U BiH se nastavlja politika preglasavanja i dekonstituiranja Hrvata

Opći izbori u Bosni i Hercegovini ponovno su rezultirali izborom sarajevskog agenta Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka. Izbori su održani bez implementacije odluke Ustavnog suda BiH kojom bi se onemogućilo Bošnjacima da malobrojnijim Hrvatima nameću svoje predstavnike. Sarajevska politika preglasavanja i dominacije, u tome se slažu brojni analitičari, neodoljivo podsjeća na politiku Slobodana Miloševića koja je skončala poznato je svima kako.

Ishod izbora u BiH za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: politolog Ivan Pepić, fra Miljenko Stojić, prof. dr. sc. Ante Čuvalo i dr. sc. Damir Pešorda.

Ivan Pepić: Hrvatima prijeti ukidanje konstitutivnosti u Federaciji

Izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima predstavlja ne samo nelegitiman izborni čin, već je i na tragu neustavnosti. Vrijedi napomenuti da je Ustavni sud BiH kao vrhovni tumač Ustava BiH u odluci „Ljubić“ 1. prosinca 2016. naglasio kako„prema općem načelu demokracije pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa“ te da samo „legitimnost predstavljanja stvara temelj za stvarno sudjelovanje i odlučivanje“.

Rezultati izbora su očekivani, Hrvati su se uglavnom opet okupili oko HDZ-a BiH. Međutim, u izbornoj noći gotovo se nitko nije fokusirao na poslijeizbornu krizu koja će se neminovno dogoditi, bez obzira na nametanje Komšića. Trenutno ne postoji pravilo prema kojem će se formirati Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Dosadašnje pravilo je omogućavalo da i u tom domu Bošnjaci nameću Hrvatima predstavnike, što je utjecalo i na formiranje Vlade Federacije BiH, imenovanje Predsjednika Federacije i izaslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Bez Doma naroda u Federaciji BiH ne postoji mogućnost imenovanja izvršne vlasti Federacije, a na državnoj razini bit će nemoguće usvajati zakone, budžete, itd.

Stoga, Hrvatima prijeti da se uz ovakvu konstelaciju, s Komšićem u Predsjedništvu i mogućim pritiscima međunarodne zajednice za dodatnu unitarizaciju zemlje, nametnu odluke koje će ići u smjeru ukidanja njihove konstitutivnosti u Federaciji. S druge strane, vjerujem kako u odnosu na početak 2000-ih Hrvati imaju dovoljno snažnu kritičnu masu, predstavnike u javnosti, ali i pojedine političare, koji neće dopustiti da se njihova prava degradiraju.

Fra Miljenko Stojić: Dignimo se, zbijmo redove i dobijmo ovu borbu za svoju sadašnjicu i sutrašnjicu!

Čovjek bi trebao napisati komentar o netom završenim općim izborima u BiH. Ma kakav komentar, ljudi moji!? Ustavni sud BiH, kojega bi valjda trebalo slušati, proglasio nevažećim izborni zakon po kome se sve ovo odvijalo i sad bismo trebali usvojiti ishod toga glasovanja?! Svaki komentar je tu suvišan, kao što je suvišan svaki komentar na tenkovsko rušenje Hercegovačke banke, što je napravila tzv. Međunarodna zajednica, na nakaradni i diskriminirajući zakon za Mostar, na… Čemu nabrajanje? Šuti tzv. Međunarodna zajednica, šute tzv. zaštitnici ljudskih prava, šute mnogi u Hrvatskoj. Sve se zna, ako se želi znati.

Međutim, nije suvišan kratak komentar na naše, hrvatsko, ponašanje. Ne mislim tu poglavito na one na vlasti, mislim na cjelokupno hrvatsko tijelo. Kako više jedanput ne možemo shvatiti da hrvatski narod ima samo jednu domovinu, a dvije države između kojih je duga granica? Zbog toga svaki put kad za tu drugu državu kažemo samo »Bosna«, onda se odričemo jednoga dijela svoje domovine, svaki put kada su nam naši umjetnici samo oni unutar granica države Hrvatske opet se odričemo jednoga dijela svoje domovine, svaki put kada pljunemo na Herceg Bosnu pljunemo i na jedan dio svoje domovine, i mogli bismo tako unedogled. Mišljenje u našoj glavi trebamo nanovo posložiti da bismo kao narod mogli pravilno odgovoriti trenutnim i budućim povijesnim tijekovima.

Umjesto svega toga nama se događa da nas još uvijek vodi ono što se naziva jugoslavenska paradigma. To je vodilo i dio bošnjačkog naroda pa su izabrali za hrvatskog predsjednika druga Željka Komšića. Vidjeli su u njemu novoga Druga Tita, kada nam je bilo dobro, kada se nismo dijelili po tomu tko je tko, kada smo… bla, bla, bla. Nema nam druge nego izbaciti tu paradigmu iz našega života. Tada se ne će dogoditi da u Herceg Bosni, BiH, postoje dvije jake hrvatske stranke koje će se gložiti oko, makar neustavnog, izbornog kolača, tada se ne će dogoditi da će druge manje stranke i udruge navijati za jednu ili drugu tu stranku…

Umjesto svega toga stat ćemo kao jedan i oduprijeti se navalama i tzv. Međunarodne zajednice i jugoslavenske paradigme. Ne želim namjerno tu upetljati i bošnjački narod, jer je reis Husein Kavazović nekoliko dana prije ovih izbora rekao da jedan narod ne bi trebao drugome birati predstavnike, iako kontroverzni Bakir Izetbegović govori da će se u BiH raditi po zakonu, a ne po željama Dragana Čovića. E, moj, Bakire!

Da ipak zaključimo. Prisjetimo se Vukovara. Dečki su goloruki stali pred veliku silu. I pobijedili su, slomili su je te je obranjena ostala Hrvatska. Kasnije su se napadači morali povući s osvojenog područja. Istina, jugoslavenska paradigma je sve učinila i čini da taj napadač ne bude prokazan i kažnjen. Ona mrzi i odbacuje čitav hrvatski narod. Ona je u njedrima raznoraznih hrvatskih stranaka dovela do toga da se ljudi iseljavaju iz čitave Hrvatske, iz Herceg Bosne. Ona je ta koja je Milorada Pupovca učinila stupom hrvatske vlasti i neformalnim vladarom u Hrvatskoj, kao i dovela ovog nesretnog Komšića. Ona je ta koja se udružuje sa svim našim protivnicima ne bi li ponovno vratila kult zločinca Josipa Broza Tita i državno uređenje po njegovoj mjeri. Ona je… Pa zar ćemo sve to i sve drugo dopustiti?!

Dignimo se, zbijmo redove i dobijmo ovu borbu za svoju sadašnjicu i sutrašnjicu! Nitko je ne će voditi umjesto nas, ali će nam se mnogi priključiti budu li prepoznali da imamo srca, kao što su ga nedavno imali naši nogometaši u Rusiji. Sada ih slavi čitav svijet. Učinimo sve da slavi i nas u cjelini!

Prof. dr. sc. Ante Čuvalo: Cilj je Hrvate što više obeshrabriti, obespraviti i izgurati iz Federacije

Luđačka košulja koju je nametnuo Dayton postaje sve tješnja. Izbor Komšića “htjeli mi to ili ne” (kako on reče) je po današnjem zakonu legalan, ali nije legitiman i to čini političku scenu u BiH još luđom. Dobro je da nam katolički biskupi i župnici nisu birani jer i njih, po ovoj logici, mogli bi birati nekatolici! Koga će Hrvati birati za svoje predstavnike to je njihova stvar. Ali Komšića glasači u velikom broju su ne samo ne-Hrvati, nego očito anti-Hrvati. To se radi ne iz ljubavi prema Komšiću, demokraciji i BiH, nego iz mržnje, a ona razara u prvom redu onog tko mrzi i sve neokolo. Nadam se da je poziv reisa ef. Kavazovića vjernicima da se ne petljaju u izbore hrvatskog člana Predsjedništva bio iskren, a ne “da se Vlasi ne dosjete”. Činjenica je da ga mnogi nisu poslušali.

Očito, cilj je Hrvate što više obeshrabriti, obespraviti i izgurati iz Federacije (u RS su praktično nevidljivi) da bi se valjda umjesto njih naselilo druge. Taj proces je već otpočeo. Nadam se da će barem neki bošnjački krugovi uvidjeti (ako već nisu) što se i njima događa. Možda na malo podulje vrijem, ali im se događa! Ako Hrvatima u BiH budućnost nije ružičasta može se slično dogoditi i pravim Bošnjacima. Mogu lako postati žrtve “većih” interesa pa im “ni bajrami ne će biti kao što su nekoć bili”!

Oni (u državi i izvan nje) koji bi trebali i mogli ne žele pronaći dugoročna pravedna riješenja koja bi osigurla mir, napredak i stabilnost u BiH. Očito, proizvodnji kaosa se ne vidi kraj, a nikakav kaos ne vodi dobru pa neć ni ovaj, ni narodu ni državi.

Dr. sc. Damir Pešorda: Hrvatima u BiH bez vlastitog entiteta nema opstanka

Moram priznati da sam nakon dugog niza razočaranja zbog polaganog dekonstituiranja hrvatskog naroda u BiH prestao pozorno pratiti razvoj političke situacije u Bosni i Hercegovini. Jednostavno nisam za to imao dovoljno dobar želudac, a – kako stvari stoje – mogao bih uskoro prestati pratiti i politička događanja u Hrvatskoj. Ipak, ponovni izbor Komšića za ”hrvatskog” člana Predsjedništva BiH nemoguće je ignorirati. Za mene on predstavlja potpuni poraz hrvatske politike prema BiH, kao i hrvatske politike u BiH. No, nekako slutim da se u toj politici ništa bitno neće promijeniti. Bit će tu malo mlakog prosvjeda zbog nepravde i puno pozivanja na europske vrijednosti. Kako od HDZ-a u Hrvatskoj, tako i od HDZ-a u BiH.

Međutim, moram priznati da nemam ni sam ideju što bi trebalo učiniti, no ja se nigdje nisam kandidirao niti me je tko birao, pa imam pravo i ne znati što bi bilo pametno učiniti. U svakom slučaju, već odavno je jasno da u Hrvatima u BiH bez vlastitog entiteta nema opstanka kad već Srbi imaju svoj entitet. No, kako do entiteta doći!? Bez kompetentna vodstva, bez adekvatne pomoći iz RH i u okolnostima nesklonosti međunarodne zajednice… Teško! Ali ne treba odustajati, važno je održati ideju trećeg entiteta i očuvati krajeve u kojima su Hrvati sada većina, međunarodne okolnosti se s vremenom mijenjaju, možda se već u skoroj budućnosti stvari tako poslože da treći entitet bude izgledan. Ipak, sumnjam da ovakva vlast kakva je sada u Hrvatskoj tu priliku ne bi iskoristila.

Najvažnije je međutim da se među Hrvatima u BiH neke stvari promijene, možda da dođu neki novi ljudi jer tijekom Čovićeve ere Hrvati su samo polako nazadovali i imali sve manje prava i utjecaja u BiH. Hrvati u BiH, na žalost, ne mogu očekivati neku veću pomoć ni iz Republike Hrvatske budući da je svim projugoslavenskim elementima jasno da bez jedinstvene BiH nema ni neke eventualne obnove Jugoslavije, a žestoka desnica pravaške provenijencije još uvijek se nije riješila iluzije o granici na Drini. Ostali pak slijepo slušaju EU! Četvrtih za sada nema.

Davor Dijanović/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo