D. Majhen: Tko kaže da nevažeće potpise nisu izmislili Plenki i Kuščević, a ispravne uništili?

Vrijeme:4 min, 39 sec

 

Svih ovih poslijeratnih godina malo je istinske demokracije bilo u Hrvatskoj. Tek nešto više nego u zemlji u kojoj smo to što smo Hrvati često plaćali svojom krvlju, jugoslaviju. To zato što su posvuda na položajima ostali stari jugo kadrovi za koje je vrhunac demokracije bio taj da nekog strpaju na Goli Otok, umjesto da ga strijeljaju. Kako su godine prolazile, na njihova mjesta dolazili su polako njihovi nasljednici, ponekad povezani krvnim vezama, ponekad samo starim partijskim.

Ono što smo imali bio je privid demokracije, nešto čime se narodu mazalo oči uvjeravajući ga da o nečemu odlučuje. Al bar je taj privid postojao.

Od jučer, u Hrvatskoj je na snazi čista diktatura, koju je uveo sin jugo lekarke i visokog jugo funkcionera, odrađujući uništavanje i prodaju Hrvatske u zamjenu za svoju fotelju u Bruxellesu.

Plenković je cijeloj ovoj operaciji pristupio na pomno proučeni način. Najprije je uništio HDZ, stranku koja je stvarala Hrvatsku, postavljajući na sve položaje svoje poslušnike kojima je do Hrvatske stalo otprilike koliko i njemu, znači nimalo. Ljudi koji su ostali u tom današnjem, Plenkovićevom HDZ-u samo su hrpetina kriminalaca, poslušnika, uvlakača i antihrvata od kojih ne možemo očekivati ništa dobroga.

Nakon što je diktaturu uveo prvo u stranku, kažnjavajući svakog tko bi mu se imalo suprotstavio, Plenki je očito odlučio kako je vrijeme da diktaturu zavede u cijeloj Hrvatskoj. Vjerojatno po uzoru na svog mentora Junckera, koji je otvoreni zagovornik laganja narodu, te na isti način prezire narod kao i Plenković, smatrajući da narod nije taj koji bi trebao donositi bilo kakve odluke, jer ništa ne razumije.

Plenković se pokazao kao odličan učenik.

On se prema narodu odnosi na isti podcjenjivački način, smatrajući kako je narod tu da sluša i služi, te zarađuje novac koji on i njegovi mogu trošiti. Svakako nije tu da o bilo čemu odlučuje.

Taj njegov stav jasan je od prvog časa kada se na pokvareni i podmukli način dokopao fotelje šefa HDZa, no očito je zaključio kako je sazrelo vrijeme da se ode korak dalje. Kako više nije potrebno truditi se zavarati narod, a kako se njegova riječ mora prihvatiti kao jedini zakon u našoj zemlji.

Kako drugačije protumačiti odnos prema dvije referendumske inicijative, koje su prikupile dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma, a kojeg su on i njegov ministar Kuščević jednostavno narodu ukrali, proglašavajući potpise nevažećim?

Nakon silne propagande protiv referenduma, čime se niti jedan državni dužnosnik nikada ne bi smio služiti, počelo se sa zavlačenjem prebrojavanja potpisa, kupujući vrijeme u očekivanju da se sve razvodni i zaboravi.

Odbijena je inicijativa da DIP prebrojava potpise i za isto je angažiran APIS u kojem sjedi hrpa SDP i HDZ uhljeba kojima nije za vjerovati ama baš ništa i koji će raditi ono što im naredi veliki vođa.

Odbijen je zahtjev inicijatora referenduma da budu prisutni pri prebrojavanju glasova i tu se postavlja veliki upitnik, jer bi se takvim potezom riješile sve sumnje i nedoumice i svatko tko je imao čiste namjere pristao bi na tako nešto. Al kao što rekoh, trebalo je imati čiste namjere, koje Plenković sigurno nije imao.

I sada je, očekivano, priopćeno kako niti jedna referenduma inicijativa nije skupila dovoljan broj potpisa, te da su desetine tisuća listića proglašeni nevažećima.

Ostaje samo za zamisliti kakav je pritisak rađen na potpisnike kako bi se odrekli svog potpisa, obzirom da je bilo najavljeno hodanje od vrata do vrata i to od strane Božinovićeve policije.

Al glavno pitanje ostaje nešto posve drugo.

S obzirom na to da inicijatorima referenduma nije bilo dopušteno prisustvovati prebrojavanju potpisa nego je to povjereno sumnjivoj i nevjerodostojnoj agenciji APIS te još manje vjerodostojnim Kuščevićevim ljudima, kako mi možemo znati koji su potpisi u stvari proglašeni nevažećim?

Kako možemo znati da ovi, nevažeći potpisi nisu djelo upravo Plenkovića i Kuščevića, koji su ih stvorili preko svojih ljudi, kako bi njima mogli mahati, dok istovremeno skrivaju dovoljan broj važećih potpisa u koje nitko nema pravo uvida?

Nema sumnje, u Hrvatskoj je na djelu prava pravcata diktatura.

Jer, kad netko oduzme narodu pravo glasa onda se to ne može nazvati niti jednim drugim imenom nego diktaturom.

A veliki diktator Plenković provodi do kraja svoj plan uništavanja i HDZa i cijele Hrvatske, uvjeren kako mu se nitko ne može suprotstaviti, jer mu leđa čuvaju četnici protiv kojih smo se borili u Domovinskom ratu i njihovi suradnici, te lopovski jugo HNS koji je svojevremeno optuživao Hrvatsku za agresiju na BIH.

Plus tu i tamo neki ucijenjeni beskičmenjak koji će stati uz njih po potrebi.

Isti dan kada je narodu ukrao pravo odlučivanja najavio je promjenu zakona o referendumu. Što to znači, vjerojatno je svima jasno. Plenki će referendumska pitanja o kojima narod može odlučivati svesti otprilike na to koliko puta dnevno se smije ići na wc i koliko litara mlijeka se može kupovati. I to bi bilo sve o čemu ćemo mi moći odlučivati. Njegov novi zakon kojeg najavljuje uperen je protiv bilo kakvog prava hrvatskog naroda da odlučuje o svojoj sudbini.

Jednostavno rečeno, mi, kao narod, ostajemo u potpunosti obespravljeni, odluke nećemo moći donositi niti o jednoj jedinoj bitnoj stvari a Plenki i njegovi će raditi što god će htjeti.

Otprilike isto kako je bilo i u ex jugoslaviji, pretpostavljam da ga je tatica dobro poučio.

Ono što Plenković ne shvaća je to da je zaigrao jako opasnu igru.

Jer, čim je diktatura otvoreno na djelu, narod automatski zbija redove.

Sve dok ne pukne.

Kada će puknuti ne zna nitko, ali veliki su izgledi da će Hrvati morati još jednom odgovarati na agresiju i teror,  koji su upereni protiv njih ovoga puta iz samog vrha države.

 

Diana Majhen/Hrvatsko nebo