burilović i ostala kamarila. Zapaženo predavanje održao je na Sorboni. A koliko je bilo zapaženo, opisao je  iseljenik Ante Glibota. Inače Glibota je htio svojevremeno investirati u RH, ali su ga udbaške strukture u tome spriječile kao ‘neprijateljsku emigraciju’.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/10/18/ante-glibota-sorbonnska-promocija-premijera-izbjeglica/

Po povratku sa Sorbone, Plenković se ohrabrio i na sjednici Vlade 17. 10., ustvrdio: „Isto tako ćemo zadužiti ministra uprave da građanskim inicijativama, a i svim drugim zainteresiranima, omogući uvid i kontrolu u sve one potpise koji su proglašeni neispravnima, odnosno nevažećima, tako da uz punu transparentnost, oni koji su zainteresirani, vide o čemu je točno riječ.“

Zaduženo ministarstvo složilo nemoguću provjeru Apis-ova brojanja baš kao da ju je slagao neki zločinački um.

A Europljanin je opet otputovao i briselskim ‘stručnjacima’ objasniti  što se dogodilo u BiH.

„Nakon  mog izlaganja većina kolega u EU, tek je sada, shvatila dimenziju problema u BiH,“ hvali se Plenković.

Zar već? Treba li tim ‘ekspertima’ objašnjavati? Ne znaju li oni sve, kao što znaju da Divjakuša radi ‘dobar posao’.

Na ovu nedoumicu odgovara Vladimir. Vladimir Šeks.

Nije li na te ‘gremije’ još 1997. godine na božićnoj misi upozorio nadbiskup Bozanić kad je spomenuo ‘grijeh struktura’?

„Nagle promjene političkog i gospodarskog sustava omogućile su brzo bogaćenje pojedinaca i sve veće siromašenje brojnih građana. Na djelu je grijeh struktura što su ih omogućili zakoni i propisi, kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice. Ovo naše društvo, koje je tranziciju provodilo u prilikama kad je pozornost bila usredotočena na ratna događanja, u ovom poslijeratnom vremenu pozvano je da hitno preispita teške uvjete u kojima se našao veliki dio pučanstva,“ rekao je tada nadbiskup.

Deset godina kasnije u propovijedi božićne mise 2007. g. kardinal spominje ‘tamu društvenih zabluda’.

Neodgovornost kardinal Bozanić naglašava u razgovoru za Večernji list, 15. lipnja 2014. g.: „Sa svih strana govori se samo o pravima. Malo o odgovornosti. Problem neodgovornosti uzrokuje sva zla na osobnoj i na općedruštvenoj razini. U Hrvatskoj hitno moramo početi graditi kulturu odgovornosti! Bez nje, bojim se, nećemo se izvući iz ovog beznadnog stanja. Nemoguće je riješiti se struktura grijeha koje su premrežile cjelokupni sustav, nekakvim populističkim i kozmetičkim mjerama, nego sustavnom promjenom svega onoga što omogućuje korupciju, kriminal, nepotizam, mito, neplaćanje poreza, neplaćanje obveza prema radnicima i dobavljačima, reketarenje, kroz medije ili na neki drugi način i niz drugih zala koja uništavaju budućnost naše države i našeg naroda. Znam, to su teške riječi. Naravno, promjene moraju nastupiti na svim područjima – na osobnoj razini svakog pojedinca i na institucionalnoj razini cijelog društva.“

Proročka vizija zagrebačkog nadbiskupa i upozorenja, nažalost ostvaruju se. Grijeh struktura, sve više se prelama i na cijelo društvo: strašno zlo pobačaja, udar na obrazovanje i kulturu, bujanje vještičarenja i vračanja, soroševske NGO, iseljavanje, korupcija, nepotizam, opustošenje plodne Slavonije gdje se zemlja može prodavati od 2020. svima, a ne samo hrvatskim građanima. Je li onda iseljavanje slučajno? I zašto je jedan od prvih izlazaka iz kabineta imao Tihomir Orešković u Slavoniju, tražeći  velike površine za ‘nepoznatog investitora’.

U Katekizmu katoličke crkve br. 1869. stoji:

„Tako grijeh čini ljude uzajamnim sukrivcima dajući da među njima vlada požuda, nasilje i nepravda. Grijesi su uzrok društvenih situacija i institucija koje se protive božanskoj dobroti. ‘Strukture grijeha’ izraz su i učinak osobnih grijeha. Navode svoje žrtve da i one čine zlo. U nekom analoškom smislu one tvore ‘društveni grijeh’.“

Imali smo mi toga dosta kroz povijest. Navodim primjer Crkve sv. Mihaela u Stražemanu, kraj Požege.

Mladi je župnik, uz pomoć mještana, obnovio crkvu i u nju dao ugraditi dva kolaža. Na jednom je bio sv. Mihael, a na drugom hrvatski katolički velikani  među koje je župnik Josip Devčić ubrojio i kardinala Stepinca. Bilo je to 1981. Kad je UDBA, preko svojih špijuna, saznala za kolaž na kojem je Stepinac, dala ga je prefarbati, a svećenika, kipara Antona Starčevića i pjesnika Zlatka Tomičića zatvorila na dva mjeseca u samicu.

Jugoslavije više nema. Kardinal je proglašen blaženim, a reljef u Stražemanu renoviran.

Svi diktatori jednom nestanu. Povijest ih pamti po zlu, a nas jedino može spasiti iskorak iz ‘strukture grijeha’.  A to se ne može dogoditi bez žrtve i molitve.

Nije nam uzalud sv. Ivan Pavao II., prilikom boravka u Rijeci 2. lipnja 2003., ostavio poruku: „Budite narod nade, budite narod koji moli, budite narod koji vjeruje u Riječ koju nam je dao Bog!“

I zahvalu, nakon posjeta: „Hvala tebi ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se vaših patnji uzrokovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojem licu i što se odražavaju na tvome životu i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je međutim tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi mladeži Hrvatske! Mladeži hrvatska neka te Bog blagoslovi! Zemljo hrvatska Bog te blagoslovio.”

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo