Kristijan Krkač: USPJEH PROSVJEDA U VUKOVARU

Današnji prosvjed u Vukovaru protiv neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih prije 27 godina održao se i održan je. Održan je usprkos posvemašnjem protivljenju vlasti od najviših do najnižih razina. Održan je usprkos neshvatljivom potezu javne televizije koja ga nije prenosila iako je bio događaj dana ako ne i tjedna. Održan je usprkos višetjednom medijskom nametanju izmišljenih nacionalnih tema koje su ga navodno trebale zasjeniti, ali nisu uspjele. Nije samo održan nego je bio i uspješan.

Uspješan je bio po pitanju veličine. Već viđeno manipuliranje s brojem prosvjednika na skupovima od strane policije svakom državljaninu RH koji nema „pamćenje zlatne ribice“ (metafora je loša, jer zlatne ribice dobro pamte) podatak policije koji kaže 9.000 sudionika dvojben je u odnosu na podatak organizatora koji kaže 20.000 prosvjednika i uostalom provjerljiv je brojanjem i izračunom odnosa kvadrature trga i okolnih ulica i broja ljudi po metru (pri čemu bi nepristran istraživač vjerojatno prešao i brojku od 20.000).

Uspješan je bio po pitanju dosega, jer su ne zahvaljujući javnoj nego komercijalnoj Z1 televiziji državljani RH mogli pratiti prijenos prosvjeda. Ta ista javna televizija u tjednima od najave prosvjeda do danas punila je svoje informativne emisije trećerazrednim temama o unutarstranačkim sukobima koji su samovoljom pretvoreni u nacionalno-sigurnosne afere što dakako nisu i što je provjerljivo time koliko će se o njima od sutra naklapati. Nasuprot javnoj tek gdje koja privatna televizija dala je prostora samim organizatorima prosvjeda.

Prethodno rečeno nevažno je u odnosu na uspješnost prosvjeda prema sadržaju koji je uključivao svjedočanstva zvjerskih zločina, imena i prezimena onih koji su ih počinili. Možda je to mnogim građanima RH bila novost, ali svakome tko se tijekom ovih 27 godina želio informirati mogao je. Primjerice o tome kako Vukovarom silovatelji slobodno hodaju uz svoje žrtve. No rijetki su se informirali. Još rjeđi su o tome bilo kako govorili. A javno su uglavnom šutjeli. Kolosalan i tragičan primjer grijeha propustom.

Sad neka svatko za sebe usporedi svjedočanstva koja je čuo, opise zločina, imena počinitelja itd. s onim što su sve dosadašnje vlasti, a napose ova o tome govorile i govore, propustile i propuštaju učiniti, od svih predsjednika vlada, preko ministara pa do istaknutih stranačkih članova i neka procijeni što je vjerodostojno, a što nije. Pogledajte još jednom izjave svih onih koji su govorili o politizaciji prosvjeda, o rušenju vlasti i zamislite si njihove prazne poglede nakon što su odgledali prijenos. Zašto ih se sad ne pita za mišljenje o politizaciji i rušenju vlasti? Gdje je nestalo pravilo druge strane? Uravnoteženo izvješćivanje?

Usprkos protivljenju vlasti, ignoranciji medija, argumenata protiv prosvjeda koji su se pokazali kao najniže politikantstvo i usprkost ostalim utjecajima na neodržavanje, smanjivanje veličine i relevatnosti prosvjeda na najniže načine on je ipak bio uspješan na tri spomenuta načina, ali prije svega zato što su se svjedočanstva o neprocesuiranim zločinima, nadajmo se, usjekla u pamćenje onima kojima su se i trebala usjeći.

Nadajmo se da su se usjekla duboko i bolno bez obzira na privremenu, privatnu i priglupu politikantsku agendu, iako vjerojatno od svega toga neće biti ništa iz istih onih razloga zbog kojih nije bilo ništa niti zadnjih 27 godina bilo prosvjeda u Vukovaru ili ne i to je najtragičnije u cijeloj stvari.

Kristijan Krkač/À Propos/https://kristiankrkac.wordpress.com/Hrvatsko nebo