Viktor Kancijanić veći od Velog Jože

Vaj, umrét je teško, teško, kad si grad pir dogradîl,
Kad si sreću uzidâl, kako drevo vas procvâl.
Još je teže robovâti na svojój rojenoj grude (…)
Pjeva Veli Jože kao da mu se srce lomi.

(Vladimir Nazor: Veli Jože)

Veli Jože bilo je ime  Viktora Kancijanića u Hrvatskom revolucionarnom bratstvu kojeg si je izabrao prema glavnom liku djela Vladimira Nazora, simbolu istarskog Hrvata, borca za slobodu.  Kako je nagrađivani novinar i publicista Jergović  zapisao o priči o Velom Joži : „ Nju bi trebali pripovijedati meteorolozi na kraju večernjeg televizijskog dnevnika, jer od te priče nema na hrvatskome jeziku bolje priče o slobodi. Niti je iskrenijeg slobodara od Veloga Jože. (…) A samo je žudio za slobodom.„

Viktor Kancijanić rodio se 15. ožujka 1945. u selu blizu Pazina.

Tinjan je, nakon 73 godine od rođenja svog nepokorenog sina i 46 godina od njegove pogibije odao počast borbi Viktoru Kancijaniću, ali i borbi Hrvata za slobodu. Viktoru Kancijaniću otkriveno je spomen obilježje na mjesnom groblju u Tinjanu uz prazni grob, jer se ni dan danas ne zna gdje je pokopan. Dugo je trebalo da se sinu Istre, rođenom u zaselku Peljaki kraj Tinjana ostavi ovozemaljski trag. Spomen obilježje projektirao je arhitekt Petar Babić, a autor skulpture sa likom Viktora Kancijanića je kipar Zdenko Galić.

Spomen obilježje Viktoru Kancijaniću otkrili su Nevio Šetić,  čelni čovjek  Družbe Braća hrvatskog zmaja i Boris Mofardin, član HDZ-a iz Kringe, a blagoslovio ga je mons. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski u miru.

Uzvanicima su se obratili Ivan Beljan,  umirovljeni brigadir HVa, predsjednik udruge Hrvatski križni put,  povjesničar Nevio Šetić, veliki meštar Družbe Hrvatskoga zmaja,  Ante Leko, predsjednik Hrvatskog revolucionarnog bratstva.

– Put do slobodne Hrvatske bio je težak. Svatko se za to borio na svoj način. Viktor Kancijanić izabrao je revolucionarni, vojni model, a ta je akcija 19-orice mladića pokazala svu slabost Jugoslavije, rekao je prof. Nevio Šetić.

– Skoro pola stoljeća proteklo je od akcije Fenix, ali nažalost još smo uvijek izloženi proturječnim interpretacijama uzrokovanim jugoslavenskom komunističkom propagandom. Može se čuti kako je cilj akcije Fenix bio teroristički čin velikih razmjera protiv civila. Ali iz istinitih izvora može se uvjeriti o potpuno drugačijem profilu skupine Fenix, rekao je umirovljeni brigadir Ivan Beljan, dodavši da i površna analiza oružja skupine zorno govori da im namjera nisu bila ubojstva većeg broja osoba, već eventualno odabranih pojedinaca.  –

Među uzvanicima su bili Stipan Ivkošić, Vice Vukojević, Zlatko Hasanbegović,  Ivan Bobić, Milan Kurilj, Ivan Lučić, inicijator postavljanja spomen obilježja Milan Tomičić i jedini preživjeli član Bugojanske skupine Marko Mudronja.

Nakon otkrivanja spomen obilježja Viktoru Kancijaniću u Tinjanu, u obližnjoj Kringi otkrivena je i bista oca humske biske, vlč. Josipa Vidaua, rad kipara Tomislava Kršnjavog i odana počast mons. Boži Milanoviću,  svećeniku čija je uloga u sjedinjenju Istre Hrvatskoj nemjerljiva u spomen parku koji nosi njegovo ime, a pred rođendan koji se obilježava 10. listopada. Kraći govor o životu vlč. Josipa Vidaua održao je načelnik općine Tinjan Goran Hrvatin, a potom i Nevio Šetić . Održana je sveta misa u crkvi Sv. Petra i Pavla.

Članovi organizacijskog odbora:

Željko Mrak, Gracijano Kert,  Boris Mofardin, Stjepan Bošnjak, Petar Radovan, Mario Sošić, Eugen Bratović, David Ivić, Goran Hrvatin.

Navik on živi ki zgine pošteno.

Nekima je i Vladimir Gortan bio terorist, a nekima borac za prava Hrvata.

Vedrana Spadoni/Hrvatsko nebo